Dva velika Baska katolika obilježila su kršćanstvo početkom novog vijeka – Ignacije Loyola i Franjo Ksaverski (Frantzisko Xabierkoa). Ta dva velikana su nepovratno upisana u povijest slavnog isusovačkog reda i Kristove crkve. Smatra se najvećim misionarom Crkve poslije apostola Pavla.
Blagdan svetog Franje Ksaverskog slavi se 3. prosinca, u vremenu Došašća. Stoga je taj veliki svetac i njegov spomen dan pomalo neopravdano zapostavljen među kršćanskim pukom.
Prvi je misionar je Japana, a kasnije i Indije, Cejlona i malajskog poluotoka, te otočja Indijskog oceana.
Vrlo inteligentan i duhovan mladić stekao je akademsku titulu na čuvenoj francuskoj Sorboni. Sanjao je o svjetovnim uspjesima dok nije susreo zemljaka Ignacija Loyolu, osnivača družbe Isusove. Ignacijeva vjera i odjek Isusovih riječi u srcu okrenulo je Franjino srce prema polaganju redovničkih zavjeta. Bio je među prvih sedam isusovaca.
Sam Ignacije Loyola poslao ga je kao misionara u Indiju, gdje je plodonosno djelovao u Goi i širom Indije. Potomci obraćenika misionara Franje i danas žive u svojoj kršćanskoj vjeri širom Indije. Nakon toga misionira i djeluje na otoku Cejlonu, pa na indijskim otocima sve do Celebesa. Potom se vraća u Indiju, pa odlazi u Japan gdje udara temelje kršćanstva i Katoličke Crkve u Japanu.
Svetog Franju Ksaverskog se s pravom smatra apostolom Japana. Njegovi sljedbenici, kršćani Japana proživjeli su nakon smrti svetog Franje višestoljetni progon i velika mučeništva. Ipak, utjecaj apostolskog rada ovog sveca ostao je prisutan u Japanu do današnjeg dana, u brojnim katolicima koji su svoju vjeru morali često čuvati ‘u katakombama’.
Pokušao je misionirati i u Kini, no u tu veliku zemlju je bilo vrlo teško ući. Blizu kineske obale se razbolio i umro na otoku San Čanu. Pokopan je u Goi gdje je i počeo svoj rad na azijskom kontinentu.
Smatra se najvećim misionarom u povijesti Katoličke Crkve poslije svetog apostola Pavla.
Svetac pun darova Duha Svetoga
Za razliku od uobičajenog stereotipa koji vlada o isusovačkim redovnicima, sveti Franjo Ksaverski je primio brojne milosti Božje i darove Duha Svetoga. Poslije jednog sna u kojem je sanjao da nosi ogromnog Indijca na ramenima, prepoznao je Božju volju i otišao u Indiju. U Goi je proveo pet mjeseci. Ondje je propovijedao, brinuo se za bolesne i zatvorenike, učio djecu, i nastojao donijeti kršćanski moral među zajednicu Portugalaca koji su živjeli bez sakramenta ženidbe. Osim brojnih ozdravljenja, u životu sv. Franje bilo je mnogo drugih čudesa.
Učinio je brojna čudesa, pa čak i uskrisivao mrtve. Ljudi u Indiji, Japanu i Kini razumjevali su ga na svome materinjem jeziku, iako je on tada govorio na materinjem jeziku. Imao je dar proroštva , smirivao je oluje na moru, i još mnogo toga. Franjo je bio „sve svima”, bio je poznat i voljen od velikih i malih iz svih staleža.
Možda je najveće čudo sv. Franje Ksaverskoga činjenica da je vlastitom rukom krstio desetine tisuća ljudi! Ta blagoslovljena desna ruka još je uvijek nije usahla nakon gotovo 500 godina, i kao takva sačuvana je i čašćena u crkvi „Al Gesu“ u Rimu.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.