Djedovi i očevi naši (5)…

Komentar na članak

Tekst se nastavlja ispod oglasa

(FOTO) Najposjećenija komemoracija do sada : HRT izvijestio o 25 tisuća posjetitelja, austrijski mediji govore o 65 tisuća ljudi

anne buyuk – 17.05.2015.

Kad je moj dida umro, baka je iz škrinje izvadila nošnju koju je spremila didi za bijeg. Mislila je da će kao običan seljak bolje proći. Ta nošnja mi se cijeli dan vrti po glavi. Baka ju je sačuvala kao uspomenu, i prvi put Bogu hvalila što je muž nije poslušao, jer je izbjegao Križni put. Dida nije htio bježati, rekao je da su mu ruke i srce čisti, a njemu što dragi Bog odredi. Prvo je osuđen na doživotni zatvor, nakon dugogodišnje robije je “pomilovan” i pušten, ali bez prava na rad. Bio je visokoobrazovan, otac velike obitelji. Dočekao je i praunučad, trag je ostao i na njemu i prenio se na njegove potomke, ali vjera u Boga i ljubav prema Hrvatskoj ostale su nepoljuljane.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pero Ercegovac – 17.05.2015.

Moj dida je bio likvidiran u Omiškom zaleđu u jeseni 44. Bio je zapovijednik oružaništva NDH-a od Makarske do južne granice sa splitskom općinom. Njegov šogor je bio gradonačenik Omiša i dogradonačelnik Splita od 41. do 44. Bio je popularan i dobar čovjek. Zato čim su se crnogorski partizani približili Omišu ljudi su mu rekli da mora pobjeći sa šogorom i dogovorit predaju preko Dinare. Rekao  je svom šogoru, ne mogu pobjeći sa ženom i dvoje djece. Ti bježi ostat ću s tvojom sekom. Razišli su se. Dida se vratio i poslao njima poruku: ‘predat ću se, radite što god želite s mnom samo pustite moju ženu i djecu da žive’. Tako je dočekao pad Omiša. U tri u jutro došao do mog staroga, probudio i poljubio ga u čelo i rekao mu: “Sine, ti si sada muškarac obitelji. Čuvaj mamu i seku. Volim te.” Obukao je uniformu. Spustio se dole i ispred kuće na pijaci sjeo za stol, popio zadnju kavu i čekao njihov dolazak. Moj stari je sve to vidio kroz prozor. Imao moj stari tada 6 godina. Dida 42. Odveli su ga. Nakon par dana dobili su vijest od mobiliziranog partizana, lokalnog dečka jadnika, da su ga ubili metkom u čelo negdje pored Cetine. Hvala Bogu zbog njegove žrtve moja pokojna baka, teta i tata su ostali živi. Tijelo nikada nije pronađeno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.