Jučer u ranim poslijepodnevnim satima dogodio se nemili događaj kakav se čak ni u našoj, pravno nesigurnoj, dobrim dijelom neuređenoj zemlji još nikad nije dogodio. Da parafraziramo velikog američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta, 1. srpnja mnogi će u Hrvatskoj, barem oni koji prate hrvatsku nogometnu reprezentaciju i sve što se oko nje događa, zapamtiti kao nečastan dan.
Došao na odmor u svoju zemlju
Naime, u Hrvatsku je na odmor s obitelji, suprugom Raquel, došao jedan od najboljih hrvatskih nogometaša zadnjih 15-ak godina i uz Luku Modrića te Ivana Perišića zaštitni znak naše reprezentacije, Ivan Rakitić. Unajmio je vilu na otoku Ugljanu, unajmio je novcem koji je zaradio igrajući pošteno vani, u velikim klubovima. Unajmio je kuću za odmor, uredno platio porez i jedino što je želio bilo je odmoriti se od svega, pa i od trauma s Europskom prvenstva i nesretnog poraza od Portugala u osmini finala. Mogao je otići bilo kamo, u Barcelonu, na Havaje, na Floridu, mogao je na planine, mogao je u Aspen, odlučio se odmoriti u svojoj zemlji, naivno vjerujući da je u njoj siguran.
A onda je uslijedilo nekoliko minuta terora, dramatični događaji u kojima je sudjelovala šačica napadača, huligana, provokatora, neki bi rekli terorista, i sve se promijenilo. Rakitća s obitelji doslovno su potjerali, pritom sve porazbijali.
Nije to tek šačica huligana, kako nam neki poručuju
Tko stoji iza ovih kukavičkih napada teško je reći, gotovo je nemoguće izvesti smisleni zaključak, prerano je. Radi li se doista o šačici napadača ili dobro organiziranim diverzantima koji već mjesecima najavljuju slične akcije? Teško je reći, teško je povjerovati, da se radi tek o šačici huligana koji se eto spontano okupljaju.
Očito kako je ovo na otoku Ugljanu zapravo nastavak napada na Vatrene koji se dogodio na Europskom prvenstvu u Francuskoj tijekom utakmice Hrvatske i Češke, koja je, da usput kažemo, i zbog napadača završila 2:2. Traju ovi napadi, koji su sada kulminirali, već jako dugo vremena, predugo, Italija, Bugarska, Malta…
Blaga osuda i relativizacija
Nakon što su se strasti počele smirivati, nakon što je, barem se tako činilo, čitava Hrvatska osudila napade i napadače uz St. Etiennea, krenula je po već uhodanom receptu relativizacija. Napadi na Vatrene pravdali su se navodnom borbom za “čistoću u hrvatskom nogometu”, neki su to svojedobno proglasili isušivanjem močvare. Probudili su se i medijski sponzori napada na Vatrene, isti oni koji su pomalo ustuknuli poslije St. Etiennea.
Nema i ne smije, bez obzira na motive, biti pregovora s nasilnicima, kad nasilje progovori, a posebno nasilje koje može uzrokovati ozljeđivanje djece, sve rasprave prestaju, na potezu su hrvatske institucije. Ili smo ipak malo preoptimistični?
Bojali smo se ovakvog scenarija
Naime, najavili smo mogućnost da se to dogodi kroz pomalo ironičan, ali ipak onima koji ponešto razumiju dovoljan jasan, članak koji zapravo govori o tome kako pojedini mediji kroz relativizaciju događanja u St. Etienneu pokušavaju poslati poruku da nitko za napad na Vatrene nije kriv osim možda onih koji “sjede u svečanoj loži.” Tko je sjedio u “loži” kuće u kojoj se odmarao Ivan Rakitić, osim njega samog i njegove potpuno nedužne obitelji? Kad su spremni udariti na obitelj, pozivati da poslije kamenovanja uđe u kuću, na što li su još spremni?
Što su napadači željeli poručiti?
Na kraju, ali ne i najmanje važno, naprotiv. Zapitajmo se, što su napadači željeli poručiti napadom na Rakitića i na njegovu obitelj? Nema potrebe za nagađanjima, naime, radi se o klasičnom obliku zastrašivanja. Dakako da su pritom nekoga mogli i namjeravali ozlijediti.
“Znamo gdje ste, znamo kako ćemo do vas….” Kao da govore divljaci. Žele li napadači poslati poruku Vatrenima da ne smiju više igrati za nacionalnu reprezentaciju? Ovo bi u vrlo kratkim crtama mogla biti poruka koju su divljaci pokušali poslati, i djelomično u tome uspjeli, Vatrenima.
Pitanje je samo hoće li do kraja uspjeti ili će se Hrvatska obraniti reakcijom institucija, jednostavnom samoobranom civiliziranog društva? Znakovito je zašto je vijest o napadu na Rakitića i njegovu obitelj procurila tek nakon desetak sati?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
