Ljudi diljem svijeta 26. ožujka oblače ljubičastu – internacionalno priznatu boju kao znak podrške osobama oboljelima od epilepsije. Jedna je to od najčešćih neuroloških bolesti s najvećom pojavnosti u dječjoj dobi, prenosi hrt.
Najčešći neurološki poremećaj
Petnaestogodišnja Lucija Gavranović živi s epilepsijom pet godina. Jedna je od 40 tisuća oboljelih od epilepsije u Republici Hrvatskoj. Riječ je o najčešćem neurološkom poremećaju kojeg nažalost nisu pošteđeni niti oni najmlađi.
– Upravo na jedanaesti rođendan je stigla dijagnoza. Zvali su nas iz škole par dana prije da Lucija ima nekontrolirane pokrete rukama. Otišli smo odmah u bolnicu jer je šest mjeseci prije imala potres mozga radi pada sa stabla. To mi je bilo sumnjivo jer je Lucija jako motorički spretna, stablo je pod 45 stupnjeva i praktički se penje na njega otkad je prohodala. Epilepsija nam nije bila ni u peti, kaže Sunčica Gavranović.
– EEG je bio loš i prva dijagnoza je bila abcence epilepsija. To je dječja epilepsija koja nema prave napadaje nego se očituje kroz povremene tikove ali uz kratki gubitak. No, nakon četiri tjedna Lucija je počela imati prave napadaje. Prva tri puta svaka četiri tjedna ponedjeljkom ujutro. Ponedjeljkom ujutro je imala blok sat tehničkog odgoja i taj je profesor postao ekspert za epilepsiju. Svaki put je uveo dodatno poboljšanje kad bi se nešto dogodilo. Odlično je reagirao, i on i osoblje škole, dodaje.
> Ljubičasti dan – dan pružanja podrške osobama s epilepsijom
> Što učiniti kada netko ima epileptični napadaj?
U prihvaćanju bolesti važna je socijalizacija
Potom je trebao proći određeni vremenski period kako bi se Luciji terapija što preciznije i učinkovitije odredila.
– Nakon toga uslijedio je super period od tri godine u kojem se Lucija vratila i na odbojku i na jahanje. Sa školskom ekipom odbojke je osvojila drugo državno mjesto. Znači život nam se ponovno vratio, nismo razmišljali oko toga što će biti okidač za napadaj – je li spavala, je li jela, je li umorna, je li bilo stresa. Stvarno je, vratili smo se lagano i na obiteljska putovanja. Tri godine smo bili bez napadaja i onda smo s liječnicima procijenili da je vrijeme za skidanje s terapije. Nismo uspjeli skinuti se s oba lijeka, ali smo skinuli jednoga što je već velika stvar. Manje su nuspojave. I sad opet, nadam se – idemo u neki mirniji period, priča Sunčica Gavranović.
U prihvaćanju bolesti, posebno u dječjoj dobi, važna je socijalizacija s drugim oboljelima. Hvalevrijedan projekt Hrvatske udruge za epilepsiju su takozvani kampovi koji nekoliko puta godišnje okupljaju najmlađe pacijente.
Za Luciju i sve oboljele od epilepsije 26. ožujka se obilježava kao „ljubičasti dan“. Time se na simboličan način iskazuje podrška oboljelima i njihovim obiteljima te podiže svijest javnosti o ovom značajnom javnozdravstvenom problemu.
