2. rujna 1792. ‘Rujanski masakri’ – 191 ubijeni svećenik u Francuskoj

Na današnji dan 1792. počeli su u Parizu za vrijeme Francuske revolucije “Rujanski masakri”. Karakterizira ih masovno i brutalno ubijanje nevinih ljudi, a osobito plemstva i svećenstva. U “Rujanskim masakrima” ubijen je 191 svećenik, redovnik i redovnica iz čiste mržnje prema vjeri i Crkvi. 1926. ovi mučenici proglašeni su blaženima. I ostale revolucije – meksička, španjolska, oktobarska, mladoturska i dr. – potvrdile su kontinuitet mržnje revolucinara prema Crkvi i kršćanima, kada su masovna ubojstva i progoni nevinih bili dio svakodnevnice tih neljudskih dana.

2. rujna 1792. počinje period “Velikog terora” za vrijeme Francuske revolucije. Samo u nekoliko dana pobijeno je oko 1400 svećenika i plemića, koji su bili u zatvorima, zbog glasina da spremaju kontrarevoluciju (a u zatvoru su!). Taj će događaj ostati upamćen kao „Rujanski masakr“. I brojne druge nevine žrtve ubijene su tih dana pod mačevima i giljotinama krvlju ‘opijenih revolucionara’.
191 žrtvu „Rujanskog masakra“ je 17. listopada 1926. papa Pio XI proglasio blaženim. Bila je to brojna skupina svećenika, redovnika i redovnica koji nisu htjeli potpisati i pristati na bezbožne uvjete revolucionara (praktično se tražilo da se odreknu vjere u Krista i pripadnosti Katoličkoj Crkvi).

Ubijeni su u četiri pariška zatvora, na čelu s biskupima Ivanom Marijom iz Lau u Njemačkoj, Franjom Josipom i Petrom Ljudevitom iz Rochefoucaulda, koje je slijedilo još 188 svećenika i redovnika.

Jedan od njih je i Jean-Jacques Morel čiji spomendan slavimo na današnji dan, Švicarac na službi u Francuskoj za vrijeme revolucije. Dana 14. kolovoza 1792. godine slavio je svetu misu, a potom je i pred delegatima konstituante u palači Luxembourg odbio potpisati izjavu o poslušnosti bezbožnoj vlasti i izjavio da je njihov odnos prema Crkvi i vjeri nezakonit. Dana 2. rujna iste godine otac Apolinar je postao žrtva masakra kojega su počinili revolucionari u karmelićanskom samostanu u Parizu, kada su toga dana masakrirali 191 svećenika, redovnika i redovnica, a među njima i oca Apolinara.

Dirljive riječi ostavio je otac Aplolinare za svoj kraj: “Zašto toliko tugovati za mnom? Ne znate da moram biti u stvarima koje se odnose na moju službu? Kome pripada kraljevstvo Božje? Onima koji su progonjeni radi pravde. Ne bi li patnja mučenja bila daleko strašnija, da Krist nije ušao u svoju slavu? Je li sluga veći od svoga Gospodara? Zahvaljujem pozivu moga Gospodina, koji me je time izbavio od mog neprijatelja.”

Brojne nevine žrtve tzv. ‘naprednih revolucija’, na čelu sa majkom svih revolucija Francuskom, u posljednjih desetak godina izlaze na svjetlo dana u svoj svojoj brutalnosti, mržnji i zločinima prema nevinim ljudima, a osobito prema svećenicima Katoličke Crkve kao i vjernom katoličkom puku. Sve druge revolucije koje su slijedile – meksička, mladoturska, oktobarska, španjolska dr. – samo su nastavile po istom obrazac ono što je započela Francuska revolucije: sustavan progon kršćana i masovno ubijanje vjernika, svećenika i protivnika revolucija općenito, uglavnom iz ‘preventivnih razloga’. Mnogi povjesničari u ovome vide sustavnost koja nije samo posljedica ‘pobune revolucionarnih masa’, posebno s obzirom na raspon, trajnost i sistematičnost ovakvih ubijanja praćenog proglasima i apologijama istih.

Izvor: narod.hr
Photo: wikipedia