Splitski branitelji traže zabranu simbola bivšeg komunističkog režima

Koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata grada Splita i Splitsko dalmatinske županije uz potporu ostalih koordinacija i braniteljskih udruga predala je u petak zahtjev za donošenje odluke Hrvatskog sabora za osudu zločina, zabranu simbola bivšeg komunističkog režima te otvaranje svih arhiva bivšeg sustava.

Ivan Turudić, predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, na konferenciji za novinare ispred zgrade Sabora kazao je da je taj zahtjev predan Saboru kako bi on raspravio i osudio zločine jugoslavenskog totalitarnog režima i kako bi zabranio javnu uporabu njihovih simbola.

Njihovo priopćenje koje potpisuje predsjednik Turudić prenosimo u cijelosti:

Koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga SDŽ uz podršku ostalih braniteljskih i stradalničkih udruga na razini Hrvatske predala je u Hrvatski sabor zahtjev da se u Hrvatskom saboru rasprave zločini jugoslavenskog komunističkog režima i da se donese odluka kojom bi se još jednom osudili zločini svih totalitarnih režima i zabranilo javnu uporabu njihovih simbola, sukladno Rezoluciji Vijeća Europe iz 2006. g. kao i Deklaraciji Hrvatskog sabora (2006. godine) o osudi zločina počinjenih tijekom jugoslavenskog totalitarnog komunističkog poretka, te konačno predala partijska arhivska građa u Hrvatski državni arhiv na uvid zainteresiranoj javnosti.

U sadržaju prijedloga ove “Odluke” traži se osuda zločina ustanika koji su počinjeni nad nedužnim nesrpskim stanovništvom na tromeđi sjeverne Dalmacije, istočne Like i jugozapadne Bosne krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. godine te izraz pijeteta prema svim nevinim žrtvama tih zločina. Dobro je zataškana činjenica da je u ustaničkim odredima jedan dio boraca nosio četničke kokarde a drugi dio zvijezdu petokraku. Proces diferencijacije četnika i partizana u ustaničkim redovima počeo je u jesen 1941., kada se konačno počinje koristiti naziv „partizan“ a prvi partizanski odred u Lici osniva se tek 20. rujna 1941. Ako su ustanici antifašisti kako je moguć potpun izostanak otpora talijanskom okupatoru nakon što je on tijekom srpnja u sjevernoj Dalmaciji i Lici zauzeo važne prometnice i utvrđenja. Postoje čak dokumenti koji govore o suradnji ustanika s fašističkim okupatorom pa tako početkom kolovoza 1941. godine u mjestu Otrić na sastanku s Talijanima izaslanstvo ustanika (kojeg čine četnici i predstavnici KPJ-u na čelu s Đokom Jovanićem) potpisuje dokument „da neće vršiti nikakve sabotaže na štetu talijanskih snaga, i da će ih, što više, obavijestiti o svakom slučaju sabotaže“. Istaknuta je i obveza da će srpski predstavnici zajedno s Talijanima „suzbijati svaku komunističku akciju u ovim krajevima“.

Gosp. Miloradu Pupovcu smeta spomen-ploča poginulim hrvatskim braniteljima jer je postavljena u mjestu Jasenovcu, a ne smeta ga svake godine organizacija proslave u Srbu koja veliča spomenute zločine. Riječ je o licemjernom stavu gosp. Milorada Pupovca. Osim što time vrijeđaju žrtve zločina i njihove potomke, svakog srpnja inteziviraju podjele i frustracije u hrvatskom društvu zbog naravi samog „ustanka“. Čak je i ministar gosp. Orepić pozvao povjesničare da se konačno odrede prema događaju u Srbu, kako ne bi bilo više potrebe za dodatnim angažmanom policijskih snaga u prevenciji fizičkih ekscesa. Stoga pozivamo Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca da se umjesto proslave dana „ustanka“ 27. srpnja pridruže proslavi državnog blagdana Dana Antifašističke borbe 22. lipnja , te na taj način aktivno doprinesu smanjivanju tenzija u hrvatskom društvu.

Nemojmo ponovno sa strahom od mogućih ekscesa dočekati mjesec srpanj bez donošenja odgovarajućih odluka vezanih uz karakter događaja u Srbu. Oslobodimo hrvatsko društvo od nametnutih podjela kako bi konačno svu svoju energiju moglo usmjeriti u gospodarski razvoj i bolji život svih nas.

Saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav se u roku 24 sata sastao i donio zaključak da postavljanje spomen-ploče poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu s riječima “Za dom spremni” u grbu Udruge, vrijeđa žrtve tog ustaškog logora, te je pozvao nadležna državna tijela da zaštite dostojanstvo žrtava i sjećanja na njih. Na naš zahtjev od 09. veljače ove godine još se nije ni osvrnuo.

Pitamo se:
Zašto dvostruki kriteriji?
Za koga smo patili u srpskim kazamatima i naši bojovnici dali svoje živote?
Jesu li neki ipak privilegiraniji u hrvatskom društvu – zbog čega diskriminacija nas hrvatskih branitelja?

Svima mora biti jasno da smo se borili protiv fašizma srbočetničkih snaga i JNA, za slobodnu hrvatsku, za ljudska i manjinska prava dok su oni koji nas danas prozivaju za ustaštvo iz zapečka svojih toplih domova čekali kraj rata i pobjednika. Na njihovu veliku žalost očekivanja u pobjedu velikosrpskih i jugoslavenskih snaga nisu se ostvarila.

Na kraju izražavamo potporu ideji Predsjednika Vlade RH gosp. Andreja Plenkovića o osnivanju Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, jer držimo da će ono na temelju povijesnih činjenica bit u stanju zatvoriti otvorena ideološka pitanja i tako rasteretiti povijesnog bremena sve buduće generacije Hrvatske nam domovine.

Osvrnuo bih se na sastav Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, naime od 19 cijenjenih članova, svega 4 su povjesničari, od kojih jedna povjesničarka umjetnosti!

Uz dužno poštovanje prema članovima Povjerenstva i njihovim karijerama ostvarenim na drugim znanstvenim područjima, ovaj sastav ne ulijeva povjerenje da će izvršiti povjereni im zadatak obzirom na deficit povjesničara u samom Povjerenstvu.

Nažalost, je li moguće da u Povjerenstvu nije bilo mjesta za uglednog povjesničara, dr. sc. Ivu Banca koji je ostvario svjetsku akademsku karijeru i koji je 32 godine predavao povijest Istočne i Jugoistočne Europe na Sveučilištu Yale?

Ili pak da nije bilo mjesta za poštovanog dr.sc. Josipa Jurčevića čiji znanstveni opus uključuje brojne znanstvene radove iz suvremene hrvatske povijesti, a središnje teme njegova istraživanja su žrtve Drugog svjetskog rata i poraća te Domovinski rat?

Koordinacija braniteljskih udruga predlaže da se radi povjerenja javnosti, u rad Povjerenstva imenuje barem jedan od ove dvojice uglednih povjesničara!