Čelnici 28 zemalja članica okupit će se u četvrtak i petak na summitu na kojem će pokušati postići dogovor o okviru za klimatsku i energetsku politiku, a što je ujedno i oproštajni summit za Hermana Van Rompuya i Josea Manuela Barrossa.
Predsjedniku Europskog vijeća Hermanu Van Rompuyu mandat istječe 30. studenoga, a 1. prosinca njegovu dužnost preuzima bivši poljski premijer Donald Tusk, koji će predsjedavati summitom u prosincu.
Barrosov mandat nakon punih 10 godina završava za nekoliko dana i 1. studenoga dužnost preuzima nova Komisija na čelu s Jeanom-Claudom Junckerom.
Glavna tema summita je energetsko-klimatski paket oko kojeg još nema suglasnosti među zemljama članicama. Europska unija želi zacrtati ambiciozne ciljeve o smanjenju stakleničkih plinova, udjelu obnovljivih izvora energije, energetskoj učinkovitosti, ali ispunjavanje tih ciljeva jako će puno stajati, a kako sve države članice nisu u istoj poziciji, jako je teško postići suglasnost.
Riječ je o vrlo osjetljivim pregovorima, a mnogi tvrdi da je ovo jedan od najtežih summita nakon onih kada se spašavala eurozona da ne potone.
Podloga za raspravu je prijedlog koji je Europska komisija predstavila početkom ove godine s ciljem izgradnje konkuretnog i sigurnog energetskog sustava koji osigurava energiju po dostupnim cijenama za sve potrošače, povećava sigurnost opskrbe energijom, smanjuje ovisnost o uvozu energenata i otvara mogućnosti za stvaranje novih radnih mjesta.
Najvažniji dio Komisijina prijedloga je da se zacrta cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova do 2030. za 40 posto u odnosu na razinu emisije iz 1990.
Komisija također predlaže da se do 2030. poveća dio obnovljivih izvora energije na najmanje 27 posto i da se ostvare uštede u potrošnji energije za 30 posto u odnosu na 1990. Taj prijedlog se temelji na dosad postignutim postignućima, primjerice, nove zgrade danas troše polovicu energije u odnosu na 80-te godine, a industrija troši 19 posto manje energije u odnosu na 2001.
Među zemljama članicama zasad nema suglanosti oko tih ciljeva, kao ni oko toga trebaju li ti ciljevi biti obvezujući ili ne.
Hrvatska nema posebnih problema ni s jednim od tih ciljeva.
Najveći otpor tako ambicioznim ciljevima pružaju zemlje Višegradske skupine, Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska jer bi ispunjavanje tih ciljeva podrazumijevalo goleme troškove za njihovu industriju.
Stajališta zemalja članica se stalno mijenjaju tako da informacije o njihovim pozicijama koje su do sada procurile u javnost nisu uvijek pouzdane. Prema jednoj od tih informacija, za Hrvatsku je prihvatljivo da kao obvezujući cilj bude 40 posto smanjenja emisije stakleničkih plinova, a što se tiče energetske efikasnosti zauzima se za uštede od 25 posto i to kao neobvezujući cilj. Što se tiče udjela obnovljivih izvora, Hrvatska podržava prijedlog o 27 posto kao obvezujući cilj.
Dio zemalja članica želi ambicioznije ciljeve i predlaže da se u zaključcima navede “najmanje” 40, 30 ili 27 posto želeći tako da se izbjegne postavljenje plafona.
Zemlje Višegradske skupine naročito se boje da bi ispunjavanje tih ciljeva dovelo do poskupljenja energenata za njihovu industriju, čime bi ona izgubila na konkuretnosti.
U svakom slučaju, najvjerojatnije je da će evenutalni dogovor morati uključivati kompenzaciju za one zemlje pred kojima je najskuplja prilagodba.
Na summitu će se također razgovarati i o ekonomskoj situaciji u Europskoj uniji te o aktualnim vanjskopolitičkim pitanjima. Nakon završetka summita 28-osmorice, u petak popodne odvojeno će se sastati čelnici zemalja članica eurozone.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
