I dok Europska unija smatra da je ‘velika zamjena stanovištva’ teorija zavjere, Ujedinjeni narodi tvrde da Europa treba prihvatiti 60 milijuna migranata do 2050., uglavnom iz Afrike.
U istom tjednu kada je Europski parlament glasovao za rezoluciju kojom se teorija ‘velike zamjene stanovništva’ označava kao “rasistička”, španjolske novine La Vanguardia izvijestile su da Ujedinjeni narodi, Wittgensteinov centar u Austriji i Centar za globalni razvoj u Washingtonu D.C. zagovaraju da Europa treba najmanje 60 milijuna migranata u nadolazećim desetljećima “kako bi preživjela” i da većina te imigracije treba doći iz Afrike.
UN: ‘Europa ne smije biti utvrda protiv useljavanja’
UN, koji se dugo zalagao za “zamjensku migraciju” kao rješenje za starenje europskog stanovništva, sada upozorava da Europa neće pridobiti te migrante “ako ne prestane biti utvrda protiv useljavanja”, piše španjolski list.
UN procjenjuje da će 2050. godine EU imati manjak od 60,8 milijuna radnika, a Wittgensteinov centar za demografiju i globalni ljudski kapital tvrdi da će taj manjak biti čak i veći, procjenjujući ga na 72,7 milijuna. Obje organizacije koriste vlastite procjene kako bi zagovarale daljnje masovno useljavanje.
> Policija nam otkriva: Samo u ovoj godini ulovljeno 695 krijumčara ljudima; većina migranata nema dokumente
> Brodsko-posavska policija pomogla ilegalnim migrantima: ‘Uvijek na usluzi’
“Neće biti dovoljno produžiti dob za odlazak u mirovinu, dovesti više žena na tržište rada ili povećati natalitet. Niti će to biti dovoljna daljnja robotizacija gospodarstva ili premještanje poslova u inostranstvo kao što smo radili”, kaže Charles Kenny, viši suradnik u Centru za društveni razvoj u Washingtonu D.C. “Ništa od ovoga neće spasiti Europu od starenja stanovništva .”
Nastavio je rekavši da “Afrika mora spasiti Europu od demografske krize (…) Samo imigracija može ispraviti ovu neravnotežu, a imigracija afričkog podrijetla bit će najprirodniji način da se osigura radna snaga potrebna za održavanje rasta.”
Rezultati su dosad loši
Kennyjeva tvrdnja da bi afrički imigranti — potencijalno deseci milijuna njih — trebali popuniti europsku radnu snagu ne samo da bi radikalno promijenila demografiju kontinenta, već bi izazvala društvene, pa čak i civilizacijske reperkusije. Što se tiče Kennyjevih tvrdnji o imigrantima koji spašavaju europsko tržište rada, već postoje znatni podaci iz niza zemalja koji bacaju sumnju na ideju da “samo imigracija” može spasiti Europu i njezino tržište rada
Uostalom, bilo je dosta useljavanja iz Afrike i Bliskog istoka, a to je do sada dalo loše rezultate. Podaci iz Njemačke, na primjer, pokazuju da je gotovo polovica migranata koji su se zaputili u Europu tijekom krize 2015. i 2016. ostala nezaposlena, a čak i oni koji su zaposleni rade uglavnom kao niskokvalificirana radna snaga, često zarađujući tako malo da ispunjavaju uvjete za socijalna davanja od države.
Propali napori integracije
Zapravo, europska migrantska populacija je iscrpljivala državne financije u mnogim zemljama, uključujući Dansku, koja troši 5 milijardi eura godišnje na integracijske napore – napore koji su uglavnom propali. Zapravo, nezapadna migrantska populacija toliko je slabo integrirana da su Danci velikom većinom protiv prihvaćanja većeg broja imigranata. Čak je i ljevičarska premijerka zemlje Mette Frederiksen promovirala politiku “nula” tražitelja azila.
“Svaki peti mladić s nezapadnjačkim podrijetlom rođen 1997. prekršio je zakon prije nego što je navršio 21. Nisu svi. Ali previše je mladića koji drugima oduzimaju slobodu, kradu budućnost djece, zastrašuju zatvorske čuvare i za sobom ostavljaju dug trag nesigurnosti,” rekla je Frederiksen 2021. Njezin stav o migraciji toliko je popularan da je tijekom prijevremenih izbora u studenom 1, ne samo da je osvojila novi mandat za vladanje, nego je njezina stranka i daleko najveća u Danskoj.
Golemi troškovi
Nije to samo liberalna Danska. U Norveškoj samo oko polovica migranata radi unatoč 6,6 milijardi eura uloženih u napore za radnu integraciju. U Francuskoj migracija košta zemlju 25 milijardi eura godišnje, a mnogi migranti ostaju nezaposleni i nakon niza godina. U međuvremenu, Njemačka je prije dvije godine objavila da će potrošiti 64,5 milijardi eura na obrazovanje, socijalne usluge, stanovanje i tečajeve jezika kako bi integrirala strance koje već ima. Ti golemi financijski iznosi isplaćeni su čak i prije nego što je ove godine u Njemačku stiglo još gotovo 1,5 milijuna migranata.
Ako je vjerovati izvješću UN-a i Kennyjevim tvrdnjama, ove migrante treba najavljivati kao prijeko potreban poticaj njemačkoj radnoj snazi. Ali stvarnost je da je 12 od 16 njemačkih država već potpuno zatvorilo svoje granice za nove izbjeglice, tvrdeći da su njihovi stambeni, socijalni i obrazovni sustavi na rubu preopterećenosti.
Podaci također opovrgavaju argument da će u početku biti problema s integracijom, ali da će oni biti nadmašeni dobrobitima koje migranti na kraju donose. Tursko stanovništvo, na primjer, koje je u mnogim slučajevima bilo u Njemačkoj kroz više generacija, smatra se prema mnogim pokazateljima najslabije integriranom skupinom u cijeloj zemlji. Obećanje o dovođenju potrebnih liječnika, odvjetnika i inženjera, ideja koju su uzdigli zagovornici masovne imigracije, također se nije ostvarila. Većina migranata ima niske vještine i malo obrazovanja; u nekim su slučajevima vještine migranata toliko nedostatne da za njih nema održivog puta na europskom tržištu rada.
Više vole socijalna davanja umjesto posla
Drugi jednostavno više vole ubirati socijalna davanja umjesto da se muče u nisko plaćenom poslu. Čak i u slučajevima kada su liječnici i inženjeri regrutirani iz Afrike, to postavlja zabrinjavajuća moralna pitanja. Zaslužuje li Europa loviti najbolje i najpametnije iz zemalja kojima su prijeko potrebni kompetentni stručnjaci? Kad bi gospodarstva samo trebala mlade ljude kako bi osigurala bolju budućnost, tada bi Afrika bila na putu gospodarskog uspjeha. Međutim, usprkos obilju mladih ljudi, te zemlje obiluju korupcijom, imaju malo toga za ponuditi u smislu patenata i inovacija, a karakteriziraju ih ekstremna nesigurnost i visoka razina kriminala.
Jednostavan uvoz tih mladih ljudi u Europu neće uspjeti, prema mnogim političarima, intelektualcima i kreatorima politike. Mađarski premijer Viktor Orbán, na primjer, rekao je da je budućnost Afrikanaca u Africi; on je iznio alternativni put, onaj koji uključuje povećanje nataliteta Europljana.
Orban: Migracija je za nas predaja
“U cijeloj Europi ima sve manje i manje djece, a odgovor Zapada na to je migracija,” rekao je Orbán 2018. “Oni žele da uđe onoliko migranata koliko je nestale djece kako bi se brojke zbrojile . Mi Mađari imamo drugačiji način razmišljanja. Umjesto samo brojki, želimo mađarsku djecu. Migracija je za nas predaja.”
Mnoge mađarske agresivne pro-obiteljske politike već su se isplatile, no vjerojatno bi bili potrebni zajednički napori diljem Europe da se doista dobiju koristi od ove strategije. Pad broja stanovnika i ograničenja međunarodnog kapitala zapravo bi mogli pogodovati demografskoj situaciji u Europi tako što bi pomogli u snižavanju cijena stanova, osiguravajući da si Europljani mogu priuštiti domove i stanove koji su im potrebni kako bi se osjećali sigurnima pri osnivanju obitelji. Istodobno, Europljani su sve oprezniji kad šalju svoju djecu u škole s visokom stopom raznolikosti, prisiljavajući roditelje da umjesto toga plaćaju skupe privatne škole — trend koji bi mogao samo pogoršati demografsku sliku i postati problematičniji kako imigracija raste.
Odljev mozgova u Africi zbog imigracijske agende zapadnih zemalja također će vjerojatno samo dodatno potaknuti sukobe na kontinentu koji se suočava s populacijskom eksplozijom, zbog čega su konzervativci u Europi dugo tvrdili da bi najpametniji imigranti trebali ostati u svojim zemljama gdje mogu pomoći u izgradnji funkcionalnog sustava.
Unatoč ovim moralnim nedoumicama – zajedno s problemima integracije i rastućim kriminalom migranata – zemlje poput Njemačke su se zalagale za još veći broj useljenika. Trenutna ljevičarska vlada dugo je signalizirala da planira drastično povećati broj migranata u Njemačku i ublažiti imigracijska pravila, čak i dok susjedne zemlje poput Austrije, Danske i Poljske guraju manje imigracije, piše Remix.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
