Predsjedništvo Françoisa Hollandea, prvog francuskog predsjednika koji neće pokušati osvojiti drugi mandat u Elizejskoj palači, obilježeno je užasnim terorističkim napadima, masovnim prosvjedima zbog reforme radnog zakonodavstva i otkrićima o njegovu burnom privatnom životu.
Tri velika teroristička napada
Čak 238 ljudi ubijeno je od siječnja 2015. u nizu džihadističkih napada koje su većinom počinili francuski radikali u ime Islamske države.
Hollande je uspio okupiti šokiranu naciju nakon prvih napada na satirični časopis Charlie Hebdo i židovski supermarket. Pedesetak šefova država pridružilo mu se u mimohodu protiv terora koji je na francuske ulice izveo 3,7 milijuna ljudi.
Deset mjeseci poslije, brzo je reagirao na napade IS-a na koncertnu dvoranu Bataclan, pariške kafiće i restorane u kojima je ubijeno 130 ljudi. Odmah je proglasio izvanredno stanje, rekao da je “Francuska u ratu” i izveo vojsku na ulice.
Ali u srpnju ove godine, kada je 31-godišnji Tunišanin pregazio 86 ljudi u povorci za Dan Bastille u Nici, Hollande se više nije mogao braniti od optužbi da njegova vlada ne uspijeva odgovoriti na ekstremističke prijetnje.
Problemi u ljubavi
Hollande je prije dolaska na vlast zbog ljubavnih vratolomija ‘bockao’ svog prethodnika Nicolasa Sarkozyja, koji se tijekom obnašanja dužnosti vjenčao supermodelom Carlom Bruni, a on je obećao da će njegov privatni život biti “primjeren”.
Ali su se brzo počele pojavljivati pukotine u Hollandeovu odnosu s dugogodišnjom partnericom Valerie Trierweiler, a par se razišao pošto je otkriveno da Hollande ima aferu s 20 godina mlađom glumicom Julie Gayet.
Trierweiler mu se osvetila tako što ga je u svojoj vrlo prodavanoj autobiografiji prikazala u nimalo lijepom svjetlu.
Da stvari budu još kompliciranije, Hollande ima četvero djece iz prijašnje veze sa svojom ministricom zaštite okoliša Segolene Royal.
Masovni prosvjedi
Hollande je došao na vlast na ljevičarskoj platformi, uključujući i uvođenje porezne stope od 75 posto superbogatašima, ali se kasnije okrenuo ‘business-friendly’ politici i pokušao ublažiti rigidno francusko radno zakonodavstvo, čime je izgubio glasove svoje izborne baze.
Pošto je njegova vlada predstavila reforme namijenjene lakšem zapošljavanju, ali i lakšem otpuštanju radnika, suočila se s mjesecima masovnih radničkih prosvjeda. Naposljetku je u parlamentu usvojena razvodnjena verzija vladinih prijedloga.
Jedno od njegovih izbornih obećanja bila je i legalizacija istospolnih brakova, što je uspio ostvariti u travnju 2013., ali također nakon niza masovnih prosvjeda.
Nije, međutim, uspio smanjiti tvrdoglavo visoku nezaposlenost i potaknuti očekivani gospodarski rast.
Strani ratovi
Hollande je zapovjedio vojnu operaciju francuske vojske u Maliju u siječnju 2013. kako bi zaustavio napredovanje islamista u zemlji.
U prosincu iste godine slična je operacija pokrenuta i u Srednjoafričkoj Republici, koju je potresalo vjersko nasilje.
Početkom ove godine Francuska se pridružila savezničkim zračnim napadima na tzv. Islamsku državu u Siriji.
Hollande svoj mandat privodi kraju kao najnepopularniji francuski predsjednik poslije Drugog svjetskog rata.
Uživa povjerenje samo 13 posto Francuza, a da se kojim slučajem odlučio kandidirati na predsjedničkim izborima, ankete sugeriraju kako bi osvojio bijednih sedam posto glasova.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
