Na predstavljanju prvog izvještaja studije o sadržaju i provedbi Strategije suzbijanja korupcije i Strategije razvoja javne uprave u 2016. i 2017. godini i publikacije “Upravljajmo dobro NAŠIM dobrima” rečeno je kako se prvo mora jasno definirati što su javna dobra, a potom u punom smislu značenja postaviti odgovorno i transparentno upravljanje tim dobrima.
Studija i publikacija predstavljene su u utorak u Novinarskom domu, a nastale su u okviru projekta “Za odgovorno i transparentno upravljanje javnim dobrima i prirodnim resursima” koji se provodi u partnerstvu Udruge za demokratsko društvo (UDD), Udruge Dobra i Centra za održivi razvoj.
Autor i urednik publikacije “Upravljajmo dobro NAŠIM dobrima” Milan Koštro osvrnuo se na najproblematičnije aspekte upravljanja javnim dobrima i prirodnim resursima. Istaknuo je da se jasno mora definirati što su javna dobra, a donositelja odluka pozvati na zakonsku odgovornost za posljedice.
“Različite definicije – javna, opća, zajednička dobra mogu se obuhvatiti izrazom ‘dobra koja su od općeg interesa’ i ona se nalaze izvan vlasničkopravnog režima, a za njih vrijede posebna pravila kako bi se osigurala njihova trajnost i dostupnost svima”, kazao je Koštro. Naveo je primjerice javno vodno dobro, nerazvrstane ceste, željezničku infrastrukturu, ali i poljoprivredno, šumsko ili kulturno dobro, za koje Ustav jamči osobitu zaštitu. Prema tim dobrima, naglasio je, mora se upravljati odgovorno i transparentno, a što u Hrvatskoj nije uvijek slučaj.
“Odgovorno upravljanje, koje se trenutno u Hrvatskoj shvaća usko, pretpostavlja preuzimanje odgovornosti i spremnost na odgovaranje za učinjeno te prihvaćanje posljedica tih odluka. Transparentnost ne podrazumijeva samu dostupnost nego pravodobnu dostupnost, jasnih i obrazloženih informacija koje nose jednostavna objašnjenja odluka i učinke tih odluka, kao i pouzdano i relevantno izvještavanje”, pojašnjava Koštro.
Upravljanje javnom imovinom i prirodnim resursima znači njihovo korištenje za povećanje prosperiteta, i smanjenje socioekonomske razlike te podržavanje održivog razvoja, a građani trebaju biti u stanju pratiti i razumjeti proces donošenja odluka te kako i zašto se donose odluke, zaključio je.
Ukazao je na postojanje problematičnih praksi rekavši kako je provedeni nadzor Ministarstva financija u 2015. godini, iz područja koncesija, pokazao da je od 142 obavljena nadzora kod 79 pronađena određena nepravilnost. Dodao je i kako analize javne politike koncesije za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje prikazuju velike korupcijske rizike.
Iako Ustav jamči zaštitu javnih dobara i prirodnih resursa te ona podliježu posebnom pravnom režimu, postoji previše neslaganja i prostora za korupciju u njihovu upravljanju. Razina korupcije u upravljanju javnim dobrima i prirodnim resursima pitanje je i institucionalnih aranžmana te potreban obuhvatan pristup za učinkovito preoblikovanje upravljanja javnim dobrima, rečeno je na predstavljanju.
Nužna je dodatna analiza i daljnja prilagodba zakona, posebice javne nabave i koncesija, promicanje integriteta i odgovornosti, povećanje transparentnosti, kontrole i nadzora i dr.
Strategija suzbijanja korupcije 2015/2020 pokazuje da unatoč naporima koji su rezultirali podizanjem niza optužnica i presuda protiv lokalnih dužnosnika zbog koruptivnih djela, nije postignut značajan napredak u borbi protiv korupcije na lokalnoj razini.
