Na zajedničkom poslu našli su se vlast u Srbiji i članovi SUBNOR-a, partizanskog udruženja iz Kragujevca, ujedinio ih je jedan povijesni lik, Dragutin Dimitrijević Apis, objavio je u četvrtak večernji list.
Večernji se poziva na komentar srbijanske povijesničarke Dubravke Stojanović za portal peščanik u kojem kaže:
“Apis bi na Kalemegdanu, gdje u Grobnici narodnih heroja, sagrađenoj nakon 2. svjetskog rata, počivaju Moša Pijade, Ivo Lola Ribar, Đuro Đaković, trebao biti pokopan do kraja ove godine, uz sve državne i vojne – jer bio je stožerni pukovnik srpske vojske – počasti. Najspornije je u njegovu javnom uzdizanju to što je Apis metafora za nasilnu politiku moći koja ruši pravila prije nego što se uspostave, poništava zakone prije nego što se primijene, obezvređuje institucije, ismijava procedure”, piše povjesničarka Stojanović.
Masakr kralja i kraljice Obrenović
Apis, osnivač organizacije Crna ruka ili Ujedinjenje ili smrt (što znači da je cilj ujedinjenje Srba u jednoj državi), vodio je 1903. i puč protiv kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage.
U tom puču kraljevski je par izmasakriran i bačen kroz prozor.
Atentat na Franju Ferdinanda i suprugu Sofiju
Apis stoji i iza atentata Gavrila Principa na prijestolonasljednika Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, nakon kojega je počeo Prvi svjetski rat.
Ubio ga Karađorđević kojeg je doveo na prijestolje
Apis je sa svojim vojnicima godinama nakon puča u Srbiji iz pozadine vukao sve konce dok se 1917. s njim u Solunu u Grčkoj nije obračunao regent Aleksandar Karađorđević, iz dinastije koju je umjesto ubijenih Obrenovića Apis i doveo na prijestolje. Osuđen je za pokušaj atentata na kralja, strijeljan i pokopan u Grčkoj.
Inicijativa Aleksandra Vulina
Akciju da se Apisovi posmrtni ostaci iz Grčke presele u Srbiju i pokopaju na Kalemegdanu, među onima koje u Srbiji smatraju junacima, pokrenuo je srbijanski ministar rada i ‘boračkih pitanja’ Aleksandar Vulin.
‘Nitko ne smije reći da nije bio domoljub’
Ta je akcija izazvala puno polemike, piše večernji, navodeći kako su se uključili brojni povjesničari. Među njima ima i onih poput Dragoljuba Živkovića, koji je napisao knjigu o Petru Prvom Karađorđeviću, koji za beogradske Vesti tvrdi da oko Apisa ima puno kontroverzija, ali da “nitko ne smije reći da nije bio patriot”. Povjesničar Radoš Ljušić ide i dalje, kaže kako oko Apisa kontroverzija i nema.
Tvrtko Jakovina: Nema razloga za zabrinutost
Apis je već rehabilitiran u vrijeme Jugoslavije 1953. godine, ali u prvom redu kao antirojalist, rekao je za večernji povjesničar Tvrtko Jakovina. Jakovina ističe da je riječ o još jednom potpuno besmislenom prekrajanju povijesti koja se gleda s današnjim naočalama.
“Čitava regija, u ovom slučaju to je Srbija, prionula je ispravljanju krivih Drina u povijesti, kako ih se danas vidi. To nema nikakvu svrhu, ali jako iscrpljuje”, rekao je Jakovina, koji, piše večernji, misli da nema razloga za zabrinutost u Hrvatskoj što se u status nacionalnog junaka diže čovjek koji je organizirao atentate kako bi okupio sve Srbe u jednu državu.
Srbijanska povjesničarka ipak diže alarm
Srbijanska povjesničarka Dubravka Stojanović napisala je pak alarmantan tekst za srbijanski portal Peščanik u kojem piše kako su Apis i njegovi “1903, kao i 1914. nasiljem uveli Srbiju u splet tragičnih događaja koji su opet, po tko zna koji put, prekinuli njen razvoj, demografski je uništili i vratili je unazad”.
Apis je učinio prazločin iz kojeg su proizašli svi drugi od 1903.-2003.
“Defenestracijom kraljevskog para Apis je kroz prozor bacio i svaku nadu da bi Srbija mogla ući u stabilno razdoblje. Zato je taj zločin iz 1903. prazločin, onaj iz kog su proizašli svi drugi u dugom trajanju od 1903. do 2003., od Obrenovića do Đinđića, preko 2. svjetskog rata i krvoprolića devedesetih, ponovo pod crnorukaškom crnom zastavom s lubanjom i ukrštenim kostima i nepromijenjenom idejom ujedinjenja ili smrti. Državni pokop Apisa na Kalemegdanu jasno bi poručio da s tog puta ne skrećemo”, upozorava Stojanović.
Detaljno objašnjava i kako je Apis, od 1903. pa sve dok mu se kraljevska obitelj nije usudila stati na kraj, zapravo vladao Srbijom iz sjene, podržavajući čas jedne, čas druge, pa je u 11 godina promijenjeno 18 vlada!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
