Episkop Srpske pravoslavne crkve, budimljansko-nikšićki Joanikije i jedan od vodećih ljudi SPC-a u Crnoj Gori, optužio je predsjednika Crne Gore Milu Đukanovića da koristi retoriku ustaškog vođe i poglavnika NDH Ante Pavelića, piše pravda.rs
Episkop Joanikije je u manastiru Đurđevi stupovi u Beranama, okupljenim vjernicima i građanima rekao da su svi oni dio povijesti koja se piše, “od ovog starca Nova Markovića od devedeset devet godina, do ove djece kojima pripada budućnost, a ne onima koji koriste retoriku Anta Pavelića”.
“Sa tom retorikom Hitlerov sluga Ante Pavelić istražio je i pobio stotine tisuća Srba, a ovdje nažalost ta retorika dobiva zamah preko predsjednika Crne Gore. A mi na tu glupavu i zastarjelu priču odgovaramo da smo mi i Srbi i Crnogorci onoliko, možda malo manje ali ne više nego što je bio Njegoš, kralj Nikola, Marko Miljanov, Mojsije Zečević, vojvoda Miljan i svi naši preci koji su stradali za križ časni i slobodu zlatnu”, rekao je episkop Joanikije.
On je rekao da kada je Skupština Crne Gore izglasala “ovaj anticivilizacijski zakon, nama nije ostalo ništa nego sazvati ovu veliku narodnu skupštinu, koja traje i zasjeda već dva mjeseca”.
“Mi se samo borimo za slobodu vjere, za zakon, za bolji poredak u Crnoj Gori. Ne može se Crna Gora graditi niti njena budućnost na diskriminaciji svete pravoslavne vere i otimanju svetinja. Nećemo to dozvoliti. Hoćemo slobodu vjere, hoćemo biti ravnopravni sa ostalim vjerama i narodima u Crnoj Gori, ništa više od toga niti manje. Nećemo dozvoliti da naša crkva i naša vjera budu diskriminirani. To je naš zavjet. Zakleli smo se da ćemo čuvati svetinje, da ćemo se boriti za slobodu vjere do kraja. Izdržati ćemo i pobijediti. Neka pobjedi bratska ljubav i sloga, neka pobjedi istina i pravda. Neka se Božji blagoslov izlije na sve vas i na Crnu Goru, da bude država istine i pravde, zakona, poštenja i slobode svih vjera i svih naroda u Crnoj Gori”, rekao je episkop SPC-a Joanikije.
Velikosrpske šetnje su pritisak na nacionalne manjine – Bošnjake, Hrvate i Albance
Višemjesečne dobro organizirane šetnje ulicama Crne Gore tek su vrh ledenog brijega, ispod kojeg se nazire, kako kažu politički analitičari, svojevrstan plan. U najnovijoj tezi, osim toga što je cilj litija rušenje predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, počinje se govoriti i o “čišćenju sjeverne Crne Gore od Bošnjaka”. Taj kraj, crnogorski Sandžak, je jako stradao od četnika u II. svjetskom ratu, gdje je četnički vojvoda Pavle Đurišić izvršio velike pokolje muslimana, jednako kao i u Foči, Goraždu i mjestima blizu granica tadašnje NDH sa Srbijom.
Naime, Bošnjaci, Albanci i Hrvati bili su presudan čimbenik na referendumu o neovisnosti Crne Gore 2006. na kojem je 55.5% stanovništva Crne Gore odlučilo za neovisnost. Upravo su najmnogobrojniji Bošnjaci (muslimani Crne Gore) na sjeveru zemlje, uz Hrvate u Boki i Albance u Ulcinju, Baru i granici s Albanijom, bili jezičac na vagi za prevagu i pobjedu “independista” na referendumu.
“Sve se to događalo u predvečerje Vukovara, Višegrada, Sarajeva, Srebrenice”
“Na udaru su i sredine sa drugim manjinskim narodima širom crnogorske države, dakle, Albancima i Hrvatima, koji su svojom tradicionalnom podrškom građanskoj i multietničkoj politici Mila Đukanovića i vladajućeg DPS-a sa koalicijskim partnerima ustvari garant i svoje i crnogorske opstojnosti”, tvrdi novinar i publicist Šekija Radončić za radiosarajevo.ba i nastavlja:
“Izvinite, ako na sjeveru Crne Gore, posebno u Beranama i Pljevljima, gdje ima dosta Bošnjaka, dva puta tjedno marširaju litijaši, čak i po okolnim selima, ako se ispred kuća muslimana na uličnim stupovima, strujomjerima i sličnim “štafelajima” crtaju križevi i četiri ocila (srpski grbovi), a jumbo zastave Srbije se farbaju gdje god se stigne, ako se, uz to, Amfilohijev svećenik iz Rožaja, koji službuje u crkvi koju su financirali isključivo muslimani, slika pored skulpture Draže Mihailovića, a dekan njegove bogoslovije ispod Čiča Dražinog portreta… Sve to je već viđeno i duboko urezano u pamćenje Bošnjaka, Hrvata i Albanaca, tokom slične bogobojažljive misije svećenika SPC-a 1990-ih, odnosno njihove zlouporabe svetaca, vjere i vjernika u predvečerje Vukovara, Višegrada, Sarajeva, Srebrenice… Da preciziram: ako bi se ostvario takav plan tihog etničkog čišćenja u Crnoj Gori, ona bi se u skorijoj budućnosti svela na slobodarsko Cetinje ili čisti geografski pojam, poput Šumadije, što je devedesetih bio i otvoreni naum Amfilohija Radovića“, kaže Radončić”.
Povratak CPC
Podsjetimo, nakon osnivanja Kraljevine SHS 1918., CPC je ukinuta, a svu imovinu preuzela je SPC. Sada se u SPC-u i Srbiji bune jer smatraju da bi utjecaj SPC-a bio uškopljen i sužen, dok je s druge strane CPC pokrenula postupak za priznanje autokefalnosti u carigradskoj patrijaršiji.
Crna Gora je tako krenula stopama Ukrajine koja je uspjela dobiti autokefalnost za svoju nacionalnu Crkvu te tako ograničiti utjecaj Ruske pravoslavne crkve. Očekuje se da bi CPC mogla dobiti, odnosno obnoviti crkvenu neovisnost jer je bila priznata od ostalih pravoslavnih Crkava do svog ukidanja.
Također, ostale vjerske zajednice, katolička, židovska i islamska, nemaju ništa protiv zakona te su s državom potpisale i posebne bilateralne sporazume. Budući da SPC to nije učinila, nastoji ga se s njihove strane osporiti te ga proglasiti protuustavnim i antisrpskim.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
