Dan prevencije: Samoubojstvo se može spriječiti

Samoubojstva, jedan od vodećih uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj, mogu se spriječiti dobrim sustavom prevencije čija je izgradnja smisao današnjeg Dana prevencije suicida.

Pod tim sloganom izgrađuje se sustav suvremene zdravstveno-socijalne skrbi koji teži jačanju općeg mentalnog zdravlja u društvu, liječenju psiholoških i emocionalnih simptoma osoba koje su u krizi, razvijanju strategije suočavanja s problemima koji dovode do samoubojstva, smanjenju čimbenika samoubojstava i izgradnji nade za bolji život.

Statistika suicida

Broj izvršenih samoubojstava oscilira i aktualni podatci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo govore o stopi od 15 suicida na 100 tisuća stanovnika. Da se radi o smanjenju stope pokazuju podatci o najvećim zabilježenim stopama: 1992. godine bilo je 1156 samoubojstava što čini stopu 24,2, gotovo podjednako kao i 1987. kada ih je bilo 1153 (stopa 24,1) te tri godine kasnije kada su 1142 osobe izvršile samoubojstvo (stopa  23,9).

Znatno manje izvršenih samoubojstava zabilježeno je 1995. kada je 930 osoba oduzelo sebi život (stopa 19,4), 2000. ta je brojka iznosila 926, (stopa 20,9), a 2009. godine 790 (stopa 17).

Za to razdoblje omjer samoubojstava u muškaraca i žena kretao se u rasponu od 2,2 do 3,6 naprema jedan.

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za zemlje OECD-a, najveću stopu suicida imaju Litva 31,5, Mađarska 21,7, Latvija 20,7, Estonija 18,8, Slovenija 17,2, Finska 16,8, Belgija 16,8, Poljska 15,4 i Francuska 14.

SZO zagovara prevenciju suicidalnog ponašanja, osiguranje adekvatnog liječenja i praćenja te skrbi za one koji su pokušali samoubojstvo, kao i odgovorno izvještavanje o samoubojstvima u medijima.

Tri razine preventive

Psihologinja Aleksandra Mindoljević Drakulić, autorica knjige “Suicid: fenomenologija i psihodinamika“, objašnjava da postoje tri razine prevencije od kojih se primarna, tiče jačanje znanja i svijesti o mentalnom zdravlju svega stanovništva i najšire javnosti. Osobito bi trebali biti bolje educirani tzv. vratari („gatekeeper“), ljudi koji nadziru razna područja života, kao što su policajci, ljudi koji rade u zatvorima, domovima umirovljenika, školama, ordinacijama opće medicine itd. Do njih počinitelji suicida često dolaze i šalju znakove, ali ih oni ne prepoznaju uvijek, kaže A. Mindoljević Drakulić.

Sekundarna prevencija tiče se praktične obuke svih ljudi i službi koje svojim poslom dolaze u kontakt sa suicidalnim osobama. Taj sustav mora biti prepoznat i dobro funkcionirati. Mnogi ne znaju da na Rebru postoji Centar za krizna stanja koji radi 24 sata na dan, kaže ta psihologinja.

Učinkovitost sustava na izravan način ovisi o broju angažiranih stručnjaka neke zemlje. Prema podatcima SZO-e, Švicarska ima 42 psihijatara na 10 tisuća stanovnika, Norveška 30, Francuska 22, Hrvatska 11, Slovenija osam, Poljska i BiH po pet.

Treća razina prevencija nastupa nakon počinjenja suicida, i odnosi se na tzv. psihološku obdukciju. To je postupak utvrđivanja okolnosti stradanja koji je jako traumatičan za članove obitelji i prijatelje. Potrebno je da se taj postupak provede uz veliki stupanj razumijevanja i empatije, kaže psihologinja Mindoljević Drakulić.

Mediji trebaju izvješćivati o suicidu krajnje suzdržano. Ne smiju zalaziti u intimu stradalog, niti romantičarski pisati o stradanju koji će pobuditi, sindrom „verterizma“, tj. potaknuti na nova stradanja, napominje.

Kodeks časti hrvatskih novinara kaže da novinar treba izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima. “Vijesti o samoubojstvima i pokušajima samoubojstava se ne naglašavaju te ih treba svesti na najmanju moguću mjeru, uz poseban obzir kad je riječ o djeci. Potrebno je pridržavati se stručnih smjernica za izvještavanje o samoubojstvima”, kaže se u Kodeksu časti.

Razmjeri suicida među braniteljima

Na problem samoubojstava branitelja nedavno je uputio sisački biskup Vlado Košić na način koji je izazvao javne kontroverzije i postavio pitanje u kojoj mjeri javni govor o suicidu pomaže ljudima u krizi. Tijekom propovijedi na misi na Dan hrvatskih mučenika u Udbini biskup Košić je kazao da je “tijekom Domovinskog rata poginulo 15 tisuća hrvatskih branitelja, ali njima treba pribrojati i dvije tisuće onih koji su nakon Domovinskog rata digli ruku na sebe, jer nisu bili zadovoljni odnosom službene Hrvatske prema njima”.

Na upit Ministarstvu branitelja da komentira tu tvrdnju, stigao je usmeni odgovor da Ministarstvo nema taj podatak i da ne zna na koje se istraživanje pozvao biskup Košić.

Predsjednica Hrvatske udruge za prevenciju suicida Elvira Koić također je odbila komentirati tu izjavu, kazavši da je njezino djelovanje usmjereno na individualnu praktičnu stranu problema.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo odgovorio je da nema podatke o suicidu hrvatskih branitelja, a voditeljica odjela za procjenu rizika Škole javnog zdravlja „Andrija Štampar“ Matijana Jergović kazala je da se nije bavila istraživanjima suicida ali da je u okviru istraživanja dugotrajnih posljedica ratnih zbivanja na zdravlje stanovništva utvrđeno da branitelji dijele sudbinu druge populacije. Još troje stručnjaka koje je Hina zamolila za komentar nije odgovorilo na upit.

Na upit biskupu Košiću da razjasni podatke o kojim je riječ, iz njegova ureda stigao je odgovor da se biskup koristio javno dostupnim podatcima iz studije Ministarstva branitelja, koji su predstavljeni na jednom okruglom stolu o toj problematici, a koje je u Glasu Slavonije od 21. listopada 2013. godine iznijela psihijatrica Elvira Koić.

Nakon ponovljenog upita stigao je odgovor iz Ministarstva branitelja u kome se kaže da je ukupno za razdoblje od 1990. do 2013. zabilježeno 2614 slučaja samoubojstva hrvatskih branitelja, te da ta brojka slijedi opći trend hrvatske populacije koja se smanjuje.

“Međutim, uzmemo li u obzir da su svjetska istraživanja pokazala kako najrizičniju skupinu predstavljaju muškarci srednje i starije životne dobi s nekim oblikom tjelesnog oštećenja ili psihičke traume, moguća je tendencija rasta samoubojstava kod pripadnika ove demografske skupine”, kaže se u odgovoru.

Dio izjave biskupa Košića u kojoj se kaže da su branitelji počinili samoubojstvo “jer nisu bili zadovoljni odnosom službene Hrvatske” nije htio komentirati nitko iz Ministarstva niti iz Biskupijskog ureda.

Na njega se osvrnula teologinja s Filozofskog fakulteta iz Zagreba Jadranka Brnčić koja je kazala da je biskupova generalizacija tragične sudbine branitelja, koji suočeni s vlastitim traumama počinjaju samoubojstvo, i više nego opasna.

“S jedne strane on manipulira njihovom tragedijom tumačeći ju u prilog svoje teze o mučeništvu, a s druge strane ima ozbiljne elemente utuživosti jer za njihov čin optužuje, čini se, uglavnom sadašnju državnu vlast”.

Jadranka Brnčić se osvrnula i na pojam mučeništva u retorici biskupa Košića u citiranim ulomcima, te kazala da je „potpuno ispražnjen od svoje sakralne i duhovne dimenzije te ideologiziran i krajnje ispolitiziran. Biskup Košić zove mučenicima sve koji stradaju za ‘svoje ideale i domoljublje’. Pritom podrazumijeva što su to ideali i što je to domoljublje te izjednačuje ‘mučenike’ iz različitih kompleksnih povijesnih situacija. “Stječe se dojam da su mučenici, zapravo, svi Hrvati-katolici, kako ih on razumije, koji ne žive u društvenom uređenju katoličke oligarhije i isključivosti”, kazala je Jadranka Brnčić.

A. Mindoljević Drakulić napominje da je svaki slučaj samoubojstva zaseban i da treba dobro analizirati svaku situaciju da bi se moglo o njoj govoriti. Kaže da je jednim dijelom biskup Košić u pravu jer je kod 30-40 posto ispitanika utvrđeno da je PTSP prešao u kroničnu fazu. Ljudi su dugo razočarani, neki se nisu jednostavno snašli, drugi nemaju zaposlenje, treći su se zatvorili među četiri zida, “osjećaju kao da su izdani njihovi ideali”.

Ipak, to ne znači da se može tako olako govoriti o motivima samoubojstava, i složila bih se s ocjenom da je ta tvrdnja biskupa Košića manipulativna i da nije u skladu s postupcima prevencije suicida, kazala je psihologinja Mindoljević Drakulić.

Psihoterapeuti podsjećaju da su najvažniji motivi počinjenja suicida traženje pomoći i bijeg iz nepodnošljive situacije, te da je potrebno učiniti sve da se pomogne ljudima koji su u krizi.