Nitko nikada nije rekao da je lako biti roditelj tinejdžera. Tinejdžeri, nalazeći se u stanju hormonalne „oluje“, osjećaju se iznutra kao da su vječito na nekom ringišpilu i u sve to uvlače svoje roditelje iako su „programirani“ da ih u to doba, na više ili manje podnošljiv način, odbacuju. Slijedi malo korisnih savjeta kako se nositi s problemima tinejdžerkog ponašanja.
Je li i vaš tinejdžer buntovan, ne poštuje vrijeme do kada smije ostati vani ili je upao u loše društvo? Evo kako u startu riješiti probleme.
Donosimo vam prvi u seriji od pet članaka autorice Christine Frank.
Da budemo iskreni, nitko nikada nije rekao da je lako biti roditelj tinejdžera. Pa ipak, sve dok naša djeca još zapravo ne uđu u te godine, lako se prepuštamo obmanama kako će upravo naša obitelj biti imuna na probleme tinejdžerskog ponašanja. Sami sebi govorite: ne, moj/a tinejdžer/ica neće mi nikada drsko odgovarati, biti vani do kasna ili stavljati piercing na obrve.
Samo vi nastavite živjeti u snovima.
U programskom kodu svakog tinejdžera u osnovi neminovno stoji zapisano da oni moraju voditi rogate bitke sa svojim roditeljima, tvrdi Stuart Goldman, doktor medicine koji vodi obrazovne programe iz psihijatrije u bostonskoj dječjoj bolnici (Children’s Hospital). „Adolescencija je vrijeme naglih promjena za djecu, jednako fizičkih i kognitivnih,“ objašnjava. „Tinejdžeri smatraju svojom dužnosti da svojim roditeljima „daju otkaz“ u toj dobi te ih ponovno „zapošljavaju“ na roditeljsku dužnost tek godinama poslije, ali ovaj put više kao konzultante, a ne kao direktore.“
Ali to ne znači da sve to morate trpjeti bez otpora. Koristeći pravi pristup, uspjet ćete u rješavanju sljedećih problema tinejdžerskog ponašanja, i to na relativno civiliziran način.
Problem br. 1 tinejdžerskog ponašanja:
Čini se da vas vaš tinejdžer mrzi
Vaše divno slatko dijete vas je sve do nedavno molilo da ga pratite na izlet s razredom ili da s njom ili s njim ležite u krevetu dok ne zaspi. Zatim, gotovo preko noći, počinje vas tretirati kao zadnje smeće, odbacujući sve što mu govorite i samo se smijulji na sve što mu/joj predložite. Ukoliko malo bolje pogledate, vidjet ćete da ste već jednom prolazili kroz ovu fazu, kada je vaše dijete bilo u dobi od 1-2 godine. Samo što sada ne viče „Ne!“ na sav glas, poput dvogodišnjeg djeteta. Umjesto toga, vaš tinejdžer jednostavno preokreće očima u znak gađenja i prezira.
„Roditelji stvarno prolaze kroz teška vremena kad se ovo počne događati,“ govori prof. psihologije Nadine Kaslow, dr. sc., koja se specijalizirala na području rada s djecom i obiteljima na Sveučilištu Emory u Atlanti. „Međutim, sastavni dio adolescencije je odvajanje od roditelja i individualizacija te će mnoga djeca morati odbaciti svoje roditelje kako bi pronašli vlastiti identitet.“ Tinejdžeri su u tom periodu fokusirani na svoje prijatelje, a ne toliko na obitelj, što je također normalno.
Vaše rješenje
Nekada roditelji ostanu toliko povrijeđeni načinom ponašanja njihovih tinejdžera prema njima da odgovaraju na način da i oni njih odbacuju – što je pogrešno. „Tinejdžeri znaju da još uvijek trebaju roditelje makar to ne mogu sebi priznati,“ govori Goldman. „Vrte vas kao na ringišpilu zato jer se oni sami unutar sebe osjećaju kao na ringišpilu.“ Kao roditelji, morate ostati mirni i pokušati izdržati oluju u kojoj ste se našli zbog toga što vaš tinejdžer prolazi kroz fazu tinejdžerskog bunta, koja obično prolazi onda kad vam dijete navrši 16 ili 17 godina.
Međutim, nitko ne tvrdi da vašem tinejdžeru treba dozvoliti da bude uistinu odvratan prema vama i da govori ružne riječi; ukoliko se takvo što dogodi, morate primjeniti osnovne standarde ponašanja. Jedno od rješenja je dobri stari pristup s rečenicom: „Ako već ne možeš reći ništa lijepo, radije šuti.“ Tako što ćete svom tinejdžeru dati do znanja da ste tu za njega bez obzira na sve, povećat ćete šanse da s vremena na vrijeme skine svoj kruti oklop i povjeri vam se, što je dragocjena rijetkost kod tinejdžera.
Prijevod preuzet sa zdravstveniodgoj.com
Tekst se nastavlja ispod oglasa
