Francuska: Desni centar protiv Macrona izabrao kandidatkinju sličnu Merkel, gužva na desnici

Francuski predsjednik Emmanuel Macron navukao je bijes na sebe korištenjem uvredljivih termina kojima je napao one koji se nisu cijepili protiv Covid-19. Takav njegov pristup se povezuje s predsjedničkim izborima, koji se održavaju za tri mjeseca, a za koje on tek treba objaviti namjeru kandidiranja. Mediji analiziraju ovakav pristup riječima da je želio eliminirati svoje neprijatelje s desnice. Zauzimajući takav snažan stav htio je da i kandidati s desnice izaberu svoju stranu – jesu li uz većinu građana koji su cijepljeni ili su uz necijepljene, posebno kandidatkinja desnog centra Valerie Pecresse.

Prije nego predstavimo kandidate, treba pojasniti proceduru francuskih predsjedničkih izbora. Naime, da bi osoba postala službeni kandidat za predsjednika, prvo mora prikupiti dovoljno “sponzora”. Riječ o proceduralnoj prepreci prema kojoj svaki kandidat mora prikupiti 500 potpisa od trenutno izabranih dužnosnika (gradonačelnika, zastupnika i drugih).

Francuska: Kandidati za predsjednika moraju dobiti potpise izabranih dužnosnika

U Francuskoj postoji oko 42.000 izabranih dužnosnika koji su kvalificirani dati svoj potpis, ali prema dosadašnjoj praksi u “sponzorstvu” (fr. parrainage) sudjeluje oko njih trećina te svaki tajnim glasovanjem može dati jedan glas. Skupljanje potpisa od izabranih dužnosnika traje od kraja siječnja do početka ožujka, a tko se kvalificirao bit će objavljeno 5. ožujka.

Mjesec dana kasnije, odnosno 10. travnja očekuje se prvi krug predsjedničkih izbora, a ako niti jedan kandidat ne dobije 50 posto glasova birača, dva tjedna kasnije u drugi krug ulaze dva kandidata s najviše osvojenih glasova.

Kandidatkinja desnog centra: Ja sam dvije trećine Angele Merkel

Republikanska stranka, stranka tradicionalnog centra za svoju kandidatkinju za predsjednicu Francuske izabrala je Valerie Pecresse, koju mnogi smatraju pripadnicom liberalne struje u stranci. Ona je na unutarstranačkim izborima bila druga u prvom krugu, iza predstavnika konzervativne struje Erica Ciottija, no pobijedila je nakon što je dobila podršku svih kandidata koji su ispali u prvom krugu, pa i podršku Michaela Barniera, koji je bio predstavnik Europske komisije u pregovorima izlaska Velike Britanije iz Europske unije.

Pecresse sebe opisuje kao “jednu trećinu Margaret Thatcher i dvije trećine Angele Merkel”, a Marine Le Pen je kazala kako joj je žao republikanskih birača pošto jer je njihova stranka izabrala kandidatkinju najsličniju trenutnom liberalnom predsjedniku Emmanuelu Macronu. Ona je pak obećala smanjiti javnu potrošnju i poreze kroz četiri velike reforme: ukidanje 150.000 radnih mjesta u državnim službama, prelazak u mirovinu u dobi od 65 godina, smanjenje naknade za nezaposlene i povlačenje države iz konkurentskih tvrtki u kojima je manjinski dioničar. Ona se inače našla u središtu pozornosti 2014. kada je napadnuta zbog konzervativnih stavova o braku, ali je naknadno kazala kako je promijenila mišljenje o istospolnim brakovima te je podržala uvođenje instituta “građanske zajednice” za LGBT skupinu.

Iz Zemmourovog stožera su već sasuli paljbu po Pecresse objavivši video iz 2019. godine u kojem ona ustvrdila: “Islam je francuska religija. Svatko tko tvrdi suprotno je u krivu”. Inače, Pecresse je karijerna političarka, bila je ministrica u vladi Nicholasa Sarkozya, a 2013. godine bila je jedna od gostiju na sastanku moćne Bilderberg grupe.

Zemmour – Protiv (i)legalnih migracija, LGBT propagande, progona kršćana

S početkom prosinca 2021. francuski novinar, esejist i filozof Eric Zemmour najavio je kandidaturu za predsjednika Francuske.  Tako je postao prvi kandidat koji je službeno započeo kampanju. O njegovoj kandidaturi se nagađalo još krajem 2020. godine. No u to vrijeme, nije želio niti potvrditi niti demantirati glasine.

Zemmour je moderni francuski konzervativac te sebe smatra sljedbenikom političke misli Charlesa de Gaullea, odnosno gaulistom. Svojim je istupima ušao u politički prostor poznate predstavnice desnice, Marine Le Pen.

Zemmour je u prvih mjesec dana svoje kampanje upozorio na opasnost ilegalne imigracije i zamjenu autohtonog stanovništva. Inače je i sam podrijetlom sjevernoafrički, odnosno alžirski Židov. Zemmour takozvanu “progresivnu” ideologiju vidi kao onu koja sustavno zatire bijelu rasu, spolni i etnički identitet te kao ideologiju koja zatire muškost.

“Kršćanski svijet nikada ne smije odbiti ratovati kada je napadnut”

On naglašava kako masovna migracija predstavlja zločin protiv europskih naroda te da će ona završiti krvoprolićem te je obećao svođenje migracija na nulu u prvom tjednu nakon dolaska na vlast, odnosno zabranu i ilegalnih i legalnih migracija.

Osim što je veliki protivnik migracija, po čemu je Francuskoj javnosti poznat zadnja tri desetljeća, on ističe da Francuzi moraju vratiti svoj suverenitet, prepušten europskim tehnokratima. Također je obećao biračima da će kao francuski predsjednik izbaciti LGBT propagandu iz škola.

Iako nije katolik, Zemmour je poručio Francuzima “Zaboravili smo biti vjerni svojim korijenima, svojim kršćanskim korijenima”, a nedavno je dodao kako Francuzi puno dugu katoličanstvu, a Europa francuskim katolicima uz opasku da to može reći slobodnije od drugih jer nije kršćanin. Zemmour je i božićnoj poruci kazao: “Znati kako pobijediti u ratu je dobro i kršćanski svijet nikada ne smije odbiti ratovati kada je napadnut. Mora dobiti rat, ali još je teže znati kako izvojevati mir nakon pobjede”, dodavši da kršćani nikada u povijesti nisu bili toliko napadani kao danas.

Le Pen – ponovno protiv Macrona?

Marine Le Pen se i ovaj puta kandidira za predsjednicu Francuske, a na prethodnim izborima izgubila je od Emmanuela Macrona u drugom krugu. Ona je čelnica francuske suverenističke, desne stranke Nacionalno okupljanje te je nagovijestila da će njezina prva odluka u slučaju da bude izabrana za predsjednicu biti održavanje referenduma o migraciji.

Kontrola granica i porezna reforma usmjerena na ublažavanje pritiska na srednju klasu također bi bili njeni prioriteti. Također je najavila namjeru promijene “Ustava, tako da se francusko državljanstvo ili nasljeđuje ili zarađuje”.

Le Pen je poznata po euroskepticizmu, ali je u posljednje vrijeme ublažila poglede po pitanju treba li Francuska izaći iz EU, a smatra se da iza toga stoji procjena kako još uvijek nema dovoljno veliku podršku na centru da pobjedi Macrona u drugom krugu izbora. Ipak, Le Pen njeguje dobre odnose s kolegama u Mađarskoj i Poljskoj, a prije svega s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i bivšim potpredsjednikom talijanske vlade Matteom Salvinijem.

Iako Le Pen ne uspijeva ostvariti dobre rezultate na lokalnim, parlamentarnim i predsjedničkim izborima, njena je stranka 2019. osvojila najviše glasova na francuskim izborima za Europski parlament.

Emmanuel Macron će se kandidirati za drugi mandat na mjestu predsjednika Francuske te mu ankete predviđaju dobru šansu za pobjedu bilo u prvom, bilo u drugom krugu. Za vrijeme njegovog mandata u Francuskoj su se dogodili do tada neviđeni višemjesečni prosvjedi zbog tzv. zelenih poreza na automobile, pa je od te politike morao odustati.

Macron – od zelenih politika do koketiranja s desnicom

Macron prije dolaska na vlasti nije imao iskustva u politici te je došao iz bankarskog sektora, a posljednju godinu mandata proveo i povlačeći odnose zbog kojih su ga neki nazivali i novim saveznikom Viktora Orbana.

Tako je početkom 2021. francuska vlada najavila da će pokrenuti istragu o sveučilišnim studijima za koja ističe da hrane tendencije islamo-ljevice koje korumpiraju društvo. To je izazvalo reakcije nekih sveučilišta koja tvrde da bi moglo doći do suzbijanja akademske slobode – na rasnim, rodnim i postkolonijalnim studijima te drugim područjima za koja francuska vlada kaže da su uvezena s američkih sveučilišta i pomažu potkopavaju francuskog društva.

Do tog poteza došlo je nakon što je parlament usvojio zakon “Projekt protiv islamizma”, ideologije koju smatra odgovornom za poticanje terorističkih napada. Zanimljivo, fokus na bliske odnose između ljevice i islamizma stavio je upravo Zemmour 2019. kada je savez između liberalnog, ljudsko-pravaškog totalitarizma i islamskog totalitarizma usporedio s paktom Ribbentrop-Molotov između nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza.

Koliko je Macron promijenio prvotna stajališta, pokazuje i razlika u njegovom odnosu spram Orbana od 2018. do 2021. godine. Dok je 2018. govorio: “Ja sam glavni protivnik Orbana i Salvinija koji se zalažu za govor mržnje”, 2021. je ugledni britanski list The Spectator u članku “Orban i Macron, novi europski moćni par” primijetio – “Baš kao što su Orban i njegova stranka Fidesz okrenuli leđa utemeljiteljskom liberalizmu i identitetu mladenačke pobune, u Macronu nije ostalo puno liberalizma”.

Ankete trenutno najveće šanse daju Macronu, dok je Pecresse na drugom mjestu, ali je u stopu prate i Zemmour i Le Pen. Macron bi u drugom krugu najlakše pobijedio Le Pen, dok je upitno kakav bi ishod izbora bio u slučaju njegovo sraza s Pecresse ili Zemmourom.