Događanja, kojima smo svjedoci ovih dana i u našoj Domovini, skreću intenzivnu pozornost medija ali i građana na svijet islama, posebice onoga u zemljama njegova nastanka i prvotnog širenja. Islam se obično doživljava kao monolitna skupina koja u svemu nastupa jedinstveno i potencijalno militantno prema vani, te kao takva izaziva nepovjerenje i strah.
O ovome i o drugim važnim temama bitnim za razumijevanje islamskog svijeta govori Ivica Musa SJ, predavač na Studiju religijskih znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu
Je li islamski svijet uistinu monolitan i u sebi čvrst?
Nije potrebno posebnije proučavati povijest i sadašnjost islamskog svijeta pa vidjeti da je stvarnost znatno drugačija. Već činjenica da se sukobi koji eskaliraju uglavnom vode između (većinskih) islamskih država (i naroda) pobijaju tvrdnju o monolitnosti islama. U podnaslovima novinskih članaka čitamo svakodnevno da suniti napadaju šiite ili obrnuto, ali i da suniti Kurdi ratuju protiv ISIL-a koji je sunitske provenijencije, kao i da Turci (suniti) deklarativno ratuju protiv obje skupine itd.
Isto tako, sve zaraćene strane ne pripadaju istoj etničkoj i jezičnoj grupi. Kolikogod islam u svojem nadnacionalnom univerzalizmu nivelira razlike među narodima i kulturama naglašavajući islamski identitet, razlike su znatne. Sirci i većina stanovnika Iraka su arabofono stanovništvo koje je u sebi integriralo različite semitske i ine etničke skupine (npr. kršćanske Asirce i Aramejce), no danas tamo prevladava arapski identitet. Sjeverni susjedi Turci pripadaju tursko-tatarskoj skupini naroda podrijetlom iz Srednje Azije, čiji jezik nema nikakve sličnosti s arapskim, a i izvorna kultura Turaka je posebna. Iranci su uglavnom Indoeuropljani (skupina kojoj pripada i hrvatski narod), kao i Kurdi. U tom smislu je postojeći sukob na Srednjem istoku (ili Bliskom istoku kako se često naziva) u nekoj mjeri i globalni, ukoliko promatramo zastupljenost tri velike etničke skupine u sukobu: semite, tursko-tatarske narode i indoeuropljane. No očito je da sukob nije etnički niti rasni već ostaje u okviru jednog religijskog kruga i njegovog povijesnog i društvenog nasljeđa, koji traži puteve opstanka u današnjem svijetu toliko drugačijem od onoga iz vremena kalifa.
Unutarnja podjela islamskog svijeta predstavlja veći rizik nestabilnosti negoli interesi sa strane koji nikada nisu prestali prema ovome području?
Obično vanjski «igrači» koriste pukotine društva i državnih cjelina te tako stvaraju interventni prostor za vlastito pozicioniranje. No to nije ništa novo u povijesti. Ipak, u ovom prikazu zadržao bi se na unutarnjoj raščlambi islamskog svijeta koja je upravo u ovome području najitenzivnija, jer zemlje uključene u sukobe dijele prostor nastanka i formiranja osnovnih pravaca islama.
Osnovna podjela islama na sunite i šiite se u europskom okruženju često uspoređuje s kršćanskim podjelama na katolike i pravoslavne (pa i protestante). Usporedbe obično ukažu na neke sličnosti ali često zamrače velike razlike.
Kako je nastala ova podjela? Poznato je da je Muhamed bio ne samo duhovni vođa novonastale islamske zajednice već i politički poglavar. Islam ne poznaje podjelu na duhovno i svjetovno (u kršćanskom svijetu bi rekli Crkvu i državu). Njegovom dosta ranom smrću (632), muslimani su se našli pred važnim pitanjem tko ga treba naslijediti? Dva su kandidata ušla u prvi plan, Abu Bakr (Ebu Bekr), Muhamedov tast, i Ali ibn Abi Talib, Muhamedov rođak i šogor (muž njegove kćerke Fatime).
Dva viđenje zajednice stoje iza izbora ovih kandidata. Jedni su smatrali da shura – vrhovno savjetodavno i izborno tijelo zajednice treba izabrati kalifu (Muhamedova nasljednika) iz redova ashaba, Muhamedovih najbližih drugova, a sve iz plemena Kurejš (Quraysh). Tako je izabran Abu Bakr.
Druga skupina je smatrala da izbor nasljednika treba prepustiti Božjem izboru kroz Ahl al Bayt (Ehli-beit), Muhamedovu užu obitelj (Poslanikov dom): kćer Fatima, zet Ali te njihovi sinovi Hasan i Husein. Članovi ehli-bejta smatrani su nepogrješivim (al-ma‘sum). U tom smislu bi za šiite Ali (Alija) imao posredničku ulogu između čovjeka i Boga koju će naslijediti sinovi i potomci iz kasnijih generacija. Ali je prvi muškarac koji je postao Muhamedov sljedbenik; po predaji je rođen u samoj Kabi, pa ga sve to dodatno legitimira u islamskoj hijerarhiji.
Uvjetno rečeno prvi izbor je na demokratskoj bazi a drugi bi želio veću sigurnost da je linija božanskog vodstva zajednice zagarantirana, što bi isključilo mogućnost ljudskih pogrješaka. U praksi su kasnije i jedni i drugi formirali nasljedne monarhije te su ovi principi biranja nasljednika postali povijesnom razdjelnicom dviju pravaca.
Kada je zapravo nastala podjela?
Podjela je nastala tek poslije vladavine Alija (656-661), koji je ipak izabran za četvrtog kalifu (prva trojica su već spomenuti Abu Bakr, Omar i Osman), posljednjeg od «pravednih» ili «dobro upravljanih» kalifa, rašiduna. Ali je 661. ubijen u zavjeri. Ambiciozni Muavija, koji ne dolazi iz reda ashaba a još manje ehli-bejta (otac mu je bio čak vođa mekanske oporbe Muhamedu), prisiljava Alijinog sina Hasana na odreknuće od hilafeta (kalifskog položaja), te sam postaje kalifa.
Tek u ovom periodu nastaje razdvajanje pravaca u islamu na sunite (po sunni predaji vezanoj uz Muhameda), koji će prihvatiti status quo te prihvatiti Muaviju kao legitimnog kalifa, i šiita, (skraćenica od Shīʻatu ʻAlī , sljedbenici Alijini). Alijev sin Hasan poslije povlačenje iz borbe za naslijeđe kalifata biva otrovan (navodno Muavijin nalog), da bi poslije Muavijine smrti, Alijev mlađi sin Husein pokušao naknadno ostvariti pravo na kalifat. No pogiba 680. godine u bitci kod Karbale (Irak). Ovaj je događaj definitivni razlaz sunita i šiita. U Karbali na Huseinovom grobu nastaje najveće svetište šiitizma, po važnosti odmah poslije Meke, no po snazi kolektivne memorije i zasebnog šiitskog identiteta, kao i emotivnog naboja koji se javno manifestira čak i prednjači. Na blagdan Ashure, godišnjice ubojstva Huseina, vrlo veliki broj šiita dolazi hodočastiti u Karbalu, žalovati za ubijenim Huseinom.
Nastavlja se…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
