Povodom Dana života koji se u Crkvi u Hrvata obilježava prve nedjelje u veljači donosimo razgovor s predsjednicom udruge “Studenti za život” Matejom Borovec.
Kako sama za sebe kaže, piše portal Nedjelja.ba, „Mateja Borovec ponosna je supruga čovjeka koji ju maksimalno podržava u ostvarivanju njezinih snova, a jedan od njih je biti karika u lancu dobrih ljudi i djela, koji će osvijestiti društvo da je svaki začeti život vrijedan življenja“.
Studenti za život
U pro-life pokretu aktivno djeluje od ranih fakultetskih dana kada je kao student teologije, zajedno s nekolicinom mladih, osnovala udrugu Studenti za život i kroz nju nastoji biti dio promjene u društvu.
Kako donosi portal Nedjelja.ba, da je Mateja živa, zahvaljuje Bogu na daru života i roditeljima koji su ga, usprkos teškim poratnim okolnostima, kao četvrtu trudnoću, ipak prihvatili i pružili joj priliku da ona sada bude dar drugima.
Sa svojih 27 godina u Virovitici ima čast biti majka Pavlu (3 godine) i Viti Mariji (6 mjeseci) koji je iz dana u dan podsjećaju zašto daje svoje vrijeme, talente i vještine da pobačaj jednog dana bude nezamisliv i nepotreban jer će svaka trudnica, majka, biti zbrinuta, sigurna i zato radosna što nosi djetešce pod srcem i što ga može roditi.
Intervju s Matejom Borovec prenosimo u cijelosti.
”Cijenimo li kao društvo dar života? Mislim da ne jer u suprotnom bi pobačaj bio nezamisliv”
Poštovana Mateja, što se točno podrazumijeva pod darom života i koliko je čovjek današnjice svjestan toga?
Laički rečeno, dar je što dišemo, jedemo, spavamo, rastemo, što smo tu, što smo začeti, rođeni, što postojiš i što postojim. To tako nije moralo biti. Nisam morala postojati. I ogroman je dar što postojim ovih svojih malih, a velikih 27 godina života. Jer mnogi koji dobiju život na dar, začnu se, ne dobiju priliku da broje dane i slave godine svog života. Jedan od uzroka te nepravde je pobačaj… Cijenimo li kao društvo dar života? Mislim da ne jer u suprotnom bi pobačaj bio nezamisliv, a mi svi kao ljudi puno zahvalniji na svakom danu i sitnicama koje ga čine.
Statistike glede pobačaja u svijetu, ali i na našim prostorima su poražavajuće. Iz perspektive Vaše udruge Studenti za život, koji su koraci potrebni kako bi se istom stalo u kraj?
U trenutku dok odgovaram na ovo pitanje, broj pobačaja u ovoj godini, u samo 27 dana, popeo se na 3 208 478, i kako ja tipkam slova, tako taj broj raste. To je više od 3 milijuna djece koja bi nas trebala uveseljavati jednog dana, pa i ljutiti svoje roditelje, donijeti sve što nosi jedno dijete na ovaj svijet. Ako je riječ o 3 milijuna djece, to je dakle 6 milijuna roditelja koji su ostali bez svog djeteta.
”Ovom svijetu prije svega je potrebno suosjećanje, razumijevanje usprkos neslaganjima”
Bilo da je riječ o namjernom ili spontanom pobačaju – gubitak svog djeteta je tuga, bol, rupa u srcu. Zbog toga mi kao udruga Studenti za život smatramo da je ovom svijetu prije svega potrebno suosjećanje, razumijevanje usprkos neslaganjima. Kada dođemo do razine da možemo čuti jedni druge, da možemo podijeliti boli svijeta radi tolike izgubljene djece i toliko obitelji koje su preživjele pobačaj iz bilo koje perspektive, onda će se tek stvoriti prostor za dobar dijalog i autentično prenijeti istina o daru života, o dragocjenosti bebice koja iako je veličinom neznatna, svojim dostojanstvom je ravnopravna nama „velikima“. Mi svojim djelovanjem pokazujemo da je to moguće!
Dakle, koraci bi bili: razumijevanje, komunikacija, zalaganje za svaki začeti život. To mi u udruzi provodimo kroz tri stupa: formacijom mladih ljudi kroz naš program Pro-life Akademije, u kojoj ih najprije učimo kako poštovati drugoga bez obzira na neslaganje u stavovima, kako komunicirati svoje uvjerenje bez da drugog gazimo, kako doći do zajedničkih točaka na kojima možemo graditi dijalog; zatim edukacijom o znanstvenim činjenicama o životu koje će radi vještina komunikacije znati dobro prenositi; i za kraj im pružamo priliku da volontiranjem primijene sve naučeno među konkretnim ljudima, s konkretnim akcijama koje naši polaznici sami osmišljavaju i tako daju svoj doprinos boljem danas!
Kako djeluje udruga Studenti za život?
Raduje da među mladima – odnosno studentima postoji zajednica koja život smatra darom i bori se za isti. Što nam možete reći o udruzi Studenti za život, o njezinu nastanku, ideji te aktualnoj djelatnosti?
Studenti za život je civilna udruga mladih entuzijasta, koji su spremni pokrenuti promjene u svojoj okolini. Riječ je o nekolicini mladih ljudi koji su prepoznali važnost temeljite i cjelovite formacije mladih po pitanju prava na život. Udruga je osnovana 2018. i od tada gradimo svoju priču „ciglicu po ciglicu“, kako volimo reći. U svemu što radimo najvažnije nam je da ostavljamo trag koji će biti značajan.
Utjecaj koji imamo u radu s mladima, posebice srednjoškolcima, doživljavamo kao privilegiju i vrlo odgovornu zadaću, zato se trudimo svakoj osobi koja prepozna naše programe kao vrijedne i uključi se u formaciju, pristupati osobno i posvećeno. Jedna od prvih naših aktivnosti bio je projekt Izlazak, kako smo po zagrebačkim studentskim domovima „izišli“ među studente u prolazu, dijelili im letke s informacijama o početku ljudskog života, s njima razgovarali, pitali ih za njihovo mišljenje, stajalište po pitanju pobačaja itd.
Bilo je vrlo zanimljivo jer nismo doživjeli „kamenovanje“, nego, dapače: jednu pristojnu komunikaciju, otvorenost mladih, spremnost da čuju nešto novo, drugačije. Bilo je naravno i onih koji su teatralno zgužvali letak, bacili ga u smeće pred nama, koji su okretali očima i ljutito prolazili. Vraćam se na početak intervjua – u takvim situacijama trebamo zaista pokazati naše razumijevanje i suosjećanje jer takve njihove geste pokazuju da se ispod tih teških emocija najčešće nalazi i teška priča.
>Teksas: Broj pobačaja pao za čak 97% nakon poništenja presude ‘Roe protiv Wadea’
Kroz program razbijamo tzv. mitove poput: Fetus nije ljudsko biće, Moje tijelo moj izbor
Naš glavni program je Pro-life Akademija: edukacija argumentirana zalaganja za temeljno ljudsko pravo na život. Provodimo ga već drugu godinu u Virovitici, u Katoličkoj klasičnoj gimnaziji, za srednjoškolce koji se prijave.
Kroz program razbijamo tzv. mitove o pravu na život poput: „Fetus nije ljudsko biće“, „Moje tijelo moj izbor“, „Pobačaj nema posljedice“, „Pobačaj je jedino rješenje“…
Polaznici imaju priliku čuti znanstvene činjenice, glas struke, mišljenja drugih, priče iz života – konkretne primjere, o njima razgovarati, promišljati, debatirati, naučiti kako dobro raspravljati i kako se slagati s neistomišljenicima, izgraditi svoj stav i znati ga argumentirano obrazložiti; kroz sve to dobro se zabaviti, povezati, osjećati pripadnost, ostaviti svoj trag u sredini u kojoj se nalaze.
Pro-life kampovi za mlade
Provodimo još i ljetni pro-life kamp za mlade – Kamp 3u1: znanje, zabava, zajedništvo, kroz koji provodimo isti sadržaj u sedam dana, u oazi Kraljice Mira, na otoku Krku.
Trudimo se biti aktivni na društvenim mrežama, pisati kvalitetne članke na našoj mrežnoj stranici Studenti za život – szz-hr.org, održavati tribine, te na taj način biti glas dobre vijesti i promjene u društvu.
”Naravno da sam se susrela s neslaganjima i bila usred žustrih rasprava”
Budući da živimo u svijetu u komu se mnoge vrijednosti dovode u pitanje, jeste li zbog svog zalaganja za život imali osude Vaših kolega neistomišljenika?
Naravno da sam se susrela s neslaganjima i bila usred žustrih rasprava. Pobačaj je uvijek bila i ostat će tabu tema na kojoj se „lome koplja“. To samo pokazuje da svi mi, bili prolife ili prochoice, unutar sebe znamo kako je riječ o nečemu najosjetljivijem: prije svega o dječici u utrobama majki o čijem se životu raspravlja, a zatim ženama, odnosno trudnicama, majkama koje su pred velikim životnim izazovima najčešće ostavljene same, i muškarcima, očevima koji se ne snalaze u cijeloj priči baš najsretnije. Pobačaj je jako osjetljiva i bolna tema koja uvijek budi velike emocije, tako da je za očekivati i burne reakcije okoline.
>Ultralijeva udruga Mireli Čavajdi i njezinoj odvjetnici dodijelila – priznanje za nenasilje (!)
”Pobačaj nije nikakvo rješenje jer on samo lažno rješava stvar”
Po naravi pobačaj je jako teška odluka. Kako pristupate onima koji su se odlučili na isti, te ga Vašim zalaganjem nisu počinili?
Upravo to. Pobačaj nije sigurno rješenje za kojim bilo tko sretno i lako poseže. Zapravo, pobačaj nije nikakvo rješenje jer on samo lažno „rješava stvar“, rješavajući se nevina djeteta. Takvo zlo ne može nikome donijeti dobro, uz svu namjeru da se stvari time poprave, najčešće budu još gore. Baš zbog toga nikada i nikome ne smijemo pristupati s osudom, bilo da razmišlja o pobačaju ili ga je već počinio.
”Mnoge požale čim se pobačaj dogodi”
Svaka žena koja pristupi pobačaju (ne volim reći da žena čini jer to drugi čine za nju, te nose svoju odgovornost za to), izgubila je time svoje dijete i prije svega treba našu podršku, ako ju želi. Mnoge požale čim se pobačaj dogodi. Neke možda i ne, ali svejedno trebamo biti prisutni za njih jer i one su dragocjene u Božjim, a i našim očima, bez obzira na učinjeno. Uvijek je važno odvojiti djelo, grijeh od osobe.
Majke koje se predomisle oko pitanja pobačaja, često budu najgorljiviji svjedoci vrijednosti začeta života i odvjetnice nerođene djece. One kojima njihova djeca kasnije pruže smisao kakav nisu prije poznavale, radost koju ne bi drugačije mogle iskusiti, pa i izazove roditeljstva koji su gorki, ali opet tako jedinstveni i slatki, ne mogu više ne govoriti u korist života.
Mi smo za njih podrška i ohrabrenje u izazovima koji ih čekaju kroz trudnoću i roditeljstvo, koliko god to možemo biti.
>Zagovaratelji abortusa o ‘tajnoj misiji’ protivnika pobačaja: Žele fetuse učiniti ljudskim bićima
”Pobačaj je invazivni medicinski zahvat, nikako zdravstvena skrb”
Koliko među narodom Crkve u Hrvata vlada dovoljno razvijena svijest o težini grijeha koji ide s pobačajem, te na koji način vjernicima posvjestiti to? Koliko Crkva na tom polju aktivno sudjeluje?
Moj je dojam da se sav teret težine grijeha pobačaja, koji je uistinu velik jer se oduzima nevini život, nepravedno svaljuje na ženu koja je zapravo kolateralna žrtva pobačaja. Ponavljam, pobačaj je invazivni medicinski zahvat (nikako zdravstvena skrb) koji trudnici prekida trudnoću, što znači da joj oduzima dijete.
I žena je žrtva pobačaja
Učinilo se to tabletama, uštrcavanjem otrova, kiretažom ili kakvim drugim nehumanim postupanjem, žena ostaje bez svog djeteta, te moramo shvatiti da je i ona žrtva tog čina. Nosi ona svoj dio odgovornosti, ali se daleko više treba posvješćivati odgovornost svih nas koji okružujemo trudnice koje se nađu u neizvjesnim okolnostima. Što činimo?
>Montana na referendumu odbila da živorođena djeca imaju garantiranu medicinsku skrb
Osjećaju li se posramljeno radi svoje treće, četvrte trudnoće ili se osjećaju uzvišeno kao nositeljice života? Stavila sam baš ovaj primjer jer statistika pokazuje da se pobačaji najčešće vrše nad trećim i četvrtim trudnoćama, a žene svjedoče o čestoj osudi okoline prilikom objave takvih novosti („Opet si trudna?“, „Zašto rađaš sirotinju?“ i brojni drugi neprimjereni komentari).
I mi smo suodgovorni
Kako posvijestiti vjernicima, narodu da smo i mi suodgovorni? Ponavljanjem istine u ljubavi. Koliko god puta treba dok ne „sjedne“. Ne smijemo se umoriti tražiti putove do ljudskih srdaca koja trebaju progledati. Konkretno: organizirati tribine po župama, nuditi edukacije svim generacijama, formirati mlade i stare, pa i svećenike, biti potpora obiteljima, trudnicama posebno, jačati očeve, voljeti djecu djelima!
Jedan od glavnih argumenata pristalica pro-choicea jest kako žena ima pravo raditi sa svojim tijelom što želi. No, od trenutka začeća počinje novi život koji nije ni očev ni majčin, nego život novoga ljudskog bića koje se samo za sebe razvija. Što je to što sprječava potonje da shvate kako to više nije njihov izbor?
>Podaci HZJZ-a pobijaju jedan od argumenata pobornika pobačaja
To su stavovi najčešće utemeljeni na emocijama, a ne znanstvenim činjenicama. Najčešće su u pozadini teške, osobne priče koje uvjetuju njihove oštre stavove. Biološki je vrlo jasno da ljudski život nastaje začećem i otada samo raste, razvija se, odnosno mijenja faze svog postojanja, a ne mijenja ono što on jest. Svatko tko je iskren, ne može to poreći. No, prochoiceri su u pravu kod jednog. Izbor postoji. Bog nam je sam, već u Edenu, od početka, dao izbor: „pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj“ (Pnz 30,19.)
”Pobačaj jest namjerni prekid ljudskog života u majčinoj utrobi”
Smatrate li da je pobačaj ubojstvo?
To pitanje uporno krivo postavljamo i odgovaramo. Kao da postavimo pitanje: smatrate li da je jabuka voće? Što god ja mislila o toj jabuci, ona jest voćka, sa svojim jedinstvenim karakteristikama. Malo karikiram, ali želim istaknuti da što je pobačaj, ne odlučujem ja kao pojedinac, niti itko svojom mišlju, mišljenjem, smatranjem, idejom ne može utjecati na to što pobačaj jest. A on jest namjerni prekid ljudskog života u majčinoj utrobi (ako ne govorimo o spontanom pobačaju koji je isto prekid života, ali nenamjerni.) Jedno pitanje za čitatelje: je li namjerni prekid tuđeg života izvan maternice ubojstvo? Vidite li koliko je samo pitanje zapravo apsurdno?
Koja bi poruka Vaše zajednice bila onima koji su za pobačaj?
Udruga Studenti za život želi svaku osobu ohrabriti da preuzme svoju odgovornost, u svojoj domeni djelovanja, u svojoj sredini i zauzme se za temeljno pravo na život, pritom nikad ne zaboravljajući da je svaka osoba, rođena i nerođena, vrijedna i zaslužuje poštovanje, bez obzira na kojoj strani „arene“ se nalazila.
Jedino put poštovanja, iskrena razumijevanja, ljubavi u istini može donijeti promjenu koju svi želimo gledati već danas, a ne sutra. Ne bojte se biti autentični glas istine – poruka ohrabrenja i podrške za svakoga tko to treba, a posebno za sve koji su imali iskustvo pobačaja ili u njemu na bilo koji način sudjelovali. Bog može učiniti sve novo! Vjerujte mu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
