Dr. Stjepandić pisao časopisu Nature: Što je krivo s člankom o ministru Barišiću?

Dr. Josip Stjepandić, hrvatski znanstvenik i nagrađivani inovator, član HNES-a i Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, pisao je znanstvenom časopisu Nature povodom objave njihovog članka o navodnom plagijatu ministra Pave Barišića.

Pritisak na ministra Barišića i u znanstvenom časopisu Nature – unatoč podršci premijera i velikog broja znanstvenika

Prenosimo ga u cijelosti:

Štovano uredništvo,

U Vašem članku (http://www.nature.com/news/croatia-s-science-minister-rejects-calls-to-resign-amid-plagiarism-scandal-1.21301) autori Mićo Tatalović and Nenad Jarić Dauenhauer prikazuju sukobe u hrvatskoj znanstvenoj zajednici oko slučaja navodnog plagiranja u članku Pave Barišića, ministra znanosti i obrazovanja u Vladi Republike Hrvatske.

Iako Vaši autori uzimaju puno prostora, teško im je dati dobru ocjenu za objektivnost, jer su učinili mnoge propuste, koje profesionalna etika ne dopušta:

1. Oni citiraju samo sugovornike koji Barišića napadaju, a nijednog od onih koji Barišića brane.
2. Oni ne navode da je sporni članak bio analiziran s pomoću softvera za otkrivanje plagijata i to od prof. Igor Čatić i dr. Josip Stjepandić (niže potpisani autor), koji su potpuno neovisno jedan od drugog došli do zaključka da su sličnost i podudarnost u spornome članka neznatne (ispod 5% od ukupnog teksta). U privitku imate rezultat analize po softveru Plagscan, na temelju kojeg je zbilja teško zaključiti da se radi o OČITOME plagijatu.
3. Oni ne navode da su argumenti u prijavi, koje ističe poznati biokemičar Đikić, proturječni. Tako oni tvrde da je pojam “tri vala demokratizacije” intelektualno vlasništvo od Huntingtona. Ako malo pogledate u Google, vidjet ćete da različiti autori govore o dva, tri ili četiri vala demokratizacije kao i dva, tri ili četiri vala globalizacije. Google pokazuje milijune pogodaka. Teško je za takve općenite pojmove odrediti kome pripadaju, pa ih se načelno ne citira.
4. Đikić navodi, kopirajući staru prijavu (zar to nije poseban pojavni oblik plagijata?), da je Barišićev članak zaprimljen 21. prosinca 2007. Schlesingerov rad je objavljen na portalu 10. lipnja 2008, a Barišić citira “Maxim News Network, 11/6/2008”. Kako je Barišić uopće mogao citirati Schlesingerov članak koji je objavljen pola godine NAKON što je Barišić dovršio i poslao svoj članak u Synthesis philosophica? Uvode li Đikić i Vaši autori nekakav plagijat unaprijed?
5. Oni ne navode da se još nije javio nijedan filozof od ugleda na predmetnome polju, koji bi podrobnom ontološkom analizom pokazao da se u spornome članku doista radi o plagijatu. S vremenskim odmakom od tri mjeseca od početka ove kampanje, ja pretpostavljam da se takav filozof više neće javiti, jer da ima razlog, već bi se davno bio javio.

Barišić je priznao pogrješku s podrupkom (fusnotom) i popravio ju još 2010. godine, te u španjolskom i njemačkom izdanju članka. To tada nije bilo problem i prijava protiv njega je odbačena na Sveučilištima u Splitu i u Zagrebu, gdje je Barišić prije radio. Da su ta etička vijeća tada smatrala da je Barišićev propust tako krupan, onda bi on snosio konzekvencije puno prije nego je mogao postati ministar.
Zašto se problem podgrijava upravo sada, iako nisu otkriveni nikakvi novi elementi za optužbu?

Neokomunisti su izgubili vlast u Hrvatskoj početkom 2016. godine i obećali su “pakao”. Očigledno je da je za svakog ministra od ranije pripremljen dosje s mogućim točkama napada, onako kako to odgovara neokomunističkoj oligarhiji. Etički odbor koji je sada donio drugu odluku, sastavila je neokomunistička vlast, ali su 4 od 9 članova odbora odbili sudjelovati u donošenju takve odluke. Među 5 preostalih članova nije bilo niti jednog filozofa, niti je odbor tražio stručno mišljenje od nekog filozofa.
Budući da je glavna neokomunistička stranka SDP totalno izgubila ugled zbog nesposobnosti i korupcijskih skandala, u Hrvatskoj se osnivaju “pričuvne” neokomunističke stranke poput stranke pretencioznog imena “Pametno”, koje vode bivši SDP funkcionari poput Saše Zelenike.

Profesor Ivan Đikić bio je savjetnik od Zelenike i ministra Jovanovića, koji je prijavljen istom onome Etičkome kommitetu da je redovito objavljivao znanstvene članke u vrijeme dok je bio ministar i to kao tzv. dodani autor. Tako se zatvara krug samozvanih eksperata za filozofiju, koji optužuju Barišića.

Gle čuda, svi Vaši sugovornici su ili visoki dužnosnici ili članovi stranke “Pametno”, a Vaši autori su njezini simpatizeri, ako je vjerovati njihovim facebook profilima.
Da li uredništvo od Nature zbilja misli da u Hrvatskoj nema kompetentnog sugovornika izvan neokomunističke stranke “Pametno”?

Da je kampanja protiv Barišića politički motivirana, pokazuje najnovija vijest (http://direktno.hr/en/2014/direkt/73960/Sankcije-za-dvoje-SDP-ovaca-jer-su-podr%C5%BEali-ministra-Bari%C5%A1i%C4%87a.htm) po kojoj dva člana neokomunističke stranke SDP u Splitu očekuju kazne, jer su podržali Barišića.

Budući da misija od Nature nije potpora političkim kampanjama u Hrvatskoj, pozivam Vas da spomenuti članak zbog ogromnih autorskih propusta žurno povučete s Vaše web stranice.

Sa štovanjem,
J.S.

  Dr. Stjepandić poručio dr. Đikiću: “Niste argumentirali zbog čega se kod ministra ‘po definiciji’ radi o plagijatu”

Dr. Stjepandić: Kad bi tobožnji plagijat bio ozbiljan problem hrvatske znanosti, onda bi u Hrvatskoj teklo med i mlijeko

Dr. Stjepandić: “Kad se nekoga optužuje za nečasnu radnju, potrebna je temeljitost – teško je vjerovati da bi Đikić previdio ove činjenice”

Podsjetimo, z

nanstveni časopis Nature pisao je o ministru znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću, te je ovaj ‘slučaj’ nazvao ‘plagijatorskim skandalom’, a za ministra Barišića piše da odbija odstupiti, iako je Odbor smatra da je kopirao rad drugoga znanstvenika.

Navode kako ” je Barišić ustrajao u tome da nije učinio ništa krivo, čak i nakon što su ga na ostavku pozvali ugledni znanstvenici iz zemlje i svijeta”.

“Znanstvenici u Hrvatskoj ističu da taj predmet postavlja pitanja akademske čestitosti na vrhu istraživačkog sustava”, piše Nature i dodaje da je ministar rekao kako za ostavku nema potrebe jer je greška bila samo – “tipografska greška”.

“Definitivno bi trebao dati ostavku”, kaže za časopis Saša Zelenika, inženjer na Sveučilištu u Rijeci, koji je od 2012. do 2014. bio pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta.

Zelenika ističe da je plagiranje rašireno na hrvatskim sveučilištima te navodi primjer plagijata aktualnog potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića na Policijskoj akademiji te da je protiv Odbora pokrenuta ustavna tužba kojoj je cilj oslabiti instituciju koja treba poduprijeti znanstveni integritet u Hrvatskoj.

Spominju i kako je znanstvenik Ivan Đikić apelirao u otvorenom pismu premijeru da smijeni ministra, govoreći da se nije ponio odgovorno, a kao takav ne može voditi niti Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Pišu i o otvorenom pismu oko 100 znanstvenika, uključujući i neke od Barišićevih kolege sa Sveučilišta u Splitu, koji podržavaju ministra, te dodaje izjavu premijera Plenkovića da ostaje uz svoga ministra, ali to ne vide očito kao ništa previše važno.