Godine 1950. papa Pio XII. proglasio je Mariju Goretti svetom, a na kanonizaciju je došla i Assunta, majka proglašene svetice, tada već starica.
Pročitajte fascinatnu životnu priču Marie Goretti i njezinog ubojice, koju ne može zamisliti ni najveća mašta.
Na današnji dan, 6. srpnja, slavi se sveta Maria Goretti, mučenica i najmlađa svetica u povijesti katoličke crkve.
Djetinjstvo Marije Goretti
Marijina majka, ostavši udovica sa šestero male djece, imala je u zakupu, zajedno s udovcem Serenellijem i njegovim sinom Alessandrom, jedan posjed u blizini Tirenskog mora.
Allessandro je neprestano pratio 11- godišnju Mariju i tražio da mu se poda. Pokušao ju je silovati dva puta, ali djevojčica je uspjela pobjeći. Alessandro joj je prijetio smrću ukoliko bi odala tu tajnu nekome. Stoga je dane provodila u velikom strahu i tjeskobi, ali istovremeno puna vjere i pouzdanja u Boga, uz poseban zagovor djevici Mariji.
Mučeništvo 11-godišnje djevojčice
Na dan svog mučeništva Marija je rekla svojoj prijateljici Tereziji: „Sutra idemo u Campomorto, jedva čekam čas kad ću opet na svetu pričest.“ Prvi put ju je primila tek prije nekoliko tjedana, a tako je čeznula za njom.
U molitvi, strahu i duševnim mukama Marija je dočekala 5. srpnja 1902. Bilo je oko podne kada je u kući ostala sama. Najednom se kraj nje stvorio Alessandro. U naletu požude zgrabio je djevojčicu, začepio joj usta da ne može vikati te ju silom odvukao u svoju sobu. Marija se opet branila i otimala poput ranjene lavice, ponavljajući napasniku neprestano: „Ne, ne, Alessandro, to je grijeh, doći ćeš u pakao!“ No, te opomene momku, mahnitom od strasti, nisu puno značile. Kad se nije mogao domoći željenog plijena, njegova se strast požude pretvorila u strast osvete pa je pograbio nož i divlje nasrnuo na svoju nevinu žrtvu.
Pismo ubojice
„Imam skoro 80 godina. Spremam se umrijeti.
Osvrćući se na svoju prošlost, vidim da sam u ranoj mladosti izabrao loš put koji me je doveo do toga da sam sebe uništio.
Na moje ponašanje utjecali su tisak, masovni mediji i loši primjeri koje slijedi većina mladih, bez razmišljanja. I ja sam činio isto. Nisam bio zabrinut.
Bilo je puno velikodušnih i predanih ljudi koji su me okruživali, ali nisam obraćao pažnju na njih jer me nasilna sila zaslijepila i gurnula u pogrešan način života.
Kad sam imao 20 godina, počinio sam zločin iz strasti. Sada, to sjećanje za mene predstavlja nešto užasno. Maria Goretti, sada svetica, bila je moj dobri anđeo, poslan mi je od Providnosti da me vodi i spasi. Još uvijek imam utisnute u srce njezine riječi prijekora i oprosta. Molila je za mene, zauzimala se za svog ubojicu. Uslijedilo je trideset godina zatvora.
Da sam tada bio punoljetan, cijeli život bih proveo u zatvoru. Prihvatio sam da me osude, jer je to bila moja vlastita krivnja.
Mala Marija bila je doista moje svjetlo, moja zaštitnica; uz njezinu sam se pomoć dobro držao tijekom 27 godina zatvora i nastojao živjeti pošteno kada sam ponovno primljen kao ravnopravni član društva. Braća svetog Franje, kapucini iz Marke, primili su me anđeoskim milosrđem u svoj samostan kao brata, ne kao slugu. U njihovoj zajednici živim već 24 godine i sada spokojno čekam susret s Bogom, ponovno zagrliti svoje najmilije i biti uz svog anđela čuvara i njezinu dragu majku Assuntu.
Nadam se da ovo pismo koje sam napisao može druge naučiti radosnu lekciju da izbjegavaju zlo i da uvijek slijede pravi put, poput malene djece. Osjećam da vjera sa svojim zapovijedima nije nešto bez čega možemo živjeti, već je prava utjeha, prava snaga u životu i jedini siguran put u svim okolnostima, pa i onim najbolnijim životnim.“
Alessandro Serenelli, 5. svibnja 1961.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
