U strogom centru Zagreba 18. veljače 1931. policijski agenti kraljeve Jugoslavije Ljubomir Belošević i Branko Zweger napali su hrvatskog znanstvenika i domoljuba Milana Šufflaya ispred kućnog praga i razbili mu glavu čekićem. Umro je dan kasnije od zadobivenih ozljeda.
Jugoslavenski režimi, kao i sve diktature, uvijek su htjeli povijest i njezinu interpretaciju imati pod svojom kontrolom.
Dvojica policajaca bili su pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, a poslije ubojstva srbijanski kralj ih je sklonio u Beograd i nije dopustio da se, poslije uspostave Banovine Hrvatske, izruče Zagrebu za okrutno i podmuklo ubojstvo hrvatskog znanstvenika i velikana.
To ubojstvo je, zbog znanstvene reputacije Milana Šufflaya u svijetu, izazvalo velike proteste u svijetu pa su, između ostalog, Albert Einstein i Heinrich Mann preko Međunarodne lige za prava čovjeka pozvali svjetsku javnost na prosvjed zbog ovog zločina.
Zločin je bio isključivo motiviran mržnjom srbijanskog režima prema osobi i radu hrvatskog domoljuba i povjesničara Milana Šufflaya.
Komunistički jugoslavenski režim, kao sljedbenik prve kraljeve Jugoslavije, u potpunosti je izbacio njegovo ime iz knjiga i sveučilišta. Dva naoko oprečna režima, monarhija i komunizam, tako su pokazali da osim diktature imaju još jedno zajedničko svojstvo – jugoslavenstvo kojem je Šufflayevo domoljublje uvijek bilo trn u oku.
Nažalost, ni uspostavom hrvatske samostalnosti Šufflay nije dobio mjesto koje je erudicijom, širinom i bogatom ostavštinom zaslužio.
Na drugoj strani, albanski narod mu je zahvalio tako da mu je posthumno dodijelio najviše albansko odličje “Naim Frasheri d’or”, 2002. kada je u Albaniji o njemu održan i veliki znanstveni skup, “Shuflaj dhe Shqiptarët“.
Od 1918. nadalje povijest je uvijek bila sredstvo manipulacije i vladanja kako monarhističke, tako i druge komunističke Jugoslavije. Bilo kakav ozbiljan povijesni znanstveni rad je zabranjivan, a povjesničari zatvarani, proganjani i ubijani. Bilo je to sve u svrhu održavanja režima i manipulacije ljudima, te politikom uopće. Osobita meta uvijek su bili povjesničari koji su bili visoke znanstvene razine, moralne nepotkupljivosti i čvrstine karaktera.
Recidivi takvog pristupa mogu se vidjeti i u današnjim napadima na hrvatskog znanstvenika i povjesničara dr. Zlatka Hasanbegovića.
