Na današnji Svjetski dan slobode medija, novinari i medijski radnici su od 11,55 do 12 sati, na poziv Sindikata novinara Hrvatske (SNH), tradicionalno simboličnom akcijom “Pet minuta gromoglasne tišine” upozorili na sve lošiji položaj novinara i medija, čime se izravno ugrožava sloboda medija i pravo javnosti na kvalitetno informiranje.
U redakcijama je pročitano ili objavljeno priopćenje Sindikata novinara, u kojemu se ističe kako se pritisci na novinare, umjesto da se smanjuju, dodatno povećavaju.
Dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja i to od 1993. godine kada ga je proglasila Glavna skupština UN-a, želeći podsjetiti vlade država članica da im je dužnost poštovati i podržavati pravo na slobodu izražavanja. U Hrvatskoj, međutim, ističe u priopćenju SNH, kao da je na djelu retrogradni proces ušutkivanja novinara, a time i eliminiranje neovisnog i kritičkog novinarstva. Posljednja nepravomoćna sudska presuda za tzv. sramoćenje, kojom je novinarka Slavica Lukić kažnjena plaćanjem kazne od 26.000 kuna pokazala je da za to kazneno djelo može biti proglašen krivim i onaj tko je iznio istinu, ali je sudac ocijenio da ta istina nije u javnom interesu.
Ovakav zakon i ovakva presuda su sramoćenje Hrvatske i naše slobodarske tradicije, poručuje Sindikat novinara.
“‘Sramoćenje’ je veliki, ali nije i jedini problem koji pritišće hrvatsku medijsku scenu. Dokidanje stečenih prava je drugi”, ističe SNH i dodaje kako već 10 godina bezuspješno pregovara s poslodavcima oko nacionalnog kolektivnog ugovora kojim bi se osigurala minimalna prava za sve novinare i medijske radnike Hrvatske, ali napretka nema. Dapače, poslodavci su pod izlikom recesije, počeli raskidati i kolektivne ugovore u medijskim kućama, tako da je danas malo medija u Hrvatskoj u kojima se kolektivni ugovor poštuje u cijelosti.
S druge strane, dodaje SNH, država je kroz sustav tzv. RPO-a dopustila nakladnicima da novinare više ne moraju zapošljavati (u skladu sa Zakonom o radu), nego da ih mogu angažirati i kao slobodne novinare, iako oni to u stvarnosti nisu, jer: redovito dolaze na posao, rade u prostoru i na sredstvima poslodavca (iako formalno imaju prijavljene urede u svojim stanovima), njihov je rad subordiniran, obvezuje ih načelo ekskluziviteta, tj. smiju obavljati istovrsni posao samo za tog jednog poslodavca, imaju pravo na točno određenu novčanu naknadu, godišnji odmor, plaćeni dopust. Ali, nakladnik im može otkazati suradnju kad god to poželi, zbog čega oni rade i žive u velikom strahu i vidljivo su zakinuti za prava u odnosu na stalno zaposlene novinare.
“U slučaju ‘RPO suradnika’ (upisanih u Registar poreznih obveznika) jasno je da se zapravo radi o nesamostalnom radu te da je riječ o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa i koje bi prema Zakonu o radu trebale biti regulirane ugovorom o radu. No, nadležne državne institucije, a posebno inspekcije rada, uglavnom zatvaraju oči pred tim. U susjednoj Sloveniji, u uvjetima skoro jednakih zakonskih rješenja, sudovi i inspekcije natjerali su poslodavce da takve suradnike odmah zaposle. Jer, postavlja se pitanje, kakve uvjete za objektivno izvještavanje imaju novinari kojima poslodavci svakodnevno prijete otkazom i raskidom suradnje, jednostrano im smanjuju plaću, zakidaju ih za dodatke za prekovremeni i rad nedjeljom”, navodi Sindikat novinara i poručuje kako bez slobodnih novinara nema ni slobode medija, a bez slobode javne riječi ne može se graditi ni slobodno i demokratsko društvo.
“Zato sad i ubuduće moramo reagirati kad god osjetimo da je ta sloboda ugrožena”, poručuje u priopćenju predsjednik Sindikata novinara Hrvatske Anton Filić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
