Foto: Thinkstock

Ljubav žena prema kozmetici traje još od vremena Kleopatre, kada su se pripadnice ljepšega spola koristile prirodnim pigmentima za uljepšavanje. Tijekom razvoja čovječanstva ta se ljubav produbljuje, prelazi i na muški spol, tako da danas koristimo na stotine preparata za uljepšavanje, preparativnu kozmetiku, ali i sredstva svakodnevne higijene.

U početku su to bili prirodni spojevi, dobiveni iz materijala biljnog ili životinjskog podrijetla. Neću ulaziti u kvalitetu tih proizvoda, mada neke još uvijek koristimo i u modernoj kozmetici. No, s njihovim razvojem pojavio se i drugi problem. Ti pripravci s vremenom su postajali kvarljivi i neupotrebljivi. Zato je razvojem kozmetike počelo i istraživanje radi pronalaženja adekvatnog konzervansa, koji bi svim preparatima produljio vijek trajanja.

Konzervans za kreme

Mikrobiološka kontaminacija (bakterije, plijesni, gljivice) svih proizvoda, pa tako i kozmetike, može predstavljati velik rizik za čovjeka s obzirom na štetne posljedice po zdravlje, koje mogu izazvati patogeni poput Pseudomonasa, Escherichije i dr. Poznati su primjeri infekcije očiju Pseudomonasom nakon primjene kozmetike koja nije bila propisno „konzervirana“. Parabeni djeluju na dugotrajniju stabilnost kozmetičkog proizvoda sprječavanjem razvoja mikroorganizama, jer razne bakterije i plijesni ubrzavaju razgradnju emulzija, stvarajući štetne nusprodukte i iritirajuće sastojke neugodnog mirisa kozmetike.

Dvadesetih godina prošloga stoljeća otkriveni su parabeni, a već sredinom stvarajući stoljeća počinju se masovno koristiti kao konzervansi u kozmetici, i u prehrambenoj industriji.

Parabeni su skupina alkil estera p-hidroksibenzojeve kiseline (pHBA) koji se koriste kao antimikrobna sredstva u farmaceutskim proizvodima, kozmetici i hrani. Kao dopušteni dodaci hrani, u Hrvatskoj se koriste E 214 (etil p-hidroksibenzoat), E 215 (natrij etil p-hidroksibenzoat), E 218 (metil p-hidroksibenzoat) i E 219 (natrij metil p-hidroksibenzoat). Kao konzervansi koriste se u grickalicama i obloženim oraščićima, slasticama (bez čokolade) te za površinsku obradu suhomesnatih proizvoda.

Neki se parabeni prirodno nalaze u biljkama. Tako je metilparaben nađen u borovnici, gdje ima antimikrobno djelovanje. Na aromu utječu vrlo malo, efikasni su inhibitori plijesni i kvasaca (0,5 – 0,1 %), relativno su nedjelotvorni na bakterije, posebno na gram-negativne bakterije. S povećanjem duljine alkilnog lanca povećava se njihova antimikrobna aktivnost, a smanjuje topljivost u vodi. Za razliku od ostalih antimikotičkih sredstava, parabeni su aktivni pri višem pH (3-8), očito zbog sposobnosti da u tom stanju ne disociraju. Fenolne skupine daju im slabo kisela svojstva. Esterska veza otporna je na hidrolizu, čak i na temperaturama sterilizacije. Po mnogim svojstvima parabeni su slični benzojevoj kiselini, pa se često i primjenjuju zajedno.

Uzrokuju li rak?

Smatralo se da su parabeni gotovo netoksični. Oni se brzo apsorbiraju, metaboliraju i izluče. Kod osoba s normalnom kožom oni su uglavnom nenadražujući, bez izazivanja senzibilne reakcije. No, kod osoba alergičnih na paraben oni ipak mogu izazvati iritaciju kože, kontaktni dermatitis ili Rosaceu. Postotak alergičnih u općoj populaciji jako je mali. Kako je njegova proizvodnja jeftina i jednostavna, krenulo se u masovnu uporabu jer su istraživanja dokazala da kod većine produkata od proizvodnje do dolaska u kućnu uporabu prođe gotovo šest mjeseci.

Daljim istraživanjima utvrdilo se da je metil paraben bezopasan ako je skladišten pod normalnim uvjetima, ali prilikom izlaganja sunčevoj toplini postaje toksičan te uzrokuje preuranjeno starenje kože i, u ekstremnim slučajevima, povećava rizik od raka kože.

Unatoč njihovoj sveprisutnosti i praktičnoj korisnosti u suvremenoj kozmetologiji, o parabenima se već duže vremena raspravlja na svjetskoj razini zbog njihovog mogućeg rizika za reproduktivno zdravlje, ali i za druge organske sustave.

Godine 1998. izašla je prva studija dr. Routledge i sur., kojom je dokazano da je povećana koncentracija parabena (ne odnosi se na metil paraben) u pokusima na životinjama.

Jedan se dio znanstvenika usmjerio na proučavanje rizika od njihove akumulacije u organizmu zbog višegodišnje primjene kozmetike, uglavnom istaknuvši negativne učinke na reprodukciju u muškaraca i rizik od poticanja nastanka malignog melanoma (zloćudni rak kože), a sve zbog stimulacije estrogena i antagonističke aktivnosti na androgene (muške) hormone.

Takav hormonalni disbalans i endokrine disrupcije jedan su od razloga zbog čega su se mnogobrojne udruge potrošača usmjerile na lobiranje regulative da zabrani parabene u kozmetici, posebice kod male djece koja imaju izrazitu propusnost kože i nerazvijen imunološki sustav kože do treće godine života, kada postaje slična odrasloj koži. Iz toga razloga u Europi su se počele događati pozitivne inicijative zabrane parabena u kozmetici za djecu do tri godine života. Danska je najbolji primjer, a vjeruje se kako će uskoro i Francuska izglasati takvu regulativu. Većina proizvođača kozmetike priprema se na takve promjene i postupno radi na preformulacijama svojih kozmetičkih proizvoda, koristeći druge konzervanse, koji su neškodljivi i bez rizika, a posebice su omiljeni oni iz prirodnih izvora, poput probiotika, CO2-ekstrakta ružmarina i grejpa itd.

Bez znanstvenih dokaza

Glavni istraživač britanske studije, molekularna biologinja Philippa Darbre iznijela je da su otkrili prosječne količine od 20 nanograma/gramu parabena u malim uzorcima 20 oboljenja od raka dojke. Ona iznosi da forme nađenih parabena u tumorima pokazuju da su došli od nečega što se nanosi na kožu, kao što su dezodorans, kreme ili sprej za tijelo. Ona čak ide dalje i tvrdi da su rezultati pomogli objasniti zašto se 60% svih tumora dojke nalazi u samo jednom određenom dijelu dojke (gornji vanjski kvadrant), koji je najbliži pazuhu (to je kasnije osporeno).

To istraživanje rezultiralo je uvriježenim mišljenjem da parabeni mogu migrirati iz dezodoransa i ostalih kozmetičkih preparata u tkivo dojke te pridonijeti razvoju tumora. Međutim, ne postoji izravan dokaz uzročne veza između parabena i raka.

„Iz ovog istraživanja nije moguće reći jesu li parabeni zapravo uzrokovali ove tumore, ali mogu sigurno biti povezani s ukupnim porastom slučajeva raka dojke. S obzirom na to da je rak dojke velik ubojica žena i vrlo visok postotak mladih žena koristi dezodoranse, mislim da bismo trebali obaviti veliko istraživanje parabena i gdje se oni točno nalaze u tijelu“, kaže Philip Harvey, urednik Journal of Applied Toxicology (Časopis primijenjene toksikologije), koji je prvi objavio to istraživanje.

I American Cancer Society (Američka udruga za rak) također zaključuje da nema dovoljno znanstvenih dokaza koji podupiru tvrdnju da upotreba kozmetike, kao što su antiperspiranti dezodoransi, povećava rizik od razvoja raka dojke.
Dakle, dosta godina poslije tih istraživanja, mi nemamo jasan stav relevantnih znanstvenika o toj temi. Nadam se da ćemo ga dobiti u narednih par godina. Ali ipak mi se javlja pitanje: jesu li te otkrivene količine parabena zaista unesene kozmetikom, ili smo ih možda unijeli hranom, ili se u našem organizmu odigrava neka reakcija kojom oni nastaju i talože se. Možda ipak nismo…

Provjerite li sami, kozmetika bez parabena skuplja je dva do tri puta od uobičajene kozmetike. Nije li sve to ipak marketinški trik kozmetičkih kompanija da kupimo nešto novo i dosta skuplje, a zapravo još nedokazano da je to tako? Možda ipak nije…

Tomislav Rukavina, mag. pharm.
Narodni zdravstveni list

Izvor: narod.hr/zzjzpgz.hr