Sekta koja bilježi najveći porast članova na svijetu, djeluje bezazleno, a djelotvorno preobraća katolike

Foto: Thinkstock

U Glasu Koncila jedan je čitateljica postavila pitanje tko su uredno odjeveni djevojke i mladići koje susreće na ulicama, a koji bi rado razgovarali o vjeri i svojoj Crkvi Isusa Krista. O tome tko su mormoni, uslijedio je sljedeći odgovor:

“U talijanskom časopisu “Sacerdos” (Svećenik), u rubrici “Izazovi za Crkvu”, poznavatelj sektâ i novih religioznih pokreta Patrick Madrid pod naslovom “Mormoni, kršćanska sekta?” donosi zaključke svojega opširnog istraživanja o mormonima. Nakana njegova članka nije napadati mormone nego pozvati članove Katoličke Crkve da razmišljaju o svojoj vjeri i da je što više upoznaju kako bi znali cijeniti svoju vjeru ali i tuđu.

Mormonstvo ili Crkva Isusa Krista posljednjih dana

Mormonstvo je jedna od religioznih sljedba koja posljednjih godina bilježi najbrži porast svojih članova na svijetu. Trenutno u svijetu ima oko 12 milijuna pristaša, a predviđa se da će taj broj godine 2075. porasti čak na 100 milijuna. Mormoni će se najviše proširiti u Latinskoj Americi, uključujući i Meksiko, a već sada u tim krajevima živi više od milijun praktičnih mormona.

Mormonstvo, koje se službenim imenom naziva Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, često se predstavlja kao dio kršćanstva. Koristi kršćansko pojmovlje i govori o Bibliji, Crkvi i apostolima. Površno gledajući, čini se kao jedna od tolikih protestantskih sekta: sekta moralno zdrava, patriotska, prijateljska, časna. I to je što mormonstvo čini primamljivim, a ustvari ima malo zajedničkoga s kršćanstvom.

Neuk i dosjetljiv osnivač

Mormonsku je Crkvu utemeljio Joseph Smith Mladi, poljoprivredni radnik, rođen 1805. godine u američkom gradu Vermontu. Iako neuk, imao je dosjetljiv duh i veliku sposobnost imaginacije. S 15 godina još nije znao za koju bi se religiju opredijelio. Tih se godina njegova obitelj preselila u državu New York gdje su neki od njegovih rođaka pripadali prezbiterijancima. Smjestivši se u tome novom obitavalištu, jednoga je dana otišao moliti u šumu blizu svoje kuće. I u viziji su mu se – kako je tvrdio – ukazali Bog Otac i Isus Krist. Bog Otac pokazao je na Isusa govoreći: “Ovo je sin moj ljubljeni, slušajte ga.” Tom je prigodom Isus navodno kazao Smithu da treba izbjegnuti sve postojeće Crkve jer da su pokvarene. Smith je također izjavio da mu je Isus rekao da je Crkva koju je utemeljio u Palestini, Crkva Petra i Pavla i apostola propala poslije 150 godina u Velikome otpadu. A otada, nijedna prava Crkva ne postoji na zemlji. Iz tih ruševina Velikoga otpada proizišla je u drugome stoljeću Katolička Crkva, za koju mormoni smatraju da je đavolska krivotvorina izvorne kršćanske Crkve.

Utemeljitelj usmrćen sa samokresom u ruci

Smith je započeo objavljivati Knjigu mormona i počeo vabiti obraćenike na tu vjeru. Iako su brojem rasli, mormoni su bili protjerivani iz jednoga grada u drugi, iz jedne države u drugu, jer su se na neuobičajen način predstavljali lokalnom stanovništvu. Nasilje nad mormonima je doseglo svoj vrhunac godine 1844, nakon što ih je Smith utvrdio u Nauvoo, u Illionsu. Od Nauvooa su napravili svoju prijestolnicu i Smith je postao general lokalne policije, koja je brojila više od 1.500 mormona.

Jednog je dana skupina stanovnika tiskala antimormonski proglas. Vidjevši to, Smith je nezakonito naredio da se ta tiskara uništi. Zbog toga je bio uhićen i odveden u zatvor u blizini Carthage. Saznavši gdje se nalazi utamničen, buntovno antimormonsko mnoštvo je napalo zatvor. Smith kojemu je bilo prokrijumčareno oružje u zatvor, umro je u sukobu sa samokresom u ruci.

Godinu i pol poslije Brighman Young je preuzeo kontrolu nad mormonima i odveo ih je iz grada Nauvooa vodeći ih prema zapadu u grad koji se danas naziva Salt Lake City, u državi Utah. Odatle se mormonstvo proširilo po čitavome svijetu.

Beskonačan broj ljudi-božanstava

Mormoni naučavaju da je Bog Otac Bog sada; nekada je, međutim, bio čovjek, kao i mi, živio na planetu jednoga drugog Sunčeva sustava. Bio je prosuđen od svojega boga kao dostojan da on sam postane božanstvo. Također je i njegov bog u svoje vrijeme bio čovjek koji je živio na različitome planetu, i njegov ga je bog također prosudio dostojnim da postane božanstvo. Postoji, dakle, jedan beskonačan broj božanstava koji rađaju ljudska bića i koji postaju bogovi.

Mormoni vjeruju da je Bog Otac jednostavno karika jednoga lanca. Njemu je dan planet Zemlja, i njemu bi dopušteno napučiti je vlastitim sinovima. Prvi korak, prije nego bi tko došao na Zemlju, nazvan je “predsmrtno postojanje”. Mormoni kažu da je u tome prvobitnom postojanju Bog Otac, sa svojim mnogim ženama, proizveo fizički sve duše ljudi koji su živjeli ili će živjeti na Zemlji. Tako bijaše velik broj prvobitnih duša, gotovo sličnih duhovima.

Bog Otac je sazvao sjednicu na kojoj je objavio da započinje sa slanjem ljudi na Zemlju da tamo uzmu tijelo. Bijaše to nuždan korak jer oni koji bijahu mrtvi sada mogu postati bogovi njihovih vlastitih planeta. Nadalje, Bog je rekao da na Zemlju šalje prve Adama i Evu te da oni trebaju počiniti istočni grijeh. Nisu imali izbora. Morali su to učiniti jer je želio poslati spasitelja. Bog je zapitao narod u skupštini: “Koga ću poslati?” Isus je ustao i rekao: “Želim ići ja; to je moja slobodna volja; neki će biti spašeni a neki ne, jer oni će imati slobodu izbora. I svu ću slavu dati tebi, Oče.” Onda Lucifer, koji je bio kao jedan od nas, ustade i reče: “Želim ići ja, ja ću biti spasitelj. Jamčim da će svatko biti spašen jer njegova volja neće biti slobodna. Ali u zamjenu za spas cijeloga čovječanstva, slavu želim ja.”

Misionarska sila od 50.000 mladih

Mormonska Crkva raspolaže s pravom misionarskom silom od 50.000 mladih u otprilike 140 zemalja, i to s “punim radnim vremenom”. Ti misionari, u dobi od 19 do 21 godinu, misionare dvije godine bez ikakve plaće. Direktive primaju u središnjici za misionarsku poduku (MTC). Najvažnije se središte nalazi u Provu, u državi Utah. U takvim središtima najprije se prolaze jezični tečajevi. Naprimjer, oni određeni za Rim moraju provesti od 6 do 8 tjedana učeći talijanski, najprije jednostavne lekcije kako bi mogli na vratima poučavati ljude.

Misionari su često poučeni kako se moraju ponašati u razgovoru s katolicima. Tijekom takvih tečajeva primaju knjižice s bilješkama s već pripremljenim posebnim diskusijama: “Katolik kaže ovo, a ti trebaš reći ovo. Ako katolik kaže ovo drugo, ti moraš reći ovako.” Nakon tih tjedana indoktrinacije poslani su u misionarenje i odmah započinju s praksom na ulici.

U obraćanju katolika jako su djelotvorni. Prolazeći tek treću ili četvrtu kuću uspiju u tome da netko od članove katoličke obitelji ozbiljno počne razmišljati o mormonskoj ponudi. Kada mormoni idu od kućnih vrata do kućnih vrata, kažu: “Dobra večer, danas smo tu u susjedstvu. Jednostavno zato da ljudima podijelimo Isusa Krista, i ako imate malo slobodnog vremena, sviđalo bi nam se ući k vama i učiniti vas sudionicima jednoga blagoslova, ili možda s vama moliti.”

Sve se čini jako bezazleno

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Kada jednom uđu u kuću, mormonski misionari započinju prvu od šest lekcija, a svaka traje po 45 minuta. Često koriste informativne tablice na kojima su raspodijeljene lekcije na govor o planu Božjega spasenja, pa o specifičnostima života mormonske Crkve, kao krštenju i ubiranju desetine. Razgovor započinju s općenitim pojmovima s mnogim citatima iz Biblije. Njihov je cilj da prilikom trećega ili četvrtoga susreta mogu toj osobi predložiti mormonsko krštenje.

Cjeloviti proces vabljenja jedne obitelji trebao bi se ispuniti u samo četiri tjedna. U isto doba, misionari šalju informacije o obitelji njihovu lokalnom predsjedniku. Taj daje imena drugim mormonima koji počinju pozivati obitelj, hrabriti i pomagati. Obitelj se počinje pozivati na manifestacije organizirane od mormona, na primjer ples, športske priredbe ili druge manifestacije koje imaju svrhu privući nove obraćenike.

Čine sve da se obraćenik osjeća potrebnim

Kad se obraćenik jednom krsti u mormonskoj Crkvi, odmah mu je određen misionarski posao. Najvažnija stvar, i što nedostaje u mnogim katoličkim župama, jest da se obraćenik kod njih osjeća potrebnim. Osim toga što se osjeća dobrodošao i obljubljen, povjerena mu je neka jednostavna služba ili zadaća.

“Brate Antune, bi li ti se sviđalo da slijedeće nedjelje na vratima izraziš dobrodošlicu? Treba nam jedna takva osoba slijedeće četiri nedjelje.” Novi obraćenik neposredno osjeća da radi u izgradnji lokalne Crkve, i u isto vrijeme, cijele mormonske Crkve. Isto tako neprestano ga se podsjeća: ako će pomoći, bit će pozvan na više pozicije, na primjer za predsjednika lokalne Crkve. Tako mormoni “kradu” lekciju iz Evanđelja – ljubav – da učine to da se katolici udalje od svoje prave vjere.”

Cijeli tekst pročitajte u Glasu Koncila.

Izvor: narod.hr/Glas Koncila