Donosimo vam novu pjesmu mladog Mislava Kontića

Osječanin Mislav Kontić, mladić koji je s 18 godina napisao pjesmu “posvećenu” Vladi Republike Hrvatske, u kojoj ih kritizira za loše stanje u društvu, a pogotvo se osvrnuo na sve veći broj mladih koji napuštaju Hrvatsku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kontić je autor još jedne domoljubne pjesme “Sada znam sve” iz 2012. godine koja je skupila 99.415 pogleda na kanalu YouTube.

Mladi pjesnik ovaj put se osvrnuo na presudu haaškog suda za genocid u Domovinskom ratu, te je kroz duboke stihove izrekao sve ono što većina Hrvata misli i zna, pravu istinu o stradanjima i golemoj tuzi onih koji su ostali bez svojih najmilijih. Pročitajte stihove, koji diraju u srce svakog od nas…

Naše braće više nema,sada su u raju
Svi su ih zaboravili dok prepucavanja traju
Između kriminala i politike,naše slabe kritike
Svi samo šute,briga ih za naše mrtve
16 000 ubijenih,duplo više ranjenih
35 mjesta srušenih i do temelja spaljenih
2000 silovanih žena, razrušena svaka bolnica
Nađeno je 156 punih masovnih grobnica
122. do temelja spaljene crkve
Nitko više ne može nam vratit naše mrtve
Ubijali su i djecu, što sa ratom veze nemaju
Spalili Slavoniju, sad se za Dalmaciju spremaju
1,5 milijuna granata samo na Vukovar je palo
Imate tisuće dokaza za genocid ali vama nije stalo
Gospodo iz Haaga, za žrtve vas boli briga
Dok naši tuže naše, sve više mi se riga
Dok su takvi na vlasti, komunizam će cvasti
Kunem vam se i vi će te jednog dana pasti
Veselite se presudi što dolazi iz Haaga
Šahovnica vam smeta, al petokraka je draga
Pitajte uplakane majke,dok su suze joj na licu
Izgubile su sinove, da bi gledale ćirilicu
Izgubili su nadu, a iz nutra se žderu
Boli vas za osjećaje, dok se novci peru
Možda jesam mlad, i jel treba da se predam
Neka uzmu meni sve ali Hrvatsku im ne dam
Reći ću svima, da to ne može baš tako
Nisam niti bio rođen, u vrijeme Domovinskog rata
Ali tim sam putem bio vođen, nema ponosnijeg Hrvata
Za Hrvatsku se molim, za Hrvatsku ja dišem
Hrvatska je moja ljubav kojoj pjesme pišem
I neka me rugaju i gaze, neka me svatko osudi
Svako jutro sječanje na Hrvatsku me probudi
Neću im oprostiti, neću im zaboravit
Svaku ranu i suzu nitko ne može oporavit
Kad i mene pita sin, da mu kažem povijest rata
Vidiš sine bijeli križ, to su grobovi Hrvata!
I ti jednom pričaj sinu, neka i on priča svome
Naša sloboda sine, utkana je baš na križu tome!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.