Dana 26. prosinca 1991. godine dogodio se strašni masakr koji su počinili Srbi u selu Bruška u blizini Benkovca, hrvatskoj javnosti nepoznat, a stanovnicima tog kraja poznat pod imenom “Božićni masakr Marinovića”. Srpski vojnici i zapovjednici su ostali nekažnjeni, kao i ostali zločinci koji su počinili 230 zločina i kaznenih djela protiv Hrvata benkovačkog kraja.
U Bruškoj je ubijeno deset osoba: devet članova šire obitelji Marinović i susjed Srbin Svetozar Drača. Ubiti su htjeli još dvoje Marinovića, od kojih je jedna bila djevojčica Jasna Marinović (15) koja je izrešetana iz rafala samo čudom ostala živa.
Bruška i danas boluje od tuge
Bruška i danas boluje od tuge, jer nakon 29 godina još uvijek pravdi nisu privedeni počinitelji ubojstava desetero mještana Bruške koji su 21. prosinca 1991. ubijeni na svojim kućnim pragovima.
Četnički krvoloci, susjedi iz benkovačkog kraja, zvjerski su ubili slijedeće osobe: Krste Marinović sin pok. Šim, (70), Petar Marinović sin pok. Ivana (65), Roko Marinović sin pok. Petra (62), Draginja Marinović kći pok. Jovana (63), Dušan Marinović sin Roka (34), Dragan Marinović sin Josipa (20), Stana Marinović zvana Duka, kći pok. Grge, (65), Maša Marinović (38), Ika Marinović (45), Svetozar Drača sin Dušana (35). Teško su ranjeni Ante Marinović Rokov (31) i maloljetna Jasna Marinović Borina (15). Vrlo brzo nakon toga čenici su ubili i Josu Marinovića (50).
Hrvatska javnost s pravom očekuje da hrvatsko pravosuđe i DORH konačno privede pravdi počinitelje ovog strašnog pokolja. Počinitelji su ostali mahom nekažnjeni i za ostalih 230 kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na širem benkovačkom području.
Desetak kilometara sjeveroistočno od Benkovca nalazi se hrvatsko selo Bruška i zaseok Marinovići u kojem je prije Domovinskog rata živjelo 76 stanovnika, piše 24 sata.
Cijela Bruška je na Božić 1991. bila zavijena je u crno zbog stravičnog zločina počinjenog nad civilima od strane srpskih vojnih snaga genocidne tvorevine tzv. SAO Krajine. U krvavom piru ubijeno je 10 ljudi. Devet ih je bilo hrvatske nacionalnosti, svi prezimena Marinović, a jedan je bio Srbin – Svetozar Drča koji je tamo zatekao s pobijenim Hrvatima. Sve se dogodilo navečer iza 20 sati. Iz kuća su izvedeni i na mjestu streljani.
Božićni pokolj Marinovića
“Povod ovom masakru je do kraja nejasan. Pretpostavlja se da je to bila neka vrsta osvete zbog današnjeg hrvatskog generala Nojka Marinovića, bivšeg pukovnika JNA i istaknutog zapovjednika brigade JNA u Trebinju koji je napustio JNA, prešao na hrvatsku stranu i u rujnu 1991. postao zapovjednik obrane grada Dubrovnika. On je rodom iz Bruške”, rekao je povjesničar dr.sc. Jakša Raguž sa Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu za 24 sata.
Ante Marinović, tada 31-godišnjak, iako pogođen s pet metaka, nekim je čudom preživio strjeljanje
“Ranjen sam s pet metaka, pao sam na zemlju i izgubio svijest. Kada sam se osvijestio, vidio sam oca i brata mrtve kraj sebe“, ispričao je Ante Marinović koji je bio pozvan kao svjedok na haškom suđenju bivšem vođi pobunjenih Srba u Hrvatskoj Milanu Martiću.
Tada je opisao kako je preživio pokolj, a isto stoji i u službenom izvještaju koje su zabilježile vlasti tzv. SAO Krajine odmah nakon ubojstava.
Naime, tu večer su u njegovu kuću upala “tri naoružana pripadnika milicije Krajine” s automatskim puškama u rukama dok su on, njegov brat, otac, tetak i susjed Stevo Drača kartali i pili. Rekli su: ‘Dižite se sa stola, hajde vanka’, izveli nas iz kuće, poredali pred zid i počeli pucati. Sveto i tetak Petar su počeli trčati pa su pucali na njih i ubili ih na vratima dvorišta, svjedočio je Ante Marinović.
On je pao pokošen mecima zajedno s ocem i bratom. Nakon što se osvijestio, otišao je kroz šumu do sela Klanjeva draga, udaljenog 6-7 km, gdje su ga primili rođaci koji su pozvali Hitnu pomoć. Odvezen je prvo u Benkovac, gdje su ga previli, a potom u bolnicu u Knin gdje je ostao desetak dana.
Rafalom na djevojčicu od 15 godina
Jasna Marinović (15) je pobjegla s majkom, a sprska vojska je pucala za njima u leđa iz automatskog oružja. Djevojčica je bila teško ranjena iz rafala automatske puške s dva metka u kuk i desnu ruku. Majka ju je, s jednom susjedom, podvezala jer je jako krvarila.
“Odvukle su me iza zida u vinograd, tu smo ostale oko tri sata. Krvarila sam jako, mama i susjede su mi odjećom podvezale ruku da ne iskrvarim. Sve više i više me je boljelo. Na moje zapomaganje Jeka je odlučila otići po pomoć u najbližu kuću, ne sluteći kakav će prizor tamo zateći. Nakon višesatnog skrivanja i iščekivanja vratile smo se kućama, susjeda Jeka zatekla je ubijenog supruga Petra Marinovića, rođake Duška i Roku Morinovića te susjeda Svetu Draču, Srbina mobiliziranog u JNA koji im je bio u posjetu. Oni su bili postrojeni uza zid i strijeljani, s njima je bio i Ante Marinović koji je pogođen s pet metaka i čudom ostao živ”, svjedoči Jasna u knjizi „Koracima nade u istinu“ , koja opisuje četničke zločine i pokolje u zadarskom zaleđu i nastavlja:
“Od mještana sam čula da su na ulazu u selo pronađena ubijena još četiri člana obitelji Marinović, to su bili Krste Marinović i njegova supruga Draginja te susjeda Stana Marinović i Maša Marinović. Ali to još nije sve što su zločinci počinili te večeri. Dragana su odveli iz moje kuće i ubili ga ispred njegovog dvorišta skupa s njegovom majkom Ikom.
Bila je to noć užasa, koju je teško opisati. A strah…vjerujte mi da čovjek nije svjestan koliku količinu straha može preživjeti.”
Vlasti tzv. SAO Krajine za masakr civila optužili – ustaške skupine!
Stravičan pokolj bio je nadopunjen poznatim velikosrpskim lažima. Naime, službene vlasti tzv. Republike Srpske Krajine negirale su da su ubojice pripadnici srspkih postrojbi koje su okupirale ovaj dio Hrvatske.
U službenom izvješću vlasti tzv. SAO Krajine stoji da su “krivično djelo počinili pripadnici ustaške diverzantsko-terorističke grupe iz razloga što su mještani Bruške svojim ponašanjem iskazali lojalnost prema vlastima SAO Krajine”.
Tekst se nastavlja ispod oglasaSukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.
