Znanstvenici s područja medicine proučavaju sve što znamo o zarazi Covid-19.
Koronavirusi već odavno stvaraju probleme čovječanstvu
Što su do sad otkrili i je li to dovoljno da zaustavimo pandemiju prenosi britanski The Guardian.
Koronavirusi već odavno stvaraju probleme čovječanstvu. Poznato je nekoliko sojeva koji uzrokuju prehlade, a nedavno su dva soja izazvala širenje smrtonosnih bolesti: teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) i Srednjoistočnog respiratornog sindroma (MERS).
Međutim, njihove su posljedice neznatne u usporedbi sa svjetskom pošasti izazvanom koronavirusom, koji uzrokuje pandemiju bolesti COVID-19. U samo nekoliko mjeseci doveo je do uvođenja strogih mjera izolacije u nekoliko desetaka zemalja i odnio je više od 100 000 života. I još uvijek se širi.
Čini se nevjerojatnim da je sve to uspjela postići bodljikava kuglica genetskog materijala obložena masnim spojevima koji se zovu lipidi, te koja u promjeru zauzima 80-milijarditi dio metra. Vrlo skromnom napadaču pošlo je za rukom da baci na koljena čitavo čovječanstvo.
S druge strane, naša saznanja o SARS-CoV-2, virusu koji uzrokuje COVID-19, također su vrlo izuzetna. Prije samo pet mjeseci ovaj je organizam bio potpuno nepoznat za znanost. Danas je on predmet istraživanja nezamislivog opsega. Sve je više projekata koji nastoje doći do cjepiva, započinju ispitivanja antivirusnih lijekova i pojavljuju se novi dijagnostički testovi.
Postavljaju se, stoga, vrlo jasna pitanja: što smo otkrili u proteklih pet mjeseci i kako ta saznanja mogu okončati ovu pandemiju?
Odakle je virus došao i kako se zaraza pojavila u ljudi?
Istraživanja su otkrila da podrijetlo virusa SARS-CoV-2 gotovo sigurno potječe od šišmiša, koji su evolucijski razvili iznimno snažne imunološke odgovore na viruse. Takvi obrambeni odgovori potiču viruse da se brže repliciraju kako bi zaobišli imunološku obranu u tijelu šišmiša. Tako šišmiš postaje izvor virusa koji se vrlo brzo reproduciraju i lako prenose. Kada, dakle, takvi virusi prijeđu iz šišmiša u druge sisavce koji nemaju razvijen imunološki sustav s brzim odgovorom, virusi se ubrzano šire u tijelima svojih novih domaćina. Većina dokaza upućuje na to da je SARS-CoV-2 počeo inficirati ljude posredstvom druge vrste, kao što su ljuskavci.
„Ovaj je virus vjerojatno prešao sa šišmiša na drugu životinju, a ta druga životinja se vjerojatno nalazila u čovjekovoj blizini, možda na tržnici,“ rekao je prof. Edward Holmes, virolog sa Sveučilišta u Sydneyju. „Ako divlja životinja ima virus koji je prešao na nju sa šišmiša i mi dođemo u doticaj s tom životinjom, velike su šanse da će se virus zatim proširiti na osobu koja je bila u doticaju sa zaraženom životinjom. Ta će se osoba vratiti kući i proširiti virus drugoj osobi i tako dolazi do širenja zaraze.“
Što se tiče prijenosa SARS-CoV-2, do njega dolazi zaražena osoba kašljanjem ili kihanjem izbacuje iz tijela kapljice koje sadrže virus.
Kako se virus širi i kako utječe na ljude?
Drugi ljudi udišu čestice s virusom, koje dolaze u doticaj sa stanicama u grlu i grkljanu. Te stanice na svojoj površini sadrže veliki broj receptora koji se zovu ACE-2 receptori. (Stanični receptori igraju ključnu ulogu u prenošenju kemijskih spojeva u stanice i aktiviranju signala između stanica.) „Ovaj virus ima površinski protein koji se veže za taj receptor i ubacuje svoju RNK u tu stanicu,“ kaže prof. Jonathan Ball, virolog sa Sveučilišta Nottingham.
Nakon ulaska u stanicu, RNK ulazi u mehanizam replikacije te stanice i stvara višestruke kopije virusa. One izlaze iz stanice i zaraza se širi. Protutijela koja stvara imunološki sustav na kraju napadaju virus i u većini slučajeva zaustavljaju njegovo širenje.
„Zaraza COVIDA-19 uglavnom je blaga i to je zapravo tajna uspjeha ovog virusa,“ dodaje Ball. „Mnogi ljudi čak ni ne primjećuju da imaju zarazu i zaraženi odlaze na posao, u trgovine ili se vraćaju kući, šireći zarazu drugima.“
S druge strane, SARS, čiji je uzročnik također koronavirus, izaziva teže simptome u oboljelih i ubija oko jedne desetine zaraženih. U većini slučajeva takvi bolesnici završe u bolnici i na taj se način prekida lanac prijenosa zaraze na druge ljude.
Zašto virus ponekad uzrokuje smrt?
Ponekad virus može izazvati teške probleme. To se događa kada se spušta niz respiratorni trakt i ulazi u pluća, koja sadrže mnogo više stanica s ACE-2 receptorima. Virus uništava brojne takve stanice te komadići uništenih stanica začepljuju pluća. U tom slučaju, oboljelima je potrebno liječenje na jedinici intenzivne skrbi.
U nekim je slučajevima situacija još lošija jer se imunološki sustav osobe preopterećuje i privlači stanice u pluća kako bi napale virus, što dovodi do upale. Ovaj proces može izmaknuti kontroli pa pristiže sve veći broj imunoloških stanica, pogoršavajući upalu. Taj proces zove se citokinska oluja (grč. „cyto“ znači stanica, a „kino“ znači kretanje). To ponekad može dovesti do smrti bolesnika.
Međutim, nije poznato zašto se citokinska oluja javlja kod nekih bolesnika, no ne i kod većine njih. Jedno moguće objašnjenje je to da neki ljudi imaju tip ACE-2 receptora koji je neznatno osjetljiviji na napade koronavirusa od onih u većine ljudi.
Jesmo li doživotno zaštićeni ako prebolimo zarazu?
Liječnici koji proučavaju bolesnike koji su se oporavili od zaraze COVIDA-19 otkrili su prilično visoke razine neutralizirajućih protutijela u njihovoj krvi. Ta protutijela, koja nastaju u imunološkom sustavu, obavijaju invazivni virus na određenim mjestima, blokirajući njegovu sposobnost ulaska u stanice.
„Očigledno je da se pokreću imunološki odgovori protiv COVIDA-19 u oboljelih,“ tvrdi Mike Skinner, virolog sa Sveučilišta u Londonu. „Protutijela koja nastaju uslijed tog odgovora pružit će osobi zaštitu protiv budućih infekcija, ali moramo biti svjesni da je vrlo mala vjerojatnost doživotne zaštite.“
Tekst se nastavlja ispod oglasa
