Dr. Tonči Tadić: Čvrstinu i odlučnost koju je Vlada pokazala u zaštiti Perkovića i Mustača nije pokazala u zaštiti Jadrana i proglašenju gospodarskog pojasa

Europska komisija još 2013. godine ocijenila je kako je uspostava isključivih gospodarskih pojaseva u Sredozemlju dobar način upravljanja resursima koji može pridonijeti održivom rastu, a Hrvatska bi uspostavom takvog pojasa mogla dobiti 133 milijuna eura godišnje, 29,3 milijuna više nego sada. Ipak, Hrvatska to nije učinila.

O ovoj temi razgovarali smo s dr.Tonči Tadićem, predsjednikom Euromediteranskog foruma (EMEF), a što nam je rekao pročitajte u nastavku.

Narod.hr: Zašto je važno proglasiti gospodarski pojas?

Jedino se proglašenjem gospodarskog pojasa može ostvariti puna kontrola i zaštita Jadrana, odnosno naše polovice. Tu nije riječ samo o ribarstvu nego i o zaštiti mora. Gospodarski pojas ima svoju ribolovnu i svoju ekološku komponentu. Ribolovna znači da zemlja koja ga proglasi definira što je to ekološki održiv maksimum izlova i da onda višak tog ulova u odnosu na kapacitet ribara, ako taj višak uopće postoji, daje sporazumno drugim zemljama u susjedstvu. Ako smo članica EU onda taj višak raspoređuje Europska komisija. Članstvo u Europskoj uniji ne priječi zemlju da proglasi i aktivira gospodarski pojas.

Što se tiče ekološke komponente, proglašenje gospodarskog pojasa daje mehanizam zemlji koja ga proglašava da štiti taj dio mora i da nameće pravila ponašanja na tom području da se spriječi zagađenje. Nema ispiranja tankova s naftom, nema drugih neodgovornih ponašanja na moru, a jednako tako ako dođe do bilo čega na moru se intervenira kad se to počne događati, a ne kad je to već gotovo. Jer ako nemate proglašen gospodarski pojas na tom području onda su to međunarodne vode, a u njima nemate pravo intervencije na nekom brodu koji zagađuje more. U međunarodnim vodama imate pravo na intervenciju samo ako se bavi piratstvom ili trgovinom robljem, ali ne možete intervenirati ako primjerice ispušta otrovne kemikalije u Jadran jer su to međunarodne vode.

Narod.hr: Zašto Hrvatska još uvijek nije proglasila gospodarski pojas?

Radi gluposti svojeg državnog vodstva koja je čvrsto vjerovalo da će odustajanjem od proglašenja gospodarskog pojasa ubrzati put prema Europskoj uniji. Dvanaest godina su me uvjeravali, nakon prve inicijative koju sam s kolegama iz svoje bivše stranke predao u ožujku 2001. godine, dakle inicijative za proglašenje gospodarskog pojasa, da je takav čin protivan interesima EU. Da bi u srpnju 2013. nakon ulaska Hrvatske u EU europska komisija pozvala sve svoje Europske članice da proglase i aktiviraju svoje gospodarske pojaseve. Opet to Milanovićeva Vlada do sada nije napravila uz idiotsko objašnjenje da gospodarski pojas nije niti namijenjen za to da štiti more od neodgovornog ponašanja nego da priječi ulaz i ribolov ribarima izvan Europske unije.

[FB]

Narod.hr: Koja je razlika između ZERP-a i gospodarskog pojasa?

Umjesto gospodarskog pojasa 2003. je proglašen ZERP (Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas). On nije gospodarski pojas nego njegova imitacija. Razlika je što ZERP ima elemente gospodarskog pojasa, ali nije gospodarski pojas što znači da vi u eventualnom sporu trebate najprije dokazivati da je to što imate gospodarski pojas. To je prvo. Drugo, ZERP lebdi nad dnom. Gospodarski pojas, kad se proglasi, obuhvaća morsku vodu, morsko dno i podzemlje. Ako je zemlja na moru i ima ispred svog teritorijalnog mora međunarodne vode onda joj pripada i morsko dno i podzemlje, odnosno epikontinentalni pojas. Epikontinentalni pojas na Jadranu razgraničen je između Jugoslavije i Italije po crti sredine 1968., a 2005. su hrvatska i talijanska vlada iznova razgraničile epikontinentalne pojase Hrvatske i Italije u Jadranu po crti sredine. Gospodarski pojas obuhvaća morsku vodu, morsko dno i podzemlje, odnosno u sebi obuhvaća i epikontinentalni pojas ako ga dotična zemlja ima. Epikontinentalni pojas ne treba proglašavati njega se jednostavno ima. Gospodarski pojas treba proglašavati i treba reći do koje granice ga se proglašava. Zemlja koja proglasi gospodarski pojas, to znači po definiciji da on ide dokle ide već ranije razgraničen epikontinentalni pojas.

ZERP je proglašen samo za morsku vodu, lebdi nad dnom i ne obuhvaća epikontinentalni pojas, on može biti razgraničen drugačije nego po crti sredine. To sve jer je Italija u tom trenutku izrazila svoje rezerve da neće pristati na proglašenje ZERP-a po crti sredine. Nakon toga se dogodilo to da je Italija uputila dvije note glavnom tajniku UN-a 2005. i 2006. u kojima je odbila da se ZERP razgraniči po crti sredine što ne bi mogla da se radi o gospodarskom pojasu. Nakon toga je učinila pritisak na Hrvatsku da ne aktivira ZERP na ribare odnosno na brodove iz Europske unije do postizanja Sporazuma o ribarstvu. Dakle, ZERP je u startu odgođen na godinu dana, od listopada 2003., pa je nakon toga odgođen na četiri godine, pa je nakon toga odgođen do postizanja Sporazuma o ribarstvu. Postizanje Sporazuma o ribarstvu je termin koji se koristi za zemlje koje nikada neće postati članice Europske unije. Za zemlje koje postanu članice Europske unije sporazum o ribarstvu je sklopljen de facto i de jure u trenutku kada ste završili pregovore o poglavlju 13 o ribarstvu. To znači da je Hrvatska od tog trenutka mogla komotno aktivirati svoj ZERP u ribolovnom dijelu na sve ostale. Ekološki dio ZERP-a nije pokriven nikakvim dijelom pregovora i njega zemlja može proglasiti i aktivirati potpuno jednostrano bez Bruxellesa. Zato sam pozvao hrvatsku Vladu 2013. da aktivira barem ekološki dio ZERP-a ne pitajući nikoga jel se to može. I to nisu učinili.

Finska je imala na Baltiku svoj ribolovni pojas, 2005. je u veljači proglasila i njegovu ekološku komponentu ne pitajući Bruxelles kao članica EU. 2006. je Italija proglasila i aktivirala jednostrano, ne pitajući ni Hrvatsku ni Bruxelles, ekološki dio svog gospodarskog pojasa. Iste godine i istog mjeseca je Slovenija proglasila svoju zaštitno-ekološku zonu preko hrvatskog ZERP-a ne pitajući ni Hrvatsku ni Bruxelles. Dakle, može se. Međutim, tu čvrstinu i odlučnost koju je hrvatska Vlada pokazala u zaštiti Perkovića i Mustača pred Europskom komisijom nije pokazala kada se radilo o zaštiti Jadrana i proglašenju gospodarskog pojasa. Tu se trebamo zapitati zašto je to tako.

Hrvatska Vlada to može učiniti, ali neće.

Narod.hr: A što je sa Slovenijom?

Činjenica je da Hrvatska ima proglašen ZERP, da se on primjenjuje na države koje nisu članice Europske unije, činjenica je da s druge polovice Jadrana postoji talijanska ekološka komponenta gospodarskog pojasa i da u Jadranu ne postoji ono što Slovenci zovu otvoreno more ili međunarodni ulaz. Toga vam nema. U Jadranu postoji ili hrvatski ZERP ili talijanski gospodarski pojas, tj. njegova ekološka komponenta. Nema međunarodnih voda. Međunarodne vode počinju oko Otranta, jer Albanija i Crna Gora nisu proglasile svoje gospodarske pojaseve. Kada Slovenci govore o pristupu međunarodnim vodama onda se valjda misli o cijelom koridoru ili tunelu koji bi išao kroz cijeli Jadran do Crne Gore i Albaniji jer dokle je hrvatsko i talijansko teritorijalno more nema više međunarodnih voda. Ili hrvatski ZERP ili talijanski gospodarski pojas. Berlusconijeva vlada je sa Sanaderovom vladom dogovarala razgraničenje epikontinentalnog pojasa čime je automatski dala do znanja da se samo s Hrvatskom treba razgovarati i o gospodarskom pojasu.

Najprije se proglašava gospodarski pojas, a onda se sa susjedima dogovara razgraničenje i modaliteti korištenja viška izlova i prijelazni period za primjenu, ali netko treba povući prvi potez. Prvo je Italija povukla potez s ekološkom komponentom ekološkog pojasa, sad je Hrvatska na redu da proglasi vlastiti ekološki pojas, tj. da ga aktivira i na zemlje članice EU jer je on već proglašen. I da nakon toga pristupi razgraničenju. Nema razloga da ekološki dio ZERP-a ne profunkcionira taj čas, bilo koji dan.