Ako niste primijetili, polako ali sigurno, naš svijet postaje jedna amorfna, ili u prijevodu, bezlična masa. Na svakom području ljudskog postojanja brišu se postojeće granice i razlike. S kojom svrhom? O tome bi se dalo špekulirati… Zamislite neboder u kojem ne postoje ulazna vrata na stanovima, već je cijeli neboder jedan veliki „stan“. Zaključak izvucite sami.
Bezličnost se nastoji postići u područjima: etike i morala, nacionalnosti i nacionalnih država, spola, braka i obitelji te religije.
Etika i moral tj. razlikovanje između dobra i zla našli su se na udaru kroz svjetonazor postmodernizma u kojem ne postoji apsolutna istina nego je sve relativno (osim same relativnosti, ona je apsolutna), a svačije gledište (pa i po pitanju etike i morala) jednako je valjano i vrijedno. Štoviše, ideal je da se drugome ne nameće „tvoje“ gledište, a svaka jasna kritika nečega kao loše ili zla, smatra se nepoštovanjem, fobijom, zatucanošću itd., dakle, sve ono što smo imali prilike slušati kada je bio aktualan referendum o braku. Rezultat takvog svjetonazora jest da je pitanje etike i morala relativno, nitko nema pravo nekome prigovoriti ili nametnuti nešto, i svakome se mora dati pravo i mjesto da prakticira svoju moralno-etičku životnu filozofiju. „All inclusive“ aranžman rekli bi…
Drugo područje u kojem se nastoji postići bezličnost jest pitanje nacionalnosti i nacionalnih država. Cijeli svijet postaje jedno globalno selo, a nama koje je zapalo da živimo u Europi sve jače zapuhuju vjetrovi Europske unije koja svojim „otvorenim granicama“ omogućuje slobodno kretanje ljudi, ali i polako preuzima suverenitet nacionalnih država određujući što i kako trebamo živjeti. U skladu s time, potrebno je oslabiti nacionalni ponos i identitet, jer je on prepreka kontroli koju EU želi ostvariti nad svojim članicama. Ljudima treba nametnuti nekakav identitet „građanstva“ i „europejstva“. Stoga i ne čudi što politička ljevica svaki iole jači nacionalni zanos proglašava nacionalizmom i fašizmom.
Jednako tako, jake nacionalne granice zemalja (tipa Orban u Mađarskoj) smetaju političkim elitama koje migracijom stanovništva žele promijeniti kulturu Europe pa i svijeta. U tom kontekstu treba promatrati „nemoć“ EU da kontrolira muslimanski izbjeglički val, jednako kao što i iz SAD stižu izvještaji kako na granici SAD i Meksika postoji velika propusnost koju Obama očito ne želi staviti pod nadzor. Ah, da, Obama isto spada u političku ljevicu, ako niste znali…
Po pitanju brisanja granica između spola stižu nam najave kako uskoro stiže prijedlog zakona prema kojem bi osoba samo na temelju izjave o tome kako se osjeća (ah, ti osjećaji…) mogla promijeniti spol. Znači, ako se neki muškarac osjeća kao žena ili obrnuto, treba otići u određeni državni ured, dati izjavu o promjeni spola, i nadalje bi se svi trebali odnositi prema toj osobi onako kako je ona izjavila da se osjeća. Kakve bi to posljedice na naše društvo imalo teško je i zamisliti, no meni na pamet pada kako bi nakardano izgledao nekakv izbor za Miss, ili recimo kako bi se lako moglo riješiti pitanje popunjavanje kvote žena u Saboru.
Što se tiče bezličnosti po pitanju braka, ne samo da je definicija braka i obitelji u opasnosti od LGBTQ aktivista, nego i ovaj migrantski val donosi jednako tako svoje opasnosti. Naime, u islamu muškarac može imati do četiri žene. Shodno tome, u ovom migrantskom valu nama dolaze ljudi koji već žive u poligamiji. I što sad s njima? Tko će biti taj koji će reći, „slušaj Abdullah, imaš tri žene, no kako je to kod nas nelegalno, moraš odlučiti koja će od te tri biti žena, a od kojih ćeš se rastati.“ Možete li zamisliti taj scenario? Prije će biti da će države EU biti prisiljene legalizirati poligamiju i shodno tome ne samo da će brak biti zajednica dvoje ljudi bilo kojeg spola, nego i zajednica više ljudi bilo kojeg spola. No kako iz Kanade stižu vijesti da je njihov Vrhovni sud odlučio da su neki oblici seksa između ljudi i životinja legalni, za očekivati je da će i pitanje braka između ljudi i životinja doći na red. E sad ne znam što ćemo s ljubiteljima voća i povrća. Jedino oni ostaju zakinuti. Ah, da, kanadski premijer Trudeau isto spada u političku ljevicu, ako niste znali…
I konačno, tu je i bezličnost po pitanju religija. Ekumenizam nastoji ostvariti jedinstvo među kršćanima. I dok se ovome neki protive, a neki ne, postoji i drugi pokret u svijetu koji se zove međureligijski dijalog. On pak nastoji s jedne strane postići međusobno upoznavanje i razumijevanje raznih religija kao i mir na zemlji, no s druge strane često se čuje kako su sve religije iste i da svaka ima neki svoj put do Boga. Na kraju valjda svi završimo na istom mjestu u vječnosti. U tom svjetlu treba promatrati i trenutnu migraciju muslimana na Zapad gdje će ovaj pokret dobiti još više na važnosti. O problemima u učenju islama nekom drugom prilikom.
Ovo pretvaranje cjelokupnih društava u amorfnu masu događa se politikom malih koraka. Tu više nema revolucija, nasilnih prevrata i tom slično, već se malo po malo, pod izlikom brige ili borbe za nešto pozitivno, mijenja svijet u kojem živimo. Činjenice više nisu bitne (zapravo, mi već živimo u postčinjeničnom društvu), istina više nije bitna jer je sve relativno. I da se vratim na onu sliku s početka: očekujte da vam uskoro pokucaju na vrata vašeg stana ili kuće i zatraže od vas da ih maknete jer eto, ona iz ovog ili onog razloga vrijeđaju osjećaje drugih ljudi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
