Bjegunca Ivana Radoševića, kojeg hrvatsko pravosuđe od ranije traži zbog zlouporabe položaja i ovlasti, zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo optužilo je da je svoj privatni milijunski dug namirio na štetu Tvornice autobusa Zagreb (TAZ), a s obzirom da je nedjelo počinio 1996. i 1997. tereti ga se i za ratno profiterstvo.
Radoševića, kojeg je nakon ulaska Hrvatske u EU Njemačka zbog navodne zastare odbila izručiti Hrvatskoj, tereti se da je s još jednim poslovnim partnerom početkom 1997. u Zagrebu s dvjema prodavateljicama sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina u Jurjevskoj ulici kojim se kao kupac obvezao, zajedno s poslovnim partnerom, isplatiti 3,6 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.
Kako bi pribavio novac Radošević, u to vrijeme vršitelj dužnosti direktora Tvornice autobusa Zagreb i još jedne male tvrtke, među njima je zaključio ugovor o zajmu i aneks tog ugovora na više od dva milijuna njemačkih maraka.
Potom je, nekoliko mjeseci kasnije, dug ustupio trećoj tvrtki iako, po tvrdnjama tužiteljstva, “stvarnih dužničko-vjerovničkih odnosa između prvog i drugog trgovačkog društva nije bilo pa tako ni osnova za ustup potraživanja (cesija)”.
“Nakon što je drugo trgovačko društvo primilo uplatu, istoga dana je, prema okrivljenikovom nalogu, uplatilo dio iznosa kupoprodajne cijene nekretnine koji je bio dužan uplatiti okrivljenik (iznos od 7,080.000,00 kn) na štedne knjižice dviju prodavateljica nekretnine. Okrivljenik je tako financijskim sredstvima prvog društva uplatio svoj udio za kupovinu navedene nekretnine čiji je postao vlasnik u polovičnom dijelu čime se okoristio za iznos od 7,080.000,00 kuna na štetu prvog trgovačkog društva”, objavilo je tužiteljstvo ne otkrivajući identitet optuženika ni tvrtke.
Radoševića terete i da je u veljači 1996. uplatio gotovo milijun njemačkih maraka s TAZ-ovog računa tvrtki sa sjedištem na otocima Wallis i Futuna, svjestan da tvrtke nisu bile u poslovnom odnosu te da nema osnove za plaćanje.
“Okrivljenika se tereti da je oba opisana kaznena djela počinio na način da je iskoristio okolnost da je u to vrijeme još trajalo razdoblje mirne reintegracije tijekom koje se otežano nadzirala zakonitost raspolaganja imovinom gospodarskih subjekata u Republici Hrvatskoj. S obzirom da je okrivljenik nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, u optužnici je predloženo suđenje u odsutnosti”, kažu u Državnom odvjetništvu.
