Zakonodavna skupština Sjeverne Irske odbacila je 2. studenog 2015. po 5. put prijedlog da se redefinira brak, koji su podnijele stranke Sinn Féin, Socijaldemokrati i Stranka rada. Od 105 zastupnika koji su glasovali, njih 53 je glasalo za redefiniciju braka, a 52 je glasalo protiv, čime nije prikupljena potrebna većina (60%) da bi zakon bio usvojen. Naime, najveća stranka Sjeverne Irske – DUP (Democratic Unionist Party) iskoristila demokratski i ustavni instrument “petition of concern” (“peticija o zabrinutosti”) prema kojem svaki prijedlog treba dobiti 60% glasova da bi prošao, a pri glasovanju treba biti prisutno barem 40% zastupnika stranaka unionista i nacionalista. Ovaj je instrument uveden 1998. kako bi se osigurao veći konsenzus oko ključnih pitanja i spriječila dominacija jedne od strana (katolika, koji podupiru nacionaliste, ili protestanata, koji većinom podupiru unioniste) nad drugom. Patrick Corrigan, programski direktor Amnesty Internationala za Sjevernu Irsku osudio je korištenje instrumenta “peticije o zabrinutosti” i dodao da će parovi sada trebati tražiti “jednakost” preko sudova.
Skupština Sjeverne Irske je 4. put raspravljala 27. travnja 2015. o prijedlogu za ozakonjenje istospolnog „braka” kada je prijedlog propao jer je većina zastupnika (49) bila protiv, dok ih je 47 glasovalo za. Ipak, pri 5. glasovanju 2. studenog o ovom pitanju po prvi puta je zbog promjene strane (“evolucije”) 4 nezavisna zastupnika redefinicija braka prešla simbličnu granicu od 50% za 1 glas. Tako je “obraćeni” zastupnik Trevor Lunn izjavio da je on bio kao “na putovanju” do svojeg sadašnjeg stajališta.
Sjeverna Irska posljednji je dio Zapadne Europe koja nije ozakonila redefiniciju braka, stoga se na nju vrši veliki pritisak od strane međunarodnih LGBT lobija. Ipak, “pokoravanje” zemalja nametanjem redefinicije braka čini se da nije krajnji cilj globalnog LGBT pokreta. Tako je krajem listopada 2015. na godišnjoj konferenciji ILGA Europe u Ateni, Evelyn Paradis, izvršna direktorica ILGA-e Euope, krovne LGBT udruge u Europi, izjavila da je pitanje politike zapošljavanja sada u fokusu. “Vrlo često dobijem komentar: ‘Sada kad počinjete dobivati brak posvuda, sada ste sigurno završili’. Ne. Agenda LGBT jednakosti nikada nije sva bila o braku. Brak nije sve i kraj svega.”
