Imam tri kćeri. Dvije su već djevojke, a jedna je još uvijek mala slatka princeza.
Često znamo hodati ili voziti se po gradu, pogotovo sada po ljeti, i komentirati druge žene ili cure kako su obučene. Najčešće to ne bude lijepo za vidjeti. Odnosno, samo one koje su skoro pa gole su one koje su oku najvidljivije pa one druge, koje svoje tijelo nose dostojanstveno, skoro pa nisu ni vidljive jer svoju ljepotu uz dozu poniznosti nose vrlo sramežljivo – tek se tu skriva prava ljepota žene.
Priča o paradajzu
Često mi je priča o paradajzu na placu na srcu iako je možda ove godine nisam ispričala svojim djevojkama, a uvijek bude u ovo neko doba aktualna kada se skinu svi suvišni odjevni predmeti. Iskreno, jednom sam je čula negdje ili samo mislim da sam je čula. Ako sam je čula, ne znam tko je autor. Ali ide ovako nekako:
“Jednom na jednom placu, na tezgi, stajali su paradajzi. Lijepi, veliki i mirišljavi. Oku primamljivi. Došao je prvi momak i upitao prodavačicu smije li izabrati paradajz? Dala mu je dopuštenje. Dirao je i pritiskao jedan, pa drugi pa treći pa četvrti i tako sve do onog paradajza koji mu se svidio da ga kupi. Pa je došao drugi momak, pa treći, pa četvrti…. i svaki od njih je tražio dopuštenje da dira i pritisne paradajz dok ne nađe onaj paradajz kojeg zapravo želi pojesti, a taj paradajz je bio onaj kojeg nitko drugi nije dirao jer oni koji su bili dirani i stiskani više nitko od tih momaka nije želio!”
Poanta za moje djevojke je ta da, molim te, nemoj biti paradajz kojeg na kraju nitko ne želi. Koji ostane tamo negdje da istrune sam bez da je ispunio svoj smisao postojanja.
Možda je ova priča surova i okrutna, ali je nažalost istinita.
Ljepota žene je skrivena
Ljepota žene, u ovom slučaju jedne djevojke, jest u njenoj duši i njenom srcu, svim njenim vrlinama i manama koje nju čine točno onakvom savršenom kakva bi trebala biti i kakvu ju je zamislio dragi Bog. Najčešće se izgubi takva djevojka otkrivajući previše svog tijela i postaje momku samo objekt za gledanje.
Svoje kćeri učim da se ne odijevaju na takav način, otkrivajući previše sebe, pa čak ni kada su neka specijalna svečana događanja (vjenčanja, mature…kada je kao poželjno i “normalno” biti polugol za ženski rod) pa sam često i prozvana od drugih majki zašto mučim svoju djecu s takvim odijevanjem a vani je recimo, jako vruće pa se muče? Jer, skoro za svaki svoj grijeh imamo opravdanje. A grijeh ide na grijeh. I ako se ne postavi stroga granica koje se možemo držati ta granica se malo po malo pomiče; pa od golih ramena vrlo lako dođemo do kratkih suknji. Ili ovih modernih majci što se danas nose samo tek toliko da prekriju gaćice kojima se nazire boja i dezen čipke.
Svaka je djevojka lijepa
Svaka djevojka može biti lijepa čak i onda kada je čedno obučena… da se ne vide koljena, da se ne vide gola ramena, da grudi nisu na izvolite, da se ne nazire donje rublje kroz prozirnu odjeću i da odjeća nije pripijena uz tijelo…. I ne uči se to djevojke od puberteta nego od malih nogu. Čak ni u nižim razredima osnovne škole nisam dopuštala da se nose tzv. vruće hlačice jer danas one djevojke koje su to nosile dok su bile malene curice i danas s 18-20 godina ne vide problem u takvim hlačicama i majicama na bretele i to ne samo, recimo na moru gdje je kao prihvatljivo, već i u školi i na busu i po gradu… gdje god.
Uopće ne razmišljajući da možda momak koji stoji nasuprot nje, pričajući s njom ne vidi ništa doli nogu, pripijenih i prekratkih hlačica koje više odaju i ništa ne skrivaju, doli dekoltea ispod kojeg se vide obrisi grudnjaka; te taj momak više tu djevojku ne gleda s dostojanstvom već s požudom. I gubi se. Ne razmišlja više o tome što ta djevojka priča, kakva ona je, već je promatrana kao objekt. Djevojka gubi poštovanje.
Slika djevojke
Slika te djevojke u njegovoj glavi ostaje samo u dijelovima tijela koje je vidio a najmanje kakve vrline ima. Ili boju očiju. Danas kada je sve puno golotinje gdje god da se okreneš – od novina, časopisa, plakata, pješaka, na busu, tramvaju, kafiću, restoranu… pravo je osvježenje vidjeti djevojku koja brine oko svog izgleda i pokazuje samo ono što je dostojno pokazati, a najčešće to bude i doza sramežljivosti koja otkriva njenu unutarnju ljepotu.
I kao onaj paradajz s početka ove kolumne, tako i čedno odijevanje, poziva nas na to da drugima ne dajemo dopuštenje da ulaze u našu intimu, da je pipkaju i isprobavaju… jedan, pa drugi pa reći pa ne znam koji… Kao i to da druge oko sebe ne stavljamo u grijeh i da držimo i do dostojanstva muškarca svojim odijevanjem..
1 Tomoteju 2,8
“Hoću dakle da muškarci mole na svakom mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre; isto tako žene – u doličnom držanju, neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom nego – dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost.”
> ’55 minuta’ s Marijom Lukačin: 37 godina, 9 djece, suvlasnica uspješne IT tvrtke…
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
