Dr. sc. Hrvoje Pende: Hoće li Plenković ubrzo smijeniti i ministra turizma zbog kraha ovogodišnje turističke sezone?

Foto: Hrvoje Pende; fotomontaža: narod.hr

Dok Hrvatska ove godine bilježi znatan pad broja turista, naši mudrijaši iz Ministarstva turizma i pridruženih organizacija i dalje tvrde da je sezona bolja od protekle te mantraju o nekakvoj kvaliteti i potrebi nenapuštanja politike visokih cijena. Poručuju zaduženim iznajmljivačima apartmana i ostalima da ne brinu jer vratit će se turisti nama ubrzo u punom broju, a ako se i ne vrate – proglasit ćemo ih „viškom“, jer su po direktoru Turističke zajednice Bola na Braču proteklih godina ionako bili prekobrojni.

Ovo sad je kao optimalno. Znači, kako god se sezona nastavi – potrebno je držati cijene na dosegnutoj razini. Nema odstupanja. Cijene ne smiju pasti. Kažu „stručnjaci“. Politika nepopuštanja kad-tad svijet će uvjeriti da smo bolji od konkurencije. Ako ne prije, to će se dogoditi jednom kad se opet zarati u Tunisu, Egiptu ili dođe do nemira u Turskoj i Grčkoj.

Naime, po ministru turizma, Cappelliju i sličnim znalcima, kvalitetu koju imamo mi, naša konkurencija nema pa jadni moraju voditi politiku „niskih cijena“. Naša turistička vrhuška ovih dana uvjerava građane da zemlje poput Grčke, Španjolske, Turske i ostalih, više gotovo i nemaju tradicionalnih hotela, apartmana i kuća za iznajmljivanje, nego najveći dio svojeg turizma temelje na resortima koji spuštaju cijene. A mi to ne želimo. Mi želimo kvalitetu, goste koji tu kvalitetu mogu platiti i zato smo skupi!

Laži i obmane iz Ministarstva turizma

Spomenute priče iz Ministarstva turizma naravno nisu točne jer sve navedene zemlje itekako imaju raznovrsnu smještajnu ponudu. Njihove cijene su niže jer su realne, tržišne, nisu napuhane poput gotovo svih cijena kod nas (od kvadratnog metra stambenog prostora do frigane lignje u restoranu i parkinga na livadi). Osim toga, očito su manje od nas pohlepni pa ne misle da se za dva mjeseca rada može lagodno živjeti ostatak godine i uz put svake druge godine kupiti novu jurilicu na 4 kotača, izgraditi na svojem pašnjaku još koji apartman te se u to ime zadužiti kod jednako pohlepnih banaka. S visokim iznosima rata kredita teško je spustiti cijene, razumljivo je to.

A što se tiče resorta – vjerujem da ministar zna da se sve više naših kampova pretvara u polu/resorte. Po cijeloj našoj obali, već godinama kampovi provode resortizaciju gomilajući sve više sadržaja za turiste unutar polu/ograđenog prostora čime ih se želi vezati uz prostor kampa (resorta). Znači, sa standardnim vremenskim zaostatkom, i kod nas se više-manje radi upravo ono što i drugdje po svijetu.

Kvaliteta smještaja u uređenom kontejneru

Uzduž naše obale i po otocima sve je više tzv. mobilnih kućica koje uz već izgrađene apartmane žderu i nagrđuju prostor, a naivni i neupućeni turisti plaćaju po 100 ili 200 eura dnevno kako bi svoj odmor proveli u prostoru koji podsjeća na malo uređeniji kontejnerski terminal. Što se tu može naći od „kvalitete“ koju ministar Cappelli brani i hvali, osobno ne mogu odgonetnuti, osim što znam da bih radije iznajmio pravu kuću za odmor (od cigle ili kamena), u autentičnom krajoliku blizu mora i udaljenom od ostalih kuća dovoljno da mi susjed ne gleda što jedem za doručak, ručak i večeru, a takvih kuća za iznajmljivanje u Grčkoj i Turskoj ima na tisuće po cijeni od 100 ili 200 eura dnevno. Ima naravno i skupljih, ali ove za navedenu cijenu nude neusporedivo više i bolje od smještaja koji se za taj novac dobije u Hrvatskoj.

Također, u turističkim mjestima u navedenim državama postoji i velik broj atraktivnih (uređenjem i lokacijom) apartmana za iznajmljivanje po cijeni od 40-60 eura, a kvaliteta im je u većini slučajeva i bolja od onog što se kod nas plaća od 70-100 eura dnevno. O cijenama u restoranima da i ne govorimo.

Nadalje, nije beznačajno ni to da su im parking mjesta besplatna mnogo češće nego kod nas, jer kod nas gotovo nigdje nisu. Na primjer, na području grada Raba, 1 sat parkinga u sezoni košta 15 kuna. Kad to usporedite s cijenama u Grčkoj i Turskoj, ali i u Italiji i Španjolskoj, još više postaje jasna politika deranja turista, ali i lokalnog stanovništva. Poskupljenja goriva i cestarina tijekom sezone također su naša jedinstvenost.

Obiteljska idila

Priča o obiteljskom smještaju kao našoj posebnosti također je šuplja. Činjenica jest da najveći broj kreveta imamo u obiteljskom smještaju (iznajmljivači apartmana i soba), ali to samo po sebi ne znači ništa u smislu kvalitete smještajne ponude. Štoviše, taj segment je izrazito inertan i često najmanje kvalitetan dio ukupnih smještajnih kapaciteta.

A kad već nudi najmanje u smislu izgleda i opreme smještaja, reklama kaže da nudi ljudsku toplinu, jer da u tom smještaju gosti i domaćini često zajedno kuhaju, jedu, piju, navečer pjevaju pjesme, postanu prijatelji, skoro pa i liježu u isti krevet!

Kako da ne! Možda je tako kod Kuščevića u Nerežišćima, ali na otoku na kojem često boravim (a tako je gotovo svugdje), okružen sam iznajmljivačima apartmana i znam da se u stvari radi o najnormalnijem poslu. Još nikad nisam vidio da se zajedno druže. Toga nema, osim u rijetkim izuzecima kad se radi o turistima koji kod istih domaćina dolaze godinama. Ali to su uglavnom stariji i nezahtjevni turisti. Njih Cappellijeva priča o kvaliteti ne zanima.

Stoga, te bajke o idili između turista i domaćina, odnosno o jedinstvenosti naše ponude na razini su Kolindinih priča o resursnim osnovama Hrvatske i zemlji blagostanja. Uostalom, koliko se sjećam, donedavno je politika Ministarstva turizma išla u smjeru smanjenja te vrste smještaja, a podizanja hotelskog i kamp smještaja. Od provedbe ništa – narod i dalje sumanuto gradi apartmane u želji za brzim bogaćenjem, a hoteli i kampovi se polako resortiziraju. Autentičan, neizgrađen prostor koji predstavlja najveću kvalitetu našeg turizma, sve brže nestaje.

Skupi bez pokrića

I zato ministar Cappelli može od jutra do sutra braniti visoke cijene i poticati „kvalitetu“, ali turisti zbog njegove priče neće doći. Sve manje su naivni i neupućeni, imaju Internet pa lako mogu provjeriti gdje se i kako u konkurentskim zemljama može jednako ugodno (ili bolje) smjestiti i to za dvostruko manje novaca. A budimo realni, imaju Grci, Turci, Španjolci i ostali na Mediteranu i nešto od kulture, prirode i dobre spize, zar ne? Nije baš da su samo resort destinacije, kako nam Cappelli i njegova kompanija pričaju.

Kad u obzir uzmemo definiciju koja kaže da je kvaliteta stupanj do kojeg proizvod ispunjava očekivanja kupca; odnos između plaćenog i dobivenog, tada je vrlo upitno gdje je ponuda kvalitetnija – kod nas ili npr. u Turskoj i  Grčkoj. Za mnoge koji su ove godine prekrižili Hrvatsku, kvaliteta je bila na strani naše konkurencije.

Ukratko rečeno – skupi smo bez pokrića. Dokle će to trajati, vidjet ćemo. Lijepo je biti zaljubljen u svoju zemlju i sanjati, ali posao se ne vodi uz pomoć sanjarice – posao se vodi potrebnim znanjima i pravodobnim reakcijama. Planski i dugoročno.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr