Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 27. lipnja u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku svečano misno slavlje tijekom kojeg je za svećenike zaredio jednog dijecezanskog i tri redovnička kandidata. Zaređen je dijecenazski kandidat Mario Šagolj iz župe sv. Josipa Radnika u Sisku, franjevački kandidat fra Silvio Šćepanović iz župe MB Snježne u Kutini, te dominikanski kandidati fr Domagoj Augustin Polonšćak iz katedralne župe Uzvišenja sv. Križa u Sisku i fr Mirko Irenej Vlk iz župe sv. Emerika u Oriovcu (Požeška biskupija).
Na svečanom slavlju uz rodbinu, župljane i prijatelje mladomisnika sudjelovalo je devedesetak svećenika među kojima su bili i provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, OFM, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr Anto Gavrić, OP, a okupljenima kandidate je predstavio vlč. Vlado Razum, duhovnik u Nadbiskupijskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu.
U homiliji biskup Košić je izrazio radost zbog današnjeg zajedništva u kojem su se našli kandidati za Sveti red, provincijali i braća redovnici franjevci i dominikanci te dijecezanski svećenici, redovnice i svi okupljeni vjernici, ističući kako to pokazuje jedinstvo Crkve, te kako je to jedinstvo doista djelo Duha Svetoga.
Biskup je podsjetio i to kako na današnji dan sisačka katedrala slavi 250 godina od posvete, usporedivši to pomazanje – posvetu crkve s pomazanjem ruku ređenika. „Crkve se grade i posvećuju zbog Božjeg naroda i mi dobro znamo, prema učenju sv. Pavla, da smo mi – živa Crkva – ‘hram Božji, svet’. Zanimljivo je da se crkva, hram Božji izgrađen za okupljanje Crkve, posvećuje tako da se pomazuje. I vas ćemo, draga braćo ređenici, uskoro poslije polaganja ruku pomazati, da budete pomazanici Gospodnji’. Što to znači, tumači nam čitanje iz Knjige proroka Izaije…Naime, po sv. Potvrdi zadobili smo pomazanje Duha koji nas osposobljava da budemo poput Krista – Pomazanika, i mi ‘pomazanici’. Taj dar Duha sadrži s jedne strane potrebno učvršćenje vjere u dušama vjernika, a s druge strane i poslanje koje se, u punini, na poseban način ostvaruje upravo u svećeničkoj ministerijalnoj službi u Crkvi i u svijetu. Isus naime citira taj Izaijin tekst koji sadrži njegovo poslanje. Dakle, dragi ređenici, po svetom redu i mi bivamo pridruženi Kristu, da ispunjeni Duhom Svetim ‘navješćujemo Radosnu vijest siromasima, proglasimo sužnjima oslobođenje, otvaramo vid slijepima, puštamo na slobodu potlačene i proglasimo godinu milosti Gospodnje’. Mi trebamo kao ponizni sluge pomoći svojoj braći i sestrama – jer svi su na neki način siromasi Gospodnji – donositi Krista kao radosnu vijest, otvarati oči da ljudi vide Istinu jer su im oči duše često zatvorene, izvesti zarobljene grijehom na slobodu… To je poslanje koje po Duhu Svetom na poseban način s Kristom glavom dijeli njegov apostol-misionar-poslanik, svećenik“, poručio je biskup ređenicima.
Govoreći o drugom čitanju gdje Sveti Pavao potiče svog učenika Timoteja riječima „Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva“, biskup je poručio ređenicima kako im on to isto želi. „…da budete svjesni milosnog dara koji vam Gospodin daje po polaganju ruku za službu prezbitera u Crkvi, te da taj dar ne zanemarite, nego naprotiv da ga razvijate i te on po vašem zalaganju i suradnji s Božjom milošću neprestano raste i napreduje. Vaša će dužnost, draga braćo kandidati za prezbiterat, biti prije svega okupljati zajednicu Kristovih učenika i krijepiti ju svetim otajstvima. To je služba Dobroga pastira, o kojoj sam Gospodin progovara u Evanđelju (Iv 10,11-16). ‘Pastir dobri život svoj polaže za svoje ovce…’ za razliku od najamnika, komu nije stalo do ovaca pa se više brine za sebe i svoje potrebe, tako da u nevolji napušta stado i spašava sebe. Naprotiv, dobar pastir poznaje svoje vjernike i za njih se žrtvuje, misli više na njih i njihovo dobro negoli na sebe i svoje potrebe“, rekao je biskup te dodao kako je taj altruizam, sve do spremnosti na mučeništvo, odlika Dobroga pastira.
U nastavku biskup je ustvrdio kako danas nisu laka vremena niti je moguće biti Kristov svećenik zaokupljen vlastitom komocijom, te kako se danas traže doista svjedoci „martyri – mučenici“. „Molimo Gospodina, Dobroga pastira, da i vi budete dobri pastiri, spremni žrtvovati se za dobro – i vječno i vremenito – svojih vjernika koji vam budu povjereni, kojima ćete biti poslani na ovaj ili onaj način. Kao što Crkva nije radi sebe nego radi spasenja svijeta, tako i Kristovi svećenici nisu postavljeni u tu službu radi sebe nego radi Crkve i radi spasenja svih ljudi.Isus kaže da Dobri pastir ne ostavlja svoga stada kada na njega nasrnu vuci, dok najamnik bježi i prepušta svoje stado vucima grabežljivcima. Tko su ti vuci koji stado Božje grabe i razgone? O, da, ima ih puno, na svim stranama. To su oni koji nasrću na naše vjernike sijući laži, poluistine i unoseći razdor, oni koji zavode ljude i upropašćuju. Na žalost naši vjernici su često prepušteni tim „vucima“ i stradavaju ako ih ne branimo upravo mi, koji smo postavljeni za njihove pastire. A kako da ih obranimo, što mi možemo činiti? Prvo je da ne pobjegnemo, da ostanemo s njima, s našim vjernicima, da oni znaju da nisu sami u toj borbi, zatim da ne odstupimo od svoje dužnosti da ih branimo tako da raskrinkavamo laži, da otkrivamo istinu, da se ne umorimo zastupati pravednost u svim odnosima koje žive naši vjernici, da se borimo da se ne zamrače vrijednosti života, obitelji, naših branitelja, domoljublje koje često ti ‘vuci grabežljivci’ tumače u sasvim krivom smislu. Uzmimo promatrati lik blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Njegov nam lik, koji blista najjasnijim sjajem i za koga je sv. Ivan Pavao II. papa izjavio da je „najsvjetliji lik Crkve u Hrvata“, već 70 godina blate i žele zatamniti – od lažnih optužbi na montiranom, „prežalosnom procesu“, kako se izrazio papa Pio XII., pa do komunističke promidžbe kojom se služe još uvijek neki mediji, pa i političari koji mrze sve što je hrvatsko i katoličko, premda je upravo bl. Alojzije spašavao i tolike strance i tolike ljude koje su progonili totalitarni režimi, bilo nacistički bilo komunistički“, upozorio je biskup te je još podsjetio i na riječi bl. Stepinca u kojima je govorio o svećeničkom pozivu.
Na kraju biskup je još poručio ređenicima: „Naše je poticati naš kršćanski narod, utvrđivati ga u istini, otvarati mu oči i liječiti dušu, hraniti ga Kruhom živim, zapaliti ga ognjem Duha, no zato i sami moramo biti uhranjeni tim Kruhom i gorjeti tim Ognjem. Neka vas zagovara i nad vama, dragi ređenici, bdije sv. Kvirin, sisački biskup i mučenik te bl. Alojzije Stepinac“.
Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i uz ogruljašku pratnju gđe Marijane Boček.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: Narod.hr
Photo: Sisačka biskupija
