Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Došašće je glagolska imenica i nastaje od glagola doći. Uvriježeno je diljem svijeta i ime advent, dolazi od glagola advenio u starom latinskom, a znači isto. Riječ došašće označava vrijeme prije Božića. Ono počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može započeti 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca. Određuje ga blagdan sv. Andrije Apostola.
Prva nedjelja nakon tog blagdana je 1. nedjelja došašća. To je vrijeme priprave za Božić. Sastoji se iz dva dijela. Prvi dio traje do 16. prosinca. U tom se prvom dijelu došašća ljudi skruše, kaju, mole i spremaju za svoj konačni susret s Bogom, za sudnji dan. Drugi dio započinje 17. prosinca i završava rođenjem Isusovim, Božićem. U njemu se vjernici pripravljaju za Božji rođendan.
Došašćem započinje nova liturgijska godina u spomenutom vremenu. U istočnoj crkvi nova liturgijska godina počinje 1. rujnom. Liturgijska boja došašća je ljubičasta. Došašće ima svoje liturgijske pjesme. Adventski vijenac, koji se kiti u došašću ima četiri svijeće, za svaku nedjelju po jednu. Stoji na obiteljskom stolu ili na ulaznim kućnim vratima. U došašću nema velikih vanjskih proslava ni slavlja vjenčanja. Sv. mise zornice kroz cijelo došašće vjernici rado posjećuju kao znak osobne pokore i zavjeta.
Povijesni pregled nastanka došašća
Kršćanstvo izrasta iz židovskog okrilja. Propovijedanjem apostola, na osobit način apostola Pavla vrlo se brzo širi po cijelom svijetu, ondašnjem rimskom carstvu. U tim prvim stoljećima ono poprima svoj oblik utemeljen na Objavi koja je sadržana u sv. Pismu, te dakako u pozitivnoj tradiciji Crkve.
Da sve ostane u okviru iskrene vjere brinu se crkveni sabori. Mnogi lijepi običaji mjesnih crkava ili pojedinih naroda koji se spomenutom ne protive Crkva rado prihvaća kao plemenit ukras onom bitnom što pojedine istine vjere u sebi nose. Tako je i slavlje došašća počelo u 5. stoljeću. Uvodi ga biskup Perpetuo iz Toursa. Perpetuo je nasljednik slavnog i svetog sveca mučenika i biskupa sv. Martina (316.-397.) Uveo je pobožnu pripravu za Božić s blagdanom sv. Martina koja pada na 11. prosinca. Tu je pripravu bilježila pokora.
Došašće je shvaćeno kao pokorničko vrijeme koje traje četrdeset dana. Svoj uzor ima u korizmi, a konačni u Isusovom četrdesetodnevnom postu u pustinji. Zapovjeđena je post tri dana u tjednu od 11. studenoga do Božića.
Ovo se vrijeme na početku nije zvalo došašće već „Četrdesetodnevni post sv. Martina“. Papa Grgur Veliki (590. – 604.), poznat po reorganizaciji crkvenih obreda i pjevanja, sad za razinu cijele crkve to vrijeme ograničava na četiri tjedna pred Božić što je ostalo do danas. Ukida stroge oblike suzdržavanja od mesa i mliječnih proizvoda i vremenu daje sadržaj iščekivanja i radosti. No, i do danas je to vrijeme obilježeno ljubičastom bojom, bojom pokore, bez velikih vanjskih slavlja.
Rimska liturgija tom vremenu umjesto pokorničkog daje slavljenički i karakter nade. To je vrijeme radosti i vrijeme pripreme za Božić. Vremenom se negdje izbistrilo, pa je došašće spoj pokorničkih sadržaja u vremenu radosti i iščekivanja. Drugi vatikanski sabor u Konstituciji „Sacrosanctum concilium“ o svetoj liturgiji određuje duh vremena korizme i duh vremena došašća. „Tijekom godine Crkva razvija čitavo Kristovo otajstvo od utjelovljenja i rođenja do uzašašća, do duhovskog dana i očekivanja blažene nade i dolaska Gospodnjeg. Slaveći tako otajstva otkupljenja, otvara vjernicima bogatstvo kreposti i zasluga svojega Gospodina, da se tako ta otajstva na neki način u svako doba ponazočuju, kako bi vjernici mogli doći s njima u dodir i napuniti se milošću spasenja.“ (V, 102.)
Čovjek, Božja slika i prilika, u slobodi svoje volje, već od svojih praroditelja Adame i Eve kreće putem grijeha, pa po tom otuđenja i zla. Sam se iz toga zla ne može spasiti. Ni svijet se sam ne može spasiti. Zato Bog izabra svoga Sina. No prije njega Bog našim ocima govori po prorocima. U Drugoj knjizi Samuelovoj po proroku Natanu govori svome slugi Davidu: „Kad se navrše tvoji dani i legneš uza svoje pređe, ja ću postaviti za tvog nasljednika tvoj vlastiti izdanak i njegovo ću kraljevanje učvrstiti. On će sagraditi dom mome imenu, a ja ću učvrstiti njegov kraljevski prijestol zavazda. Njemu ću ja biti otac, a on će meni biti sinom.“ (7, 12 – 13) Ovo su uistinu prvi tragovi mesijanizma, obećanja dolaska Spasitelja, iza kojih slijedi dugo vrijeme iščekivanja. Tako isto prorok Izaija: „Zato će vam, evo, sam Gospodin dati znamenje: Djevica će začeti i roditi sina; nadjenut će mu ime: Emanuel.“ (7, 14.). I konačno treće proročko navještenje dolaska obećanog Spasitelja kod proroka Miheja: „Ali ti, Betleheme – Efrato, previše si malen za ubrajanja u rod Judin, pa ipak će mi iz tebe izaći onaj, koji će biti vladar u Izraelu; onaj, kome je iskon od vremena vječnih. Zato će ih Gospod napustiti do vremena porođaja one, koja treba roditi. Tada će se ostatak braće vratiti djeci Izraelovoj.“(5, 1 – 2)
Navještaj rođenja Spasiteljeva u Novom zavjetu
Evanđelist Marko ne piše o Isusovom rođenju ni riječi. On ovako započinje svoje Evanđelje: „Početak Radosne vijesti o Isusu Kristu, Sinu Božjemu. Suglasno onome što je pisano kod proroka Izajije: ‘Evo ja šaljem pred tobom svoga glasnika da ti pripravi put … pojavi se Ivan Krstitelj u pustinji … i k njemu je dolazila sva Judeja i svi stanovnici Jeruzalema. On je krstio u rijeci Jordanu … u ono vrijeme dođe Isus iz Nazareta u Galileji, te ga Ivan krsti u Jordanu … Odmah poslije toga Duh ga natjera da ide u pustinju … četrdeset dana, i sotona ga kušaše. Boravio je među divljim životinjama; i anđeli mu služahu …„
(Mk 1, 1 – 13).
Evanđelist Matej svoje Evanđelje započinje Isusovim rodoslovom:
Isusovo ljudsko podrijetlo
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova: Abraham rodi Izaka … Matan rodi Jakova, Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist. Svega dakle: od Abrahama do Davida četrnaest koljena; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest koljena; od progonstva u Babilon do Krista četrnaest koljena.
Isusovo rođenje
S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom. Ali prije nego se zajedno nastaniše, pokaza se da je začela po Duhu Svetom …
Josip je odlučio Mariju potajno otpustiti, kako je ne bi izvrgao sramoti. No, anđeo mu se javio u snu, te je Josip uzima za svoju ženu.
I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina, komu on nadjenu ime Isus.
Pohod maga
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi u Jeruzelem …
Pitali su Heroda gdje se rodio novi kralj. On o tome pojma nije imao. Sa svim je glavarima svećeničkim i narodnim i pismoznancima ispitao knjige starih proroka koje im rekoše, po riječima proroka, da je to Betlehem. Herod je htio ubiti novorođenoga kralja, no mudraci su drugim putem nakon poklonstva novorođenom kralju pobjegli u svoju zemlju.
Bijeg u Egipat
Kad su oni otišli, anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: ‘Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.’“
Učinio je Josip tako. U Egipta je ostao do Herodove smrti.
Pokolj nevine dječice
Herod vidjevši da je izigran od mudraca zapovijedi da se u Egiptu pobiju sva muška djeca do starosti od dvije godine
Povratak iz Egipta
Kad umrije Herod, anđeo se Gospodnji opet u snu javi Josipu i dade mu znak da se vrati u svoju zemlju, u Galileju u grad Nazaret.
…da bi se ispunilo što su rekli: ‘Zvat će ga Nazarećenin.’
(Mt 1 i 2)
U Predgovoru Luka se obraća preuzvišenom Teofilu, da je odlučio, jer su to mnogi već učinili, po redu opisati događaje koji su se među njima dogodili, „kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi.
Slijede poglavlja po naslovima:
Navještenje rođenja Mesijina preteče, Navještenje Isusova rođenja, Susret dviju majki, Hvalospjev Marijin, Hvalospjev Zaharijin.
Isusovo rođenje.
Luka, što rijetko čine Evanđelisti, vijest o Isusovu rođenju povijesno određuje:
U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. (Lk 2, 1 – 3)
A samo se rođenje ovako dogodilo:
Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.
(Lk 2, 4. – 7.)
I konačno, evanđelist Ivan svojim proslovom govori o Isusovu rođenju ovako:
U početku bijaše Riječ, i Riješ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog … i Riječ tijelom postala i nastanila se među nama … Ivan svjedoči za njega i viče: Evo onoga koji poslije mene dolazi preda mnom je, jer bijaše prije mene.
(Iv 1, 1 – 18.)
Temeljem ovih izvješća nastaje svetkovina Božića. Svetkovina zapada i obitelji, svetkovina kao rođena ugrijati naša srca i duše. Čestitoj mašti vjernika najvećom je podloga nekoliko riječi iz Lukinog Evanđelja: i rodi svoga sina, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih. Ove su riječi krvotok sustavu koji je nastao tim događanjem u Betlehemu. Ivan evanđelist to više nije smio tako otvoreno napisati. Utekao se metafori, progovorio snagom simbola. Tomu su zasigurno doprinijeli Neron, Decije i drugi koji su u tim desetljećima organizirali progone kršćana. No te riječi nisu zamrle. Te male drage riječi o Sinu, svom Sinu, o pelenicama, o jaslama, te riječi, da u gostionici za njih nije bilo mjesta. Izvorištem su tolikih nadahnuća. Nadahnuća koja su ulijevala snagu preživjeti tolike i kao iz priče okolnosti koje je život u godinama poslije sa sobom nosio.
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
Izvor: narod.hr/ktabih.net
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.