‘Srpski svet’ za oltarom – svećenik SPC-a Hrvačević viče da su hrvatske zemlje ‘srpske’!

siniša hrvačević
Foto: Snimka zaslona

U Srbiji se ne mire dan danas postoji Hrvatska, zbog čega su i krenuli u posljednji rat 1991. godine. Provokacija i šovinizam negiranja hrvatskog jezika i nazivanja istog srpskim jezikom u školskim udžbenicima samo je dio bezbrojnih izljeva laži i mržnje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Vučić o negiranju postojanja hrvatskog jezika: Radi se o podjeli jezika koju je ustanovila SANU

‘Srpski svet’ se probija i za oltarom Srpske pravoslavne crkve, kao posljednji od strane SPC-ovog svećenika Siniše Hrvačevića.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svećenik Siniša Hrvačević poznat je po tome što ga je vrh SPC-a rukopoložio za starješinu fruškogorskog hrama ‘Blage Marije’, koji je posvećen, kako Srbi kažu, žrtvama Oluje.

Srpski paroh iz fruškogorskog hrama posvećenog žrtvama Oluje, u blizini granice s Hrvatskom, tvrdi da je ‘Krajina’ okupirana i oteta.

Protonamjesnik Siniša Hrvačević, paroh maradički i banstolski Srpske pravoslavne crkve, u Starim Banovcima, u istočnom Srijemu, održao je obred tijekom kojeg je ustvrdio da je tzv. Krajina “okupirana i oteta”. Ipak, najavljuje “veliki početak za buduća pokoljenja”, uz napomenu da će ‘Krajina’ i Kosovo opet biti srpski.
Podsjećamo, Krajina je bila paradržava koju su Srbi iz Hrvatske zajedno s JNA i vojnim snagama iz Srbije 1991. godine. To je bio okupirani teritorij Hrvatske koji je obuhvaćao cijelu Hrvatsku od Slavonije do Dubrovnika. Dijelovi te neonacističke države tzv. Krajine nastale genocidom nad Hrvatima bili su Vukovar, Beli Manastir, Petrinja, Okučani, Jasenovac, Kostajnica, Glina, Slunj, Knin, Benkovac, Obrovac i cijela obala oko Dubrovnika. Hrvatska je te teritorije oslobađala od prosinca 1991. sve do Oluje 1995. gidone.
Treba istaknuti da sve to dolazi nakon niza kontinuiranih višegodišnjih provokacija koje dolaze iz medija, kulture i službenih vlasti Srbije prema Hrvatskoj i Hrvatima. Svašta ružnog se moglo čuti u Srbiji o Hrvatima tijekom novije povijesti, osobito u prvoj Jugoslaviji nakon ubojstva Stjepana Radića u Beogradu i pred kraj raspada druge Jugoslavije u vrijeme zločinačkom monstruma i vođe Srba Slobodana Miloševića, ali retorika posljednjih Vučićevih godina nije nimalo drugačija. Ona dolazi na razne načine: kroz ‘šale’, podbadanja, dvostruki govor, podsmijavanja, prisvajanje hrvatske baštine, ali i kroz prave izljeve mržnje, prijetnje, huškanja i uvrede.
Prisjetimo se samo raznih govora i objeda predsjednika Srbije Vučića koji je današnju Hrvatsku usporedio s nacističkom Njemačkom, raznih uvreda i podmetanja iz redova ministara u Srbiji i čelnika SPC-a o hrvatskom mučeniku i blaženiku Alojziju Stepincu, izjava o generalu Gotovini, Domovinskom ratu, logorima, pokojnom predsjedniku Tuđmanu…
Zadnja u nizu dva incidenta su bili negiranje postojanja hrvatskog jezika u udžbenicima 8. razreda i nazivanja istog srpskim jezikom, te huškački govor svećenika SPC-a Hrvačevića prema Hrvatima i dijelovima Hrvatske kao o ‘srpskim zemljama’.
Evo što je točno svećenik Hrvačević rekao
“Kada kažemo da je nešto izgubljeno, to znači da ga nema više, da ga ne možemo naći… Čovjek, kada izgubi neki predmet, on ne postoji, nema ga više pred očima njegovim.
‘Krajina’ naša, uz sve srpske zemlje koje su okupirane, one nisu izgubljene, one su na silu otete! A dokle svaki Srbin zna gdje mu je ognjište, gdje mu je crkva, gdje se krstio – da zna gdje mu je ‘đed’, ‘prađed’, ‘ćukunđed’ i preci njegovi odakle su ponikli – neće biti izgubljena.
Ovo je samo jedan veliki početak onoga što treba proizrasti, a Gospod će nama, našim molitvama, njegovom milošću, vratiti ono što je oteto, nasilu uzeto od nas! Mi to nismo željeli, ali su na silu dali i oteli.
Srpske zemlje su srpske i uvijek će biti!
Tamo su grobovi, kosti naših predaka i njihovi grobovi, naša svetilišta, to ne mogu skloniti… Ta zemlja, koja je natopljena krvlju naših predaka, ostaje naša jer smo je mi, naši preci, mučeničkom krvlju ‘osveštali’ i ne može je ništa ‘rasveštat’. Tako, neka nam bude ovo samo jedan veliki početak za buduća pokoljenja… Pustimo se praznih priča o tome da to nije naše, da Kosovo nije naše, da ‘Krajina’ nije naša; jeste uvijek i bit će, uz slavu Božju, amen!”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.