“U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga se nikom ispričavati. Ovo što skroz traže od Hrvata – ajde idite kleknuti u Jasenovac, kleknite ovdje… Mi nemamo pred kim šta klečati! Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam Sile osovine priznale Hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata, opet s pobjednicima, za pobjedničkim stolom”, izjavio je Stjepan Mesić kao početkom 90-ih, a za što postoji i video snimka, koju svakako pogledajte.
Ovu više nego skandaloznu izjavu o logoru Jasenovac dao je Stipe Mesić pred sam početak Domovinskog rata. Današnji glavni moralizator i egzorcist koji istjeruje „ustaške zloduhe“ iz hrvatskog društva je bez imalo sućuti i pijeteta izjavio da to što se traži od Hrvata, da idu kleknuti u Jasenovac i druga slična mjesta smatra besmislenim jer – Hrvati nemaju što klečati ni pred kime!
Toliko o Stipi Mesiću pred početak rata.
Usporedimo li ovu izjavu, koja kod svakog moralnog čovjeka izaziva zgražanje, s nedavnim izjavama bivšeg predsjednika Mesića u Jasenovcu, najmanje što čovjek može jest – ostati bez teksta! Takve stvari, takve inverzije i takve skandalozne izjave i onda i danas mogu se tolerirati samo Mesiću.
Za razliku od Stjepana Mesića, Hrvati su spremni kleknuti na bilo koje mjesto zločina i dati pravi i iskreni pijetet prema mrtvima i poginulima. Oni ne dijele žrtve na naše i njihove, dapače iz vlastitog povijesnog iskustva znaju da je svaka nevina žrtva dostojna molitve i sućuti, dolazila ona od nacizma, fašizma, komunizma, velikosrpstva ili bilo koje druge totalitarne ideologije ili zla.
Ali, Hrvati više ne žele biti moralno ucjenjivani, pogotovo od onih koji su izjavljivali JAVNO takve teške i neprihvatljive stvari za koje nema izvora kao bivši predsjednik Mesić. Ali Hrvati također ne žele da hrvatsko društvo živi u podjelama i bitkama koje su davno odigrane. Hrvati žele izgraditi svoju državu u miru, spremni pomoliti se i kleknuti za svaku nevinu žrtvu, te ne pristati na bilo kakva moralna kamatarenja i ucjene, osobito od onih koji mijenjaju kapute i mišljenja od vremena do vremena ili su bili članovi i istaknuti pojedinci bilo kakvih totalitarnih ideologija i stranaka.
Takvi ljudi jednostavno nemaju moralni kredibilitet jer su zatvarali oči pred zlom u kojem su živjeli ili ga čak podupirali.
A za kraj ono najvažnije: koliko kredibilitet ima čovjek poput Stjepana Mesića i koje izjave trebamo smatrati njegovim? One iz 1967. kada se pisala Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika protiv koje je ustao kao mladi komunistički zastupnik u Saboru? Ove gornje o NDH i Jasenovcu koje je izjavljivao početkom rata? One koje je izjavljivao nakon razlaza s predsjednikom Tuđmanom? Ove danas?
