Mogu samo ponoviti što sam napisao na članak dr. Artukovića:
Ne razumijete vi još ništa.
Sa srbima se ne može razgovarati, ne može se dogovarati i ne može im se argumentima ništa dokazati.
Možda jednom bude i moguće, ali za sada – NE.
Oni jednostavno nisu zreli za to.
Njih već 180 godina nosi brutalna mržnja prema Hrvatskoj i Hrvatima, koja je hrvatskom narodu, našoj djeci, ženama i starcima prouzročila stravične pokolje, torture i žrtve. I tu trajna defenziva i pozivanje na razum jednostavno ne igraju.
Povijest nas uči da su oni neke činjenice sposobni shvatiti samo kada ih se udari izravno u glavu. I to iznenada, snažno i nemilosrdno. I onda da se ustrajno tako udara sve dok na poslijetku ne shvate. A shvatit će. Ako već ne činjenice, a ono će barem shvatiti tko je jači i da se moraju povući.
E sad, jedini problem je kako taj udar pokrenuti. I tko bi ga uopće pokrenuo.
Bilo bi normalno da je nositelj tog udara naša država. No, njezine političke elite su, nažalost, trajno korumpirane i iznutra trule bolešću jugoslavenstva. Što je samo jedna od uspješnijih maski za prikriveno velikosrpstvo. Našu državu trenutno vode trojica dezertera. Bez kičme, bez karaktera, bez borbenosti i sposobni samo za međusobno javno glođanje ali potpuno bespomoćni pred srpskim gazdama. I njihove stranačke klike, ono famozno i izgleda nepostojeće “zdravo članstvo”, su još gori i još beskrvniji u svojoj popustljivosti i servilnosti prema novom velikosrpskom projektu – famoznom srpskom svetu. A natruhe nacionalne oporbe su se pokazale još jadnijima, slabije organiziranima i sa jedinom željom da svrgnu vladajuće bez ikakve ponude zdravije i samosvjesnije politike. Tipa: sjaši kurta da uzjaši murta. I zato od tud nam, za sada, pomoći nema.
Ali samo zato što država ili trenutni političari ne će učiniti ništa, ne znači da mi kao narod moramo pognuti glavu i prihvatiti da nas se vodi kao ovce na klanje.
Ne!
Sada upravo mi trebamo pružiti otpor toj novoj srpskoj agresiji. Mi. Narod. I ne samo braniti se već preuzeti uzde gore navedenog protuudara. A jedini način za pružiti otpor i učinkovito udariti je organizirati se kao pojedinci, male lokalne jezgre, privatne udruge, inicijative te civilne i vjerske organizacije i u Domovini ali i u zanemarenoj dijaspori. Umrežiti se. Prikupljati financijska sredstva. Ne svađati se. I u tim novim jezgrama okupljanja, probuditi i rasplamsati zatomljeni ZDRAVI HRVATSKI NACIONALIZAM. Onaj pravi, hrvatski, stračevičanski, žestoki, borbeni ali i razumni. Temeljen na ljubavi prema svome, na znanju, na kršćanskom moralu, na uspomeni na naše povijesne velikane i ratnike i na naše velike pobjede kad god smo nastupali složno i motivirano.
Eto.
To je put.
I niti jedan hrvatski pojedinac ne smije pobjeći od te odgovornosti. Jer i najveća postignuća bilo koje zajednice ili naroda započinju u umu i malim, gotovo neznatnim, djelima jednog običnog, malog ali angažiranog pojedinca.
Postanite i vi upravo takvi pojedinci, vi koji čitate ovo, znani i neznani. I ne bojte se anonimnosti, svoje malenosti, slabosti i financijske nemoći. Uđite hrabro u bitku. Jer u toj novoj bitki svatko može biti borac za Hrvatsku. I svatko može dati svoj doprinos.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
