Kako popiti milkshake bez slamke, pitanje je s kojim se suočava grad Washington otkako je, u interesu zaštite okoliša, zabranio upotrebu plastičnih slamki.
To je gotovo svetogrdan čin u gradu u kojemu je izumljen taj jednostavan predmet, danas neizostavan dio američke svakodnevice.
U prošlom stoljeću milijuni plastičnih slamki proizvedeni su u zgradi tvrtke Stone Straw, neprivlačnom zdanju od žute cigle u kojoj je danas sjedište prometne policije.
Jedini znak njezina povijesnog značaja je diskretna spomen-ploča u čast Marvina C. Stonea, izumitelja papirnate slamke.
Po legendi, Stone je ideju dobio jedne večeri pijuckajući svoj omiljeni koktel “mint julep”.
U to doba ljudi su koristili prirodne slamke, napravljene od sasušenih stabljika biljke ljulj, ali Stoneu se to nije dopalo jer mu je mijenjala okus pića.
Stoga je adaptirao postojeći stroj za proizvodnju cigaretnog papira i pretvorio ga u mašinu za papirnate slamke.
Patent je prijavio 1888. godine. U prijavi je napisao da mu je cilj stvoriti jeftinu i trajnu zamjenu za prirodne slamke koje se koriste za primjenu lijekova i pića. Ostalo je povijest.
Kako zamijeniti slamku?
Ali gotovo stoljeće i pol kasnije njegov ‘nezahvalni’ grad postao je drugi veći američki grad, nakon Seattlea, koji će zabraniti plastične potomke Stoneova popularna izuma.
Zabrana je tehnički stupila na snagu 1. siječnja, ali korisnici, uglavnom restorani i barovi, dobili su rok do 1. srpnja za prilagodbu, no mnogi nisu uspjeli pronaći zamjenu, kaže poduzetnik Kirk Francis.
Taj mladi ugostitelj jedan je od onih koji postavlja pitanje kako popiti ‘milkshake’ bez slamke. Razmišljao je metalnim slamkama, biorazgradivim ili nekim trećim od materijala temeljenih na povrću. Sve se pokazalo ili skupljim ili krhkijim od plastičnih.
Dodaje kako njegove klijente za to nije briga. “Oni žele slamku koja dobro funkcionira”.
Slamke su neodvojiv dio američke kulture otkako su uvedene kao metoda suzbijanja širenja bolesti u vremenu kada su ljudi dijelili istu šalicu pijući vodu iz javnih česmi.
Drugi Amerikanac, Joseph Friedman, nadogradio je Stoneov izum prije 90 godina plastičnom slamkom.
Plastika na plastiku
Sarah Perrin, majka petogodišnje Lily, gleda kako djevojčica uz pomoć slamke pije sok iz plastične čaše s plastičnim poklopcem. “Bez slamke bi sve prolila”, kaže. “Zabrana je uvedena u dobroj namjeri, ali što s djecom? Ili invalidima?”, zapitala se.
“Nama to pomaže da o sebi bolje mislimo, ali čini li razliku za okoliš ako prvo ne ciljamo na velike korporacije”, dodaje.
Collin Odell sjedi sa svojim psom na terasi i uz pomoć slamke pijucka sok od guave s puno leda.
“Dobio je sam je uz sok”, kaže pomalo u samoobrani i dodaje kako je on za zabranu. “To će pomoći smanjiti razinu plastičnog smeća u oceanima”. Odell kaže i da plastičnih slamki u Washingtonu vidljivo manje, no napominje da “nije tako drugdje u zemlji”.
“Uvijek me iznenadi kada mi negdje izvan DC-ja posluže nešto u čaši od stiropora”, što je još jedna ‘vrlo američka opsesija’.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
