U dobi od otprilike dvije godine dijete postaje svjesno da pripada određenoj grupi. Počinje se zanimati za drugu djecu i svoje ponašanje počinje oblikovati prema ponašanju odraslih te polako usvaja društvene norme one grupe kojoj pripada (obitelj, vrtićka grupa, rodbina, prijatelji…).
Odrasla osoba koja odgaja dijete mora biti svjesna da je ona djetetu model ponašanja. Često se roditelji iznenade kad dijete izgovori psovku ili neku ružnu riječ, a nisu svjesni da i oni u svom rječniku često upotrebljavaju takve riječi. Ako roditelji ili osobe koje odgajaju dijete ne psuju, nije isključeno da dijete neće negdje u svojoj okolini čuti neprimjerene izraze i upotrijebiti ih u određenoj situaciji.
Kako reagirati kada čujemo da je dijete opsovalo?
S djetetom treba mirno s puno pedagoškog obzira i ljubavi razgovarati, savjetovati ga da je to ružno, da takvim riječima može druge povrijediti i ražalostiti. Ne trebate djetetu držati moralne prodike, a pogotovo ne prijetiti mu raznim ucjenama i zabranama. Morate imati na umu da se ni vama ne smije dogoditi da vam se „omakne“ neki neprimjeren izraz u prisutnosti djeteta jer ne ćete imati argumente kojima ćete ga moći uvjeriti da je takvo ponašanje neprihvatljivo. Djetetu trebate pružiti podršku i pomoć, treba mu ukazati na pozitivne primjere.
Osobni uzor je najvažnije odgojno sredstvo. Psovke i ružne izraze ne trebate ignorirati misleći da će proći same od sebe, ali isto tako ne davati im posebno značenje jer će dijete na takav način pokušati zadobiti vašu pažnju. Takva vrsta komunikacije se uvijek može i mora svesti na minimalne i prihvatljive okvire, ali nikad verbalnim ili fizičkim kažnjavanjem nego blagim odgojnim mjerama: razgovor, poticanje na zdravu komunikaciju, čitanjem pedagoški korisnih priča, usmjeravati ga i poticati na igru i rad koji su korisni za njegov razvoj te zadovoljiti djetetove potrebe.
Problem vam može predstavljati okolina u kojoj dijete često boravi. Ako su u pitanju djetetu bliske osobe (baka, djed, rodbina) zamolite ih za kulturnu i pristojnu komunikaciju dok je dijete prisutno i ukoliko dijete upotrijebi neki neprimjeren izraz da ga ignoriraju, da ga ne ispravljaju, a posebno da mu se ne smiju i ne potiču ga na takvo ponašanje. Ukoliko je moguće, dijete treba izdvojiti iz lošeg društva te ga poticati na druženje sa zdravom okolinom.
Nakon ozbiljnog razgovora i podučavanja o zdravoj i pristojnoj komunikaciji dijete će samo prestati s takvim ponašanjem jer će i sam vaš pogled neodobravanja i nekakav znak (prst na usta…) biti dovoljno da se dijete posrami izrečenog.
Vaša pitanja šaljite na pitanjazaklementinusuljug@narod.hr
* Klementina Šuljug je odgojiteljica s međunarodnom MEPI diplomom i 15 godina rada u Montessori vrtiću, a stručno se usavršavala po Montessori metodi za djecu s poteškoćama. Iza nje je dugogodišnji rad s djecom s poteškoćama. Ima međunarodnu diplomu za vjerski odgoj djece predškolske dobi po načelima Montessori pedagogije te je završila doškolovanje za župne suradnike i katehezu djece na KBF-u u Đakovu.
