Je li moguće stvoriti društvo znanja, dok su plaće učitelja ispod razine prodavačice kozmetike u DM-u, a usto su izloženi nasilju na radnom mjestu?
Sindikat “Preporod” u subotu je okupio više tisuća nastavnika, učitelja i učenika iz cijele Hrvatske u središtu Zagreba na prosvjednom skupu “Za sigurnu školu”. Nastavnici, ali i neki roditelji, tvrde da su današnje hrvatske škole nesigurne, kako za učitelje, i tako i za pristojnu djecu koja su izložena nasilju, kako se rekli, devijantnih učenika kojima nitko ne može i ne želi stati na kraj. Među okupljenima nije bilo predstavnika resornog ministarstva, pa ni ministrice obrazovanja Blaženke Divjak.
> Preporod: ‘Štrajk uspješan, sramotna ponuda Vlade i izjave političara išli su nam na ruku’
Isti sindikat pokrenuo je 28. prošlog mjeseca štrajk – koji je tog dana trajao jedan sat, a za ubuduće su najavili kako će pritisci na Vladu rasti “iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec”. Predsjednik sindikata, Željko Stipić, je rekao da Sindikat Preporod traži povećanje plaća od 18,9 posto, jer one zaostaju više od deset godina. Prema njihovim procjenama, plaće će u državi iduće godine rasti između pet i šest posto, što znači da ako bi prihvatili povećanje plaća od 5,8 posto, koliko u pregovorima s Vladom zahtjeva osam sindikata, zaostatak bi se zapravo povećao s 18,9 na oko 22 posto.
> Sindikat poziva na prosvjed protiv nasilja nad nastavnicima
I predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec barata sa sličnim podacima. Nakon punih osam godina bez povećanja plaće, nastavnici su najpotplaćenija VSS djelatnost od koje je bolje plaćen i nekvalificirani radnik u rudarstvu, s malom mogućnosti napredovanja i prijetnjom smanjenja satnice ili čak gubitka radnog mjesta zbog sve veće depopulacije i iseljavanja.
Plaća na kraju radnog vijeka – ista kao na početku
Što kažu statistike? Prema Mihalincu, nastavnik u svijetu na kraju karijere ima 65 posto veću plaću nego što je imao na početku radnog vijeka, a u Hrvatskoj svega 20 posto. “Vlada Zorana Milanovića ukinula je apsolutno sve dodatke na plaće prosvjetara, a osobito su stradali stariji zaposlenici”, rekao je Mihalinec prošle godine za Slobodnu Dalmaciju.
> (VIDEO) Preporod HNS-ovoj ministrici: ‘Kako prestrašen učitelj može biti autonoman?’
Oni kažu kako nastavnik u osnovnoj školi na početku karijere u zemljama OECD-a ima mjesečnu plaću 2068 eura bruto, a onaj na kraju radnog vijeka 3416 eura bruto, dok u srednjim školama ona za početnika iznosi 2279 eura a na kraju radnog vijeka 3743 eura. U Njemačkoj nastavnik na kraju karijere u srednjoj školi može računati na plaću od oko 4.000 pa do 5607 eura mjesečno (bruto). Profesor matematike u srednjoj školi u Hrvatskoj, na kraju svoga radnog vijeka od 40 godina, maksimalno se može nadati plaći od oko – 7500 kuna neto.
Prošle godine, prosjek plaće u osnovnoj školi u Hrvatskoj je bio 7.715 kuna bruto, a u srednjim školama 8.211 kuna bruto. Ako to i ne zvuči tako strašno, neto plaća razotkriva pravu razinu mizerije nastavnika: Analiza DSZ-a o prosječnim plaćama prema stručnoj spremi u promatranih 19 sektora u 2013. godini, objavljena u ožujku 2015. pokazala je da od svih visokoobrazovanih u Hrvatskoj, nastavnici imaju daleko najmanje plaće. Njihova neto plaća iznosila je 6401 kunu (bruto 9386 kuna), dok je državni prosjek osoba s VSS-om iznosio 8224 kune neto (12.817 bruto). A čak 80 posto javnih službenika s visokom stručnom spremom radi u sektoru obrazovanja.
Svi su bolje plaćeni od nastavnika
Za usporedbu, u financijskim djelatnostima (bankama i osiguravajućim društvima) prosječne neto plaće s VSS-om su tada bile 10.108 kuna (bruto 16.650), u rudarstvu 9745 kuna neto kuna, ribarstvo, u poljoprivredi i šumarstvo 7787 kuna, i tako dalje. Čak i u kronično potplaćenom sektoru zdravstva i socijalne skrbi osobe s VSS-om su imale 10.006 kuna neto. Od 80 promatranih djelatnosti unutar 19 sektora obrazovanje je završilo na 75. mjestu. Bolje plaćeni od prosvjetara s VSS-om su nerijetko i zaposlenici sa srednjom stručnom spremom u drugim sektorima.
Podaci DSZ-a za lipanj 2015. godine pokazuju da je prosjek neto plaća u osnovnoškolskom obrazovanju bio sramotnih 5037 kuna, 700 kuna ispod državnog prosjeka. U srednjim školama prosječna je plaća bila 5339, a na fakultetima 8320 kuna. U vrijeme recesije u prosincu 2011. godine, kada je Kukuriku koalicija došla na vlast, prosječna plaća u obrazovanju (5518 kuna) bila je nešto viša od državnog prosjeka od 5493 kune.
Spram Europe također stojimo – loše. Ulaganja u obrazovanje su samo 3,5 posto BDP-a, a europski je prosjek 4,5 posto BDP-a. Tri puta manje od europskog prosjeka ulažemo u znanost i istraživanje, samo 0,7 posto BDP-a, a prosjek EU-a je 2,5 posto.
Grijesi Milanovićeve vlade
I ne samo to. Matija Kroflin, makroekonomist Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, je svojevremeno za Slobodnu Dalmaciju naveo kako su u Hrvatskoj plaće u prosvjeti u apsolutnom iznosu i dalje manje nego 2009. godine. “Jedan učitelj danas može kupiti devet posto manje stvari nego prije krize. Plaće u obrazovanju trebale bi porasti za deset posto kako bi se vratili na odnos između plaća u javnom sektoru i gospodarstvu kakav smo imali prije krize”, rekao je Kroflin. Oni nisu nezadovoljni samo trenutnom ministricom – za većinu problema krive bivše ministre, naročito one iz vremena Zorana Milanovića.
Predsjednik nezavisnog sindikata Mihalinec upozorava kako su u periodu od 2012. – 2015. neznatno porasle plaće nastavnicima početnicima, onima do 20 godina staža su ostale uglavnom iste (promjena od 1,3%) dok su onima s više od 20 godina radnog staža – umanjene!
Njima je 2014. ukinut dodatak na vjernost od 4, 8 i 10 posto, a iste godine su rezani i dodaci na plaću prosvjetara od 3, 5, 7 i 9 posto. Rezanjima plaća u mandatu ministra Mornara stariji zaposlenici ostali su bez gotovo tisuću kuna na plaći.
Iz drugog sindikata, Preporod, poručuju kako je su “pregovori o novom srednjoškolskom kolektivnom ugovoru, prvi pregovori koje je vodila ministrica Blaženka Divjak, završili potpunim debaklom. Najvažniji sindikalni zahtjevi nisu ostvareni, nisu se ispunila očekivanja zaposlenih i nastavlja se s diskriminacijom članova manjinskog sindikata.”
Nema poboljšanja do 2022.
Oni na svojim stranicama navode kako do 2022. godine zaposlenici u srednjim školama ne mogu očekivati poboljšanje materijalnog položaja. “Zadržat će se uspostavljeni nepravedni odnosi među plaćama u javnim službama. Stariji nastavnici će u mirovinu otići s plaćama umanjenim od strane Milanovićeve vlade. Ako i dođe do sveobuhvatnih promjene u odgojno-obrazovnom sustavu, za nastavnike će to značiti samo više posla za podjednako ili čak manje novaca. Zbog svega ovoga novi će kolektivni ugovor, ako bude potpisan, doprinijeti nastavku beznađa među zaposlenicima”, kaže Stipić.
> Željko Jovanović za sobom ostavio spaljenu zemlju, najgori ministar obrazovanja
On također navodi kako je ministrica Blaženka Divjak “upoznata s dugogodišnjim posljedicama (nepotizam i korupcija u zapošljavanju) postojećeg rješenja, udovoljavanjem zahtjevu Nezavisnog sindikata, ministrica je preuzela odgovornost za sve malverzacije koje će se u iduće 4 godine događati po pitanju zapošljavanja tehnoloških viškova. Pri tom je ministrica i “okrenula leđa” i HDZ-u jer je rješenje na koje je pristala potpuno suprotno predizbornom obećanjem HDZ-a. Ministrica je istovremeno u osnovnoškolskom kolektivnom ugovoru promijenila transparentno rješenje HDZ-ova ministra Pave Barišića o mogućnosti nadzora rada spornih povjerenstva od strane predstavnika manjinskog sindikata. Ukratko, u školama će se i dalje, bez ikakva nadzora, pod patronatom većinskog a na štetu manjinskog sindikata, zapošljavati kako se zapošljavalo i do sada.”
Ambicije ministrice idu u smjeru kupovine računala, a ne zadovoljnih nastavnika
Svoj prvi pregovarački ispit ministrica Blaženka Divjak nije položila, zaključuje Stipić. Ambicije ministrice Divjak idu, pod egidom kurikulne reforme, u smjeru opremanja škola računalima i drugim pomagalima. A kako nikakve pozitivne promjene u školstvu nisu moguće bez zadovoljnih učitelja, vrlo će se brzo ministrica suočiti s propustima u kolektivnim ugovorima. Nezadovoljan nastavnik ne može biti akter, već kočničar promjena, kažu.
U takvim uvjetima, dolazi i do velike negativne selekcije u školstvu. Ne samo da nastavnici bježe u inozemstvo ako mogu, nego nerijetko iz prosvjete odlaze u druge sektore, u privatne tvrtke, na puno bolje plaće. Odgoj djece je tako nerijetko prepušten onima koji jednostavno nemaju dovoljno znanja ili kvalifikacija da bi radili u privatnom sektoru. Hrvatskoj već sad nedostaje nastavnika iz određenih područja, poput matematike, fizike, stranih jezika, i naročito – informatike.
Na taj ozbiljan problem u javnoj je raspravi početkom prošle godine upozorio Damir Purković, s Odsjeka za politehniku Filozofskog fakulteta u Rijeci. On ističe kako se u stavku 6., članka 105. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama potiče uzlazni trend trajnog upošljavanja nekompetentnih nastavnika i učitelja. Privremena mjera za pokrivanje deficita rezultirala je, kaže, sve lošijom kvalitetom profesora.
“Nema škole za život uz strah za život”
Usto, pored nezadovoljstva plaćama, u sindikatu nisu zadovoljni niti zakonskim rješenjem koji ih ne štiti od nasilja. 10.000 profesora je ljetos potpisalo peticiju da ih se izjednači s liječnicima po pitanju zaštićenosti od nasilja na radnom mjestu. “Škole za život nema uz strah za život u školi”, kažu.
No unatoč sukobu među sindikatima, ni u drugom sindikatu, izgleda, nisu zadovoljni. Oni za slučaj Dragičević kažu da je “kap koja je prelila čašu” te također pozivaju ministricu da što prije sazove sastanak svih koji mogu doprinijeti kvalitetnom rješenju problematike nasilja u školama. Njihov makroekonomist Kroflin kaže kako će prema sporazumu s Vladom njihovim članovima plaće od rujna iduće godine porasti između 150 i 800 kuna, no ova donja brojka je otprilike na razini inflacije i neće doprinijeti boljem položaju nastavnika, a kako plaće u zemlji rastu, pitanje je hoće li se i uz taj porast odnos plaća nastavnika i ostalih imalo poboljšati, odnosno neće li se čak – pogoršati.
Predsjednik neovisnog sindikata Mihalinec kaže kako nastavniku s VSS-om u osnovnim i srednjim školama, koji je referentna točka u sustavu obrazovanja, bruto plaća raste od 415 kuna za početnika do 515 kuna za nastavnika pred mirovinom, te podsjeća da oni nisu bili za sporazum, a svoju borbu za veće plaće nastavljaju s Ministarstvom znanosti i obrazovanja.
“Čim sindikati nešto postignu, krenu napadi na nastavnike da imaju prevelike plaće u odnosu na druge, a rade najmanje u Europi i s najmanje učenika, kao i druge neistine i laži”, kaže Mihalinec, te statistikama dokazuje da su hrvatski nastavnici po tome posve unutar europskog prosjeka, s izuzetkom jedino onih na otocima i u planinskim krajevima. Podatci za 2017. potvrđuju suprotno, odnosno da nastavnici u Hrvatskoj rade više od kolega u zemljama OECD-a i EU-a.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
