Predbračna čistoća nije samo izazov za mlade kako neki kažu, već nije moguća bez istinskog življenja vjere. Ona je shvatljiva jedino u perspektivi vjere i njezin smisao se otkriva upravo u pashalnom otajstvu Isusa Krista. Predbračna čistoća ne podrazumijeva samo izbjegavanje spolnih čina prije braka već podrazumijeva odsustvo masturbacije i prigoda koje vode do toga. Kako bi izbjegli grešnu prigodu potrebno je prije svega čuvati svoje oči, uši i misli od onoga što dovodi do napasti. Crkva na ovome mjestu spominje kršćansku krepost uzdržljivosti koja je preduvjet za čistoću srca, a samim time i za predbračnu čistoću.
Za život u predbračnoj čistoći nije dovoljna želja, potrebna je vjera. Potrebno je ne samo poznavati smisao predbračne čistoće već i imati se na koga opirati u situacijama slabosti, opirati se na Isusa Krista. Katekizam Katoličke crkve govori o predbračnoj čistoći u kontekstu šeste Božje zapovijedi – Ne sagriješi bludno! Da bi se shvatio smisao predbračne čistoće potrebno je krenuti od Božjeg stvaranja i čovjekove antropologije.
>Svjedočanstvo Pere i Katarine Eranović: Zašto je predbračna čistoća važna za brak?
Čovjek je pozvan svoju spolnost živjeti odgovorno
Katekizam Katoličke crkve (KKC) kad govori o šestoj Božjoj zapovijedi (Ne sagriješi bludno!) najprije govori o stvaranju i ljudskoj antropologiji. Čovjek je stvoren na sliku Božju, iz ljubavi. ”Bog je ljubav i u sebi živi otajstvo osobnog zajedništva i ljubavi. Stvarajući ljudsku narav muškarca i žene na svoju sliku […] Bog u nju upisuje poziv, pa prema tome sposobnost i sa savješću povezanu odgovornost za ljubav i zajedništvo.”
Čovjeku je darovana spolnost koja kako KKC kaže ”obuhvaća sve vidike ljudske osobe u jedinstvu njezina tijela i duše. Posebno se odnosi na afektivnost, sposobnost voljenja i rađanja i, na općenitiji način, na sklonost sklapanju veza zajedništva s drugima”. Čovjek ima dostojanstvo, razum i slobodnu volju i pozvan je živjeti odgovorno.
Ivan Pavao II u svojoj knjizi Ljubav i odgovornost govori da se čistoći ne može razumijeti bez kreposti ljubavi. Čistoća ima zadaću oslobađati ljubav od egoizma. Ivan Pavao II govori o tzv. grešnoj ljubavi koja je usmjerena isključivo na fizički aspekt uživanja, odnosno na egoizam. ”U njoj je pak prisutna upravo usmjerenost na ‘uživanje’ pokriveno prividima ljubavi.” ”Biti čist znači: imati ‘proziran’ odnos prema osobi drugoga spola. Čistoća je isto što i ‘prozirnost’ nutrine, bez koje ljubav nije ljubav i ne može to biti sve dok želja za ‘uživanjem’ nije podređena spremnosti na ‘ljubljenje’ u svakoj situaciji.
Krepost uzdržljivosti
Katekizam Katoličke Crkve (KKC 2350) navodi da su zaručnici pozvani živjeti čistoću u uzdržljivosti. ”U toj će kušnji otkriti uzajamno poštivanje, vježbat će se u vjernosti i u nadi da će primiti jedno drugo kao dar Božji. Odložit će za bračno vrijeme očitovanje nježnosti vlastito supružničkoj ljubavi. Uzajamno će se pomagati da rastu u čistoći.”
Crkva u Katekizmu citira i Siraha koji kaže da čistoća zahtijeva uvježbavanje gospodstva nad sobom, što je odgoj za ljudsku slobodu. ”Jasan je izbor: ili čovjek zapovijeda svojim strastima i postiže mir, ili pušta da ga zarobe i postaje nesretan.”
”Čistoća izražava ostvarenu integraciju spolnosti u osobi i time nutarnje čovjekovo jedinstvo u njegovu tjelesnom i duhovnom biću. Spolnost, kojom se očituje čovjekova pripadnost tjelesnom i biološkom svijetu, postaje osobnom i stvarno ljudskom kad je integrirana u odnos osobe s osobom. U potpun i vremenski neograničen uzajaman dar muža i žene. Krepost čistoće, uključuje, dakle, cjelovitost osobe i potpunost dara”, navodi KKC.
Ako se živi ispravno, a ne farizejski, život u čistoći ne frustrira već izgrađuje
Ivan Pavao II kaže da čistoća nije potiskivanje seksualnih nagona u podsvijest ”gdje nagoni čekaju priliku da provale”. On tvrdi da čistoća nije samo ”ne”, ona je prije svega ”da” ljubavi. No mnogi poimaju čistoću moralistički, kao nekakav tip prisile koji čovjeka nadasve frustrira. ”Zbog takva kriva pogleda na bit čistoće s njom se vežu sugestije o čisto negativnu karakteru te kreposti: čistoća, to je samo ‘ne’. Međutim, čistoća je prije svega ‘da’, iz kojega tek proistječe ‘ne’.
Čistoća mora voditi do afirmacije osobe, usmjerena je na razvijanje prave ljubavi, nije destruktivna. Ona traži žrtvu tjelesnih nagona, napor, uzdržljivost, umjerenost, disciplinu međutim ona ne frustrira nego naprotiv izgrađuje, ako se živi na ispravan način i u suradnji s Bogom.
Ivan Pavao II ističe kako je čistoća važna da bi se osobe u konačnici bile sretne, što je moguće jedino u istinskom darivanju osoba u ljubavi, uz odsustvo egoizma. ”U nedostatku čistoće tijelo nije podređeno istinskoj ljubavi, nego, posve suprotno, nastoji joj nametnuti svoje zakone i podložiti je sebi. Tjelesni užitak temeljen na intenzivnu zajedničkome doživljavanju vrijednosti sexusa preuzima u tome slučaju na sebe bitnu osobnu ulogu ljubavi i na taj je način zapravo poništava. Stoga je potrebna pokornost tijela”, piše Ivan Pavao II.
Nadalje Ivan Pavao II ističe povezanost čistoće čovjekova srca i života s njegovim odnosom s Bogom. Bez kreposti uzdržljivosti odnosno bez čistoće čovjek ne može doći do konačne sreće, njegova sreća svedena je samo na zemaljsko kratkotrajno uživanje. Bez vrijednosti čistoće čovjek u konačnici ne može postići ni jedinstvo s Bogom.
>Corbin Gams: Teologija tijela najbolji je način podučavanja o spolnosti
”…ali mi se volimo, ljubav je ljubav…”
Zaključak do kojega većina mladih dolazi kad je u pitanju ljubavni odnos i zaručništvo jest da ne vide problem u tome da imaju spone odnose prije braka. Kao razlog navode ljubav. No riječ je o zaljubljenosti jer ljubav je upravo ono što se razvija u braku. Za ljubav treba vremena, napora, žrtve i iskustva. Zaljubljenost je naprotiv brza, intenzivna i fokusirana na fizički odnos unutar veze. Stoga ako prevlada seksualni aspekt veze, zaručnici se nemaju priliku upoznati na drugi način. Zbog toga brojni rastavljeni bračni parovi kao razlog rastave navode nepoznavanje drugoga unutar odnosa iako su proveli cijeli niz godina zajedno. Upoznavanje u ovakvoj vezi počinje tek kad nestane početna faza zaljubljenosti. Stoga kad Crkva govori o smislu predbračne čistoće i o važnosti istinskog upoznavanja prije stupanja u brak ona to govori zbog dobra samih osoba.
Kad je u pitanju kombinacija zaljubljenosti i nedostatka vjere odnosno osobnog odnosa s Bogom život u predbračnoj čistoći je teško izvediv u onom obliku koji bi bio idealan. Idealan oblik življenja predbračne čistoće bio bi onaj bez poljubaca, dakle sveden na neki oblik prijateljstva.
Don Damir Stojić je tako odgovorio jednoj djevojci koja je bila u moralnim dvojbama oko pitanja predbračne čistoće. ”Vjerojatno su vam ovo teške riječi, ali ovo je čista istina. Crkva slijedi nauk Isusa Krista. Isus nas poziva na savršenstvo. Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! (Mt 5, 48). Preporučam vam da odlučite hodati bez poljubaca. Iskustva parova koji su to prakticirali iskreno su divna. Svjedoče da im se odnos osjetno produbio. Odreći se nečega da bi dobio stostruko. To je izazov. To treba izmoliti”, napisao je don Damir Stojić.
Prijateljstvom do istinskog upoznavanja
Crkva upravo i govori o važnosti tog vida ljudskog odnosa kako bi se došlo do istinske ljubavi i zajedništva. Katekizam Katoličke crkve govori da se krepost čistoće upravo razvija u prijateljstvu.
”Krepost čistoće razvija se u prijateljstvu. Ona upućuje učenika kako da nasljeduje i ide za Onim koji nas je izabrao za svoje prijatelje, dao se potpuno nama i čini nas dionicima svoga božanskog stanja. Čistoća je obećanje besmrtnosti. Čistoća se izražava naročito u prijateljstvu prema bližnjemu. Kad se gaji između osoba istog ili različitog spola, predstavlja veliko dobro za sve. Ona vodi duhovnom zajedništvu.”
Katekizam Katoličke crkve kaže da je čistoća moralna krepost, no i Božji dar, milost, plod Duha.
U bračnom sjedinjenju muža i žene očituje se njihova sličnost Bogu
Življenje spolnih čina prije braka iz sebe isključuje cjelokupnost ljudske spolnosti. Čovjekova spolnost ne obuhvaća samo fizički aspekt već cjelokupnu osobu, a samim time podrazumijeva odgovorno življenje spolnosti.
”Stvorivši ljudsko biće kao muško i žensko, Bog na jednak način daje osobno dostojanstvo muškarcu i ženi. Čovjek je osoba, i to vrijedi jednako za muškarca kao i za ženu jer oboje su stvoreni na sliku i priliku osobnog Boga. Jedan i drugi spol je, s jednakim dostojanstvom, iako na različit način, slika Božje moći i nježnosti. Sjedinjenje muža i žene u ženidbi jedan je način nasljedovanja, u tijelu, Stvoriteljeve plemenitosti i plodnosti: ‘Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo’ (Post 2, 24). Iz tog sjedinjenja potječu sva pokoljenja čovječanstva.”
”Isus je došao obnoviti stvorenje u čistoći njegovih početaka. U Govoru na gori On strogo tumači Božju namjeru: ”Čuli ste da je rečeno: ‘Ne čini preljuba!’ A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom učinio preljub u svom srcu’ (Mt 5, 27-28). Čovjek ne smije rastaviti ono što je Bog sjedinio. Crkvena je predaja shvatila šestu zapovijed kao onu koja obuhvaća cjelokupnost ljudske spolnosti”, navodi se u Katekizmu.
Čistoća nije nikakva prividna čednost, ona ne odbacuje tijelo
Put prema zreloj čistoći traži odricanje i uzdržljivost. Nažalost, mnogi ostaju u toj fazi misleći kako je to sve što mogu očekivati. Papa Ivan Pavao II u svojoj Teologiji tijela poručuje: ”Krenite dalje! Ja sam očito daleko od savršena čovjeka, ali mogu posvjedočiti činjenicu kako, kada u svojim životima prihvatimo dar otkupljenja, požuda gubi zamah u našim srcima. Ne samo što razumijemo, već vidimo i doživljavamo iskustvo tijela kao ‘teologiju’, znak Božjeg vlastitog otajstva.” ”Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!” (Mt 5,8).
Čistoća, stoga, nije nikakva prividna čednost. Ona ne odbacuje tijelo. ”Čistoća je proslava ljudskoga tijela pred Bogom. Ona je Božja proslava u ljudskome tijelu, po kojemu se očituju muškost i ženskost” (Tob 57,3). Čistoća će u svojoj punini biti obnovljena tek na nebu. Pa ipak, kako nas uči Katekizam: ”Već odsada čistoća srca daje nam da vidimo kako Bog vidi… da u ljudskom tijelu, svojem i bližnjega, vidimo hram Duha Svetoga, očitovanje božanske ljepote” (KKC, br. 2519).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
