Udarila san u bilu, zavezanu kesu na zemlji
Bila je to ona tanka, šuškava
Ona koja te oda i kad ne triba
Naslonila san je bila o nogu zelene, školske klupe
Bila je puna mirisne, žute tilovine i pitome drače
Samo minutu prije učiteljica Mila rekla nan je kako se kreće za Kažiput
A to je značilo natovarit školsku torbu na leđa
Pokupit kesu sa cvićen i lagano uzbrdo na Žužule okrenit
Išla su sva četri razreda naše područne škole
Smijala san se kad san vidila kako je Jure zaveza svoju kesu su cvićon o torbu
A ona bi sve skakala okolo njega
Kako bi koji muški proša
Tako bi šakon dodatno zavrtio tu kesu
A naš Jure glumio bi silnu zabrinutost za svoje cviće
Namignio bi mi, pa reka učiteljici kako ga drži silni stra kako će do Kažiputa ostat bez iti jedne latice za našega druga Tita
Svi su bili drugovi
I drugarice u taj vakat
Učiteljicu Milu tada se moralo zvat
Drugarice
Nije ona to sama izmislila
Ni blizu
Nikad Mila socijalizmom Jugoslavije nije bila oduševljena
Mi koji smo je volili
Znali smo to
Jako dobro smo znali
Neka smo bili dica
Pročitali smo kroza godine kako naša Mila diše
Iz neki detalja
Iz njenoga osmijeha na određene teme
Iz činjenice kako nas je ranije pušćala zbog dotrine i crkvenoga pivanja
Kad god nan je tribalo
A tribalo je često kad je nastava bila popodne
Njoj si moga reć kako bi i piva na Ponoćki, ali da ne znaš kako ćeš uspit ujutro doć na nastavu
Ona bi se smijala onin svojin stisnutin okicama
Pa bi rekla
– Spavaj ti lijepo. Kad se naspavaš, dođi na nastavu, pa otpjevaj i nama tu svoju pjesmu s Polnoćke
Niko moje crkvene aktivnosti nije potica ko ona
Drugovi bi joj silno zamjerali
Da su znali
No, nisu
Mi smo toleranciju i dobrotu naše Mile skrivali
Već ko dica osjećali smo i znali kako Mila svojom dobrotom i tolerancijom zapravo podriva tekovine revolucije
Sila nas se skupila na Kažiputu
Dovelo dicu iz više škola
Upeklo sunce
Nervoza velika
Čekanje se oteglo
Naravno, criva mi se od gladi već čula
Oće to uvik tako
Jerbo
Kad ti je nešto u lipu prođe za tren
Kad je u ružnu
Svaki tren ti godina
Štafeta koja se nosala u čast Titina rođendana
Ukazala se kad smo već mislili naget svojim kućama
Na kraju prošla za minutu
Nismo uspili niti odradit svoj zadatak kako triba
Ae
Tribalo je sve cviće iz kesa istrest po štafeti i ekipi u njezinoj pratnji
To je bio nekakav okvirni plan
Mini petoljetka
Bacila san šaku
Utrala ruku za izvadit drugu
Digla glavu
A oni već bili kod
Papkove škole
Eto, šta sad
Gledam tu kesu su cvićem
Gledam dicu okolo sebe
Slušan silni cirlik
Noge mi do kolina u laticama
Moj fašistički adidas gnjuri u Titinin laticama
Desetljećima nakon toga u jednomu, kapitalističkomu, nagrađivanomu filmu zgledala san curu kako pliva u laticama ruža
I sitila se te štafete
Sitila se sebe u onomu moru socijalistički latica našega Kažiputa
Satrana
Proberem nešto bili cvitova pitome drače u ruku
Ostalo istresem ispod sebe
Uputim se u svoje Jonjiće
Umorna
Gladna
Drob mi se zalipio za leđa
Puton do kuće ila san te bile cvitove drače
Onako kako smo u tin manitin godinama svi žuljali sve i svašta
Od kore jasena kad bi pravili pišćake i praćke
Do škrabutine koju bi u naviljku nosali kozama pod rukon
Nismo grizli nokte
Grizlo bi se biljke
Oštrili bi se zubi
Nasmijen se i danas kako su dica po našemu selu čak i duvan pravila
Od listova orla
Pucali smo bobama kostele ispod gomele do kuće moga dida Baje
U ono davno vrime kad nan je valuta bio list plamenitana
A volane auta glumili poklopci
( što veći poklopac, to veće auto )
A zrakasti list plamenitana vridio je u našim mjenjačnicama manje od onoga koji je bio lipo zaokružen
Iz toga doba vuče se moja ljubav za Evroviziju
Peti misec gledala bi se Evrovizija i oni maniti slet u Beogradu
Naše pisme sve češće bi predstavljale Jugu
Jerbo bilo je jasno ko dan
Kako smo i glazbeno isprid svi naroda i narodnosti
Na dan Evrovizije
Okupili bi se svi isprid televizije
Iskomentiralo bi se sve
Voditelje
Pozornicu
Državu domaćina
Ako je domaćin bila kakva kolonijalna sila
Glavno nan je bilo reć
– Koda se niste nakrali, jasno nan je kako imate sučin
Sve bi se izbrojalo
Od šljokica na veštama do reflektora
Kad bi došlo do glasanja
Oči bi nan se sklapale
Al se ne bi dalo leć
Ne pantin kako smo ikad bili nešto posebno zadovoljni pobjednicima
Vječni gubitnici
Onako kako smo i vječna opozicija
Oduvik smo znali za namišćanja
A naš ukus uritko se poklapa su ukuson Europe
Baba moja rekla bi kako
Vele zijaju
Kako se vele vrtuljaju
Kako su in priveliki zubi
– Pribacider, dok ova prođe!
Za koju bi to rekla
Znalo bi se kliko je sati
Ta se ni slušat ne da
Daklem
Nikakva, ne valja dinara, pribacider
Tako je išla gradacija
Baba je najmanje volila treću oktavu
Ježila se vriske i zavijanja
Nije volila mola
Niti gudačke instrumente
Sto posto san sigura kako bi ove godine
Pribacider
Rekla za većinu pisama
Sotin da bi se na Talijane i na dobar dio izvođača
Križala i Bogu molila
Gospe moja
Fala ti što mi baba nije doživila ovu poplavu dugini zastava i priportani spolova
Ni u deset života ona to svatit ne bi mogla
Prošle nedilje dičurlija i ja
Gledali sve tri večeri Eurosonga
Nije to sad zbijeno u jednu večer ko u mome ditinjstvu
Ni blizu
Oteglo na nedilju dana
Što nije lošo
Jerbo je puno toga tribalo rastumačit
Ko prvo tribalo je dici objasnit oklen Izraela i Australije na Eurosongu
Unda je išla poduka iz biologije
Nastojali smo dokučit koji je izvođač muško, a koji žensko
To se ni izgatat kod neki nije dalo
– Kako to da su Šveđani crni?
– Kako ova ženska ima muški glas?
Kad su Islanđani izašli na pozornicu u svojin đemperićima i stali se cunat
Zaključilo se kako plešu slomljeni noga
Ae
Vrlo nas zamislilo
Ko se priporta iz muška u žensko
A ko obrnuto
Unda smo vidili kako postoje obitelji su dvi mame
Živa istina
Dvi matere, brez ćaće
I kako se u srid pozornice muški ljubu i oblače ko dičinje mačkare
Da se Hitleru bilo dignit, pa vidit i poslušat Njemačku pismu za ovu godinu
Nema majci ti Nijemci baš iz krajnosti u krajnost
Ili puškaraju i urtaju na pola svita
Ili nosaju šarene, duga lumbrele
Ekranon dominirala voditeljica veća i krupnija od voditelja
Kako to da on jadan, neka je muško uz nju djeluje ko nedorest
Ko da ga je kogod rakijon u ditinjstvu zalijo
Zaključili smo kako ti priportani baš odudaraju
Neće ti u pravilu sitno muško izabrat bit žensko
Ni čut
Uvik neki ko od brda odvaljen
Na sebe natakari šljokice i rese
Nabada u najvećin štiklama
I kreće se ko viličar kad ga cimenton natovariš
Jasno mi je zašto su in vešte čudne
To se biće kroji od šatorskoga krila
Daklem, kad se zagledaš u vrlo visoka i vrlo krupna
U veliku se rizičnost upušćaš
Nisi sigura niti nakon dvoje, troje dice kako ti taj neće ukrast štikle, pa ti napisat
Kako ode sebi peglu za kosu kupit
Taki bi ti glasa za Možemo
Sto posto, jerbo ga samo oni razumu
I ako triba našli bi i korito na koje bi ga tako nesvaćenoga naslonili
Napokon imamo stranku svi ugroženi
Ae
SDSS ipak je samo ugrožene Srbe branila
Ako se mene pita
Bio je i vakat za jednu ovako generalnu stranku ugroženi
Nije red da se u ovoj Državi samo Srbe brani ko ugrožene
Sad imamo cilu svitu ugroženi skupina
Najozbiljnije mislin kako u školama
Žurno triba uvalit predmet u kojemu će dicu napokon naučit razlikovat bitne pojmove
Točno je sramota da nan dica u ovome stoljeću i u ovomu tisućljeću
Još uvik mišaju homoseksualce i panseksualce
I imaju raznorazne predrasude u glavi vezane uza određeni spol/rod
To što neko izgleda ko žensko
Kreće se ko žensko
Priča ko žensko
Nikako ne znači kako nije muško
Ae
Važno je kako se čovik osjeća
Podržavan maksimalno
I nadan se kako će se nekin kanalon to pribacit i na ostala živa bića
Zašto bi pivac bijo zakinut za to da rećemo bar pod stare dane ne leži na jajima
Zašto pivac ne bi bar krepa ko kokoš
Ako se tako osjeća
U nedilju prid nami nije Evrovizija
Nije niti Eurosong
U nedilju mi je Dan Državnosti
Jedan od tri do koji držin
Jerbo
Sve što ima veze su mojon Državon moje je
U nedilju su izbori
Kliko se meni čini najvažniji su oni u Zagrebu
Ae
Nije teško ubrat kako
Do jedan medij želi Tomaševića umisto Bandića
Ne triba ti se mislit okolo toga
Kažu lipo kako se on razumi u svaku mrvu kad je grad u pitanju
Sve je ko kroz godine proučio
Svaki ulaz i izlaz svake lipe
To mu fokus bio
I virujen kako je tako
Samo meni to nije argument
Za njega
Nije
Neš ti
Znade i lopov sve o banki i sefu koji planira obit
Ae
Znade raspored smjena službenica na šalteru i razinu osiguranja
Isto košto i sponzoruša znade sve o tajkunu kojemu se planira uvalit
Faktograf Tomaševića rukama i nogama brani
Piše šaldžijama po društvenim mrežama kako njiove šale nisu ured
Kako ugrožavaju budućega, uključivoga gradonačelnika
Redom se skidaju objave
Prisilo cirkuzanje
Mislim se
Kad se već sad ni šalat na njegov račun ne smi
I kad se njega, ugroženoga već u kampanji od naroda brani
Na šta bi to sličilo da baš takav zasidne na vlast
Na šta
Oće li Zagrepčani morat kese su cvićon brat i nosat
Oće li
Oće li se na svojin Kažiputima morat okupljat
Oće li se opet organizirat slet
I oće li ona njiova stisnuta šaka
Bit na njiovoj prvoj, povratničkoj štafeti
Nije nan dugo za čekat
Nije
U nedilju baš
Trideset je godina
Od dana ponosa i slave
Oće li se na taj dan gledat izabrat baš suprotnost toga dana
Izabrat onoga, koji uza se, svojin izboron
Radu i Vilija na derneke voda
Ovo nan je test
Svima kolikima
Je
Jedno je bit ljut na svoje
Moreš se po komodu ljutit i na mater i na ćaću
Ko ti smeta
Ljuti se, inati se, al voli
Znade se doklen inat toka
Sve se znade
Onako kako se znade i gradacija
Znade se ko je tvoj
Ko nikakav, a ko ne vridi kune
I na kraju
Najbolje se znade kako je baš Možemo ekipa
– Pribacider, dok ovo prođe
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
