Ministarstvo hrvatskih branitelja počelo je u ponedjeljak terenska istraživanja i probna iskapanja žrtava Drugoga svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja u zagrebačkom naselju Gračanima, gdje su prilikom radova za sljemensku žičaru pronađene kosti.
Nakon završetka rata jugoslavenski su komunisti u okolici Gračana tisuće tzv. “narodnih neprijatelja”, zapravo civila i zarobljenih hrvatskih i njemačkih vojnika, likvidirali bez suđenja, a masovna smaknuća trajala su sve od 10. na 11. svibnja do početka lipnja 1945. kada su napustili selo.
> RTL za žrtve jama u Gračanima koristi retoriku njihovih ubojica: „okupatori i domaći izdajnici“
Lokalno stanovništvo otkrilo je kako su žrtve dovođene iz sabirnih centara, zatvora i logora u Zagrebu, pješice, u skupinama ili u kolonama, među njima je bilo muškaraca i žena, neki su bili vezani žicom, neki nisu. Ubijali su žrtve na ulazu u Park prirode Medvednica, a tijela su naknadno u masovne grobnice morali pokapati mještani Gračana.
Ne postoje podatci da je itko od žrtava dovedenih u Gračane preživio. Iskazi svjedoka i dostupna dokumentacija daju informacije da su odluke o smaknuću tih žrtava donesene ranije, na drugim mjestima, dok su Gračani bili samo mjesto egzekucije.
> Titovi zločini – Hrvati ni danas ne znaju razmjere zločina u Zagrebu
Ministarstvo hrvatskih branitelja, Uprava za zatočene i nestale od jučer, naime, organizira i koordinira ovo terensko istraživanje i probno iskapanje na temelju Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugoga svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.
“Postoje šire indicije da je područje Gračana u vrijeme Drugog svjetskog rata bilo mjesto niza zločina, pa nismo isključili mogućnost da se masovna grobnica nalazi na toj poziciji. U skladu sa zakonskim ovlastima, uz kvalitetnu suradnju sa svim relevantnim službama, za sada smo pokrenuli probno iskapanje. Za sada ne želimo nagađati je li riječ o masovnoj grobnici. Ako se pronađu kosti postupit ćemo u okviru protokola, ako ne, omogućit ćemo investitoru da nastavi svoj rad”, rekao je Medved.
“Jedva pet kilometara od Trga bana Jelačića i jedva 35 centimetara ispod zemlje ruka jednog srednjoškolca je prije 67 godina stisnula u ruci križić sa svog lančića, sekundu prije nego što mu je neki lik s Josipovićevom “lijepom partizanskom kapom” ispalio metak u čelo. Uz njega leži već 67 godina 29 njegovih prijatelja, svi ‘na rubu punoljetnosti’, kako kaže sudski vještak čudeći se njihovim neobično zdravim zubima. Jedva pet kilometara od centra Zagreba i 35 centimetara ispod zemlje tu je i par kopči od remena, poneka tabakera, samo jedne jedine vojničke čizme, svi u plavim uniformama i baš svi ruku vezanih čeličnom žicom. Na vrhu grobnice veća je količina čahura koja jasno govori da se radilo o egzekuciji jer u tijelima su njihova puščana zrna. Po prvim procjenama, radi se o pitomcima dočasničke škole ili kadetima zrakoplovne škole, mladost na rubu punoljetnosti, kako u izvješću Ureda za istraživanje komunističkih zločina navodi vještak sudske medicine”, istaknuo je Tihomir Dujmović 2012. u Večernjem listu, pitajući se je li Sljeme velika grobnica i kakve sve zločine skriva 30 cm ispod zemlje?
“Jedva koji kilometar od te lokacije u Gračanima, na istim obroncima Medvednice nekada se nalazilo lječilište za plućne bolesti Brestovac. U Drugom svjetskom ratu bilo je to lječilište NDH, a danas se dvoji je li tamo bilo 170 ili 210 pacijenata i članova osoblja bolnice. Svi su, naime, “nestali” nakon što su jedinice jugoslavenske vojske preuzele tu bolnicu. U sljedećem ratu to će napraviti na Ovčari! I tu su 67 godina kasnije stigli djelatnici ureda za istraživanje komunističkih zločina i pronašli “posmrtne ostatke koji odgovaraju broju od 36 ljudi”, a iskazi mještana i brojne druge indicije sugeriraju da se radi o dijelu pacijenata i osoblja plućne bolnice Brestovac. Ako se ne varam, ni jedan medij osim Večernjeg lista nije detaljnije objavio te strahote. Mediji se danima zgražavaju nad raskomadanim tijelom nađenim u Splitu, tjednima smo pratili detektivske medijske analize čije je tijelo prošle godine nađeno u Jarunu, ali gotovo suučesnička nezainteresiranost lišena minimalnog pijeteta vlada za momkom koji na 35 centimetara ispod zemlje kojom koračate svake nedjelje kad idete na Sljeme, drži svoj križić u ruci, kao što se gotovo suučesnička medijska i politička šutnja proteže i na 29 njegovih prijatelja. “Mladosti na rubu punoljetnosti”, kako im dob precizira vještak. Svi do jednoga dobili su metak u čelo, negdje između 13. i 15. svibnja 1945., kako stoji u nalazu Ureda kojem prijeti ukidanje“, upozorio je Dujmović u doba Kukuriku vlasti sa SDP-ovim Zoranom Milanovićem na čelu.
“Ta medijska šutnja koja 67 godina kasnije djeluje kao pljesak, proteže se i na “posmrtne ostatke koji odgovaraju broju 36 osoba” jer baš nikoga da istraži gdje su tijela ostalih bolesnika i liječnika iz te svirepe priče, baš nikoga da Dnevnik, Vijesti ili prvu stranicu novina posveti onom likvidiranom dječaku s križićem u ruci, baš nikoga da pokaže prezir prema životinji koja je srednjoškolcima pucala u glavu! “Onaj tko tuđu djecu ubija – nema djece, onaj tko tuđe majke ucviljuje – nema majke, onaj tko tuđe domove ruši – nema doma!”, grmio je 1991. u slavnom govoru Vlado Gotovac generalima JNA, no ne proteže li se taj govor kao kletva na sve one antifašiste koji su na 35 centimetara ispod zemlje zakopali 30 mladića “na rubu punoljetnosti”? Jer to je ista vojska, s istim “lijepim kapama na glavi”! S kojim ljudskim i profesionalnim pravom mediji šute o zvijerima iz Gračana? I ne samo mediji! Nisam čuo jedne riječi o toj temi ni od HDZ-a! Čak i kad Uredu prijeti ukidanje! Kakvu vjerodostojnost ima ona HDZ-ova predstava o potrebi istraživanja komunističkih zločina kad jednu jedinu press konferenciju nisu posvetili ukidanju Ureda? Nisam čuo ni jedne stranke da je ozbiljno progovorila o otkriću tih strahota i paralelnoj ambiciji vlasti da ukine Ured. U tjednu u kojem su obznanjene te strahote inače vrlo angažirani zastupnik u Saboru gospodin Vukšić rezolutno pita Vladu: “Ostvaruju li svinje na hrvatskim farmama pravo na dnevnu šetnju?”. To je kapitalno nacionalno pitanje koje zanima laburiste, treću stranku po snazi u zemlji! Pitam neki dan osnivača Ureda, Andriju Hebranga je li moguće da se nakon tih istraživanja Ured ukida? On objašnjava da je u nekoliko mjeseci djelovanja Ured obradio 30 lokacija, a nakon što je objavio podatke o prvim iskapanjima, donesena je odluka o njegovu ukidanju. Operativne poslove Ureda trebao bi preuzeti Ivan Grujić, za kojeg Hebrang pun gorčine pita kako je moguće očekivati da će dugogodišnji dužnosnik UDBE koji je za UDBU radio od 1972., dakle za organizaciju koja je likvidirala, pokapala i sakrivala žrtve na skrivene lokacije, istraživati poslove iste te UDBE?“, zaključio je Tihomir Dujmović.
Premda je Hebrangov Ured ustrojen na temelju Zakona koji je u Saboru donesen konsenzusom, Vlada Zorana Milanovića praktički je danom stupanja na dužnost počela slati otvorene signale da će ga ukinuti. Iako je iz Europskog Parlamenta došlo upozorenje Milanovićevoj Vladi da zaustave pokušaj podčinjavanja nezavisnog Ureda za ratne zločine aktualnoj političkoj vlasti i uredu “oduzme neovisnost i podčini ga Upravi za zatočene i nestale, odnosno njenom predstojniku puk. Ivanu Grujiću, u Ministarstvu branitelja”, osnovano je Povjerenstvo za istraživanje zločina u komunizmu na čije je čelo postavljen Ivan Grujić, kojeg su mediji povezivali s Josipom Perkovićem i Udbom, a Hrvatski Helsinški odbor taj je potez ocijenio političkom provokacijom.
Bivši Milanovićev ministar branitelja Predrag Matić (danas SDP-ovac), ugasio je 2012. Hebrangov Ured za istraživanje komunističkih zločina.
