Sad kad je završila rovovska bitka oko izbora čelnih ljudi Europske unije, u kojoj je izgleda Plenković uspio razljutiti velike igrače (Macron i Merkel) jer u svojim pregovaračkim aktivnostima navodno nije uspio sakriti samopromociju i vlastite ambicije, našem premijeru predstoji suočavanje s prizemnijim, balkanskim sadržajima dnevne politike. Ako je kao predstavnik korumpirane i gospodarski onemoćale države umislio da će kao član nekakvog pregovaračkog tima imati značajan utjecaj na izbor čelnih ljudi EU-a, ili nametnuti sebe kao ozbiljnog kandidata za najviša mjesta u Europskoj uniji, bio je u krivu.
Pogriješio je jednako kao kad je njegov politički blizanac Milanović, pomislio da će balkanskim smicalicama uspjeti sačuvati Perkovića i Mustača od ruke pravde koja je po njih morala stići iz Njemačke. Ni on nije uspio u treniranju svojeg autoriteta u međunarodnim vodama. Jedino u čemu je uspio bilo je sramoćenje države i naroda. Ali kad već obojica na europskoj razini nemaju utjecaj koji smatraju da imaju/zaslužuju (valjda temeljem svoje osobnosti ili čega već), kao aktualni premijer i vođa HDZ-a, Plenković u Hrvatskoj još uvijek može predvoditi igre moći i odlučivati o mnogo toga, kao npr. o političkoj sudbini ministra uprave, Kuščevića.
Naime, kao što je poznato, medijima su se zadnjih tjedana prelijevale informacije koje su probudile osnovanu sumnju u legalnost i moralnost aktivnosti kojima je ministar Kuščević stekao pozamašan imetak. Sa svakim novim detaljem priče o klasičnom uspjehu hrvatskog polit-poduzetnika, rastao je broj političara koji su od Plenkovića tražili njegovu smjenu. Prvo iz oporbe, a ubrzo i od hadezeovih partnera u vlasti (HNS) – progresivnih čuvara društvenog morala i političke odgovornosti!
HNS, SDP, Crni labud i ostali protiv Kuščevića i premijera
Nakon što je drskom krađom referenduma za pravedniji izborni sustav ministar Kuščević učinio mnogo kako bi stranke poput HNS-a i SDSS-a mogle i u budućnosti ostati na svojim utjecajnim pozicijama, haenesovci su se okrenuli protiv njega i zatražili njegovu smjenu. Nimalo korektno i partnerski. Iz nepoznatih razloga odjednom im je jako stalo do morala i odgovornosti.
A možda su kao prave političke hijene nanjušili ranjivost premijera ili neke napukline u vladi/HDZ-u pa su pomoću nesretnog Kuščevića bleferski pokušali ušećeriti koju poziciju, doći do još malo utjecaja kako bi nastavili sa svojim doprinosom potonuću Hrvatske. Nije ih se dojmilo Plenkovićevo odmahivanje rukom na HDZ-bračke načine nekretninskog biznisa i njegovo puno povjerenje u Kuščevićevo poštenje. Jasno su poručili: Kuščević mora otići.
Ali kako vidimo u jučerašnjim objavama, nije se ni Plenkovića dojmio HNS-ov ultimatum i nakon razgovora s Kuščevićem, vjerojatno još uvijek ljut zbog briselskih pregovaračkih neugodnosti, premijer je odlučio pokazati svoju snagu na domaćem terenu – haenesovcima pokazati njihovo mjesto. Naime, prema nastupu ministra koji hvali Isusa i ne voli referendume, još jučer ujutro dalo se naslutiti da je Plenković odbio HNS-ov ultimatum i apriorno zaštitio svojeg ministra, što mu je inače običaj. Jer radostan Kuščević, odmah je prenio medijima vijest kako ostaje ministar. Bogu hvala!
Istog dana navečer, premijer je medijima potvrdio vijest o ostanku Kuščevića na mjestu ministra bez obzira na haenesovce koji su rekli da „s takvim čovjekom ne žele sjediti u vladi“. HDZ se u međuvremenu očito pobrinuo za rezervne igrače koji će osigurati nastavak vladanja pa im do haenesovog „moraliziranja“ nije previše stalo. Srećom, ta trakavica je trajala kratko.
A da smo pravna država s razvijenim demokratskim standardima, ili da barem iskreno težimo postati takvi, da smo u ova tri desetljeća makar malo razvili politički moral, već nakon nekoliko objava materijala koji u javnosti mogu potaknuti osnovanu sumnju u nemoralne/nezakonite aktivnosti dužnosnika, isti bi podnio neopozivu ostavku ili bi bio smijenjen mimo svoje volje. Ali tu smo gdje jesmo. Još jednom su nam iz vlade dokazali da se od balkanske administracije u tri desetljeća nismo pomakli ni pedalj. A dok je HDZSDP na vlasti tako će i ostati.
Zašto samo Kuščević? Što je s ostalima?
Ali stavimo se za tren u poziciju Kuščevića. Poznajući hrvatsku političku stvarnost i svoje stranačke zasluge, razumljivo je da ministar uprave ne osjeća nikakvu obvezu podnijeti ostavku. U moralno ispražnjenoj zemlji, bez imalo zadrške, srama, nelagode, s osmijehom na licu odradio je velik posao za premijera – ukrao je hrvatskom narodu njegovo pravo na referendum. To sigurno nije bilo lako. Hrabro se isprsio u obrani HDZSDP-ovog izbornog sustava, riskirao vlastiti integritet u narodu da bi na kraju doživio progon i posramljen visio nad bezdanom političke propasti zbog tamo nekih tričarija sa zemljištima i kućama. A sve mu to pakira stranka koja nema ni 2% narodne podrške. Doduše, održavaju vladu, a velika je vjerojatnost da će to činiti i dalje, bez obzira na „teret Kuščevića“, odnosno bleferske prijetnje odlaskom. Smisao njihova postojanja je sudjelovanje u vlasti po svaku cijenu, odnosno klijentelističko uhljebljivanje na pozicije koje donose novac i moć. Uostalom, sad su oni na potezu pa ćemo vidjeti što će odlučiti.
Ali zašto bi samo Kuščević bio prozivan zbog uobičajenog poslovanja hrvatskih polit-poduzetnika. Ne valjda zbog toga što je sad ministar, a ne više samo načelnik općine? Previše je vidljiv? Da je ostao u igraonici u kojoj se danas nekažnjeno odigrava glavnina kriminala u Hrvatskoj (lokalna i regionalna samouprava) sve bi prošlo nezapaženo.
Naime, u gradovima i općinama diljem Lijepe naše, modus operandi koji je koristio Kuščević, postao je pravilo još od 1990-tih. Mnogi načelnici i gradonačelnici nemoralno i nezakonito obogatili su se zbog odluka o prenamjeni zemljišta koje su sami potaknuli, a odobrilo ih je općinsko/gradsko vijeće, naravno, sve uz blagoslov mentora iz županijske i državne vlasti. Na taj način, osim svojim tekućim i deviznim računima, dali su velik doprinos apartmanizaciji i kičizaciji naše obale.
Na samom Braču bilo je mnogo sumnjivih stjecanja vlasništva nad zemljištima za koja nitko nije odgovarao. Da podsjetim na bivšu sutkinju Općinskog suda u Supetru kojoj se već 10-15 godina bezuspješno sudi zbog njezinih presuda u vezi sa stjecanjem vlasništva nad zemljištima na Braču – mutnim poslovima u kojima su pojedinci na Braču stekli prilično bogatstvo u nekretninama, a neki drugi ostali bez njega. Kako će ta sudska priča završiti, možda vidimo negdje 2030.-2040. godine, uzevši u obzir učinkovitost našeg „europskog“ pravosuđa.
Kriminal u županijama, gradovima i općinama
Znači, nije naš antireferendumski ministar jedini koji se razigrao s nekretninama. Postoji još „uspješnih“ Bračana koji su u tom sumnjivom poslu sa zemljištima sebi osigurali bogatstvo. A nije da ih nema po svim većim otocima, na našem najvećem poluotoku i u unutrašnjosti. Jedan od bivših rapskih gradonačelnika (SDP) prenamjenom zemljišta u prostornom planu također je stekao veliko bogatstvo. Zakonito? Moralno? NE! Na otoku je to poznata stvar.
Istrani su također vrlo dobro upoznati sa svojim političarima koji su na vrlo sumnjive načine došli do ogromnih zemljišta čija je vrijednost po istom načelu prenamjene naglo narasla. Ljudi su s razine komunističke srednje klase preko noći doskočili do visina na kojima stoluju i narodu se cerekaju novokomponirani, postkomunistički istočnoeuropski milijunaši. I opet – ništa. Oni su svi čisti, a Lovro nije?
Zaslugom HDZSDP-a, Nerežišće, Rab, Grožnjan ili bilo koje mjestašce širom RH pružalo je i dalje pruža široko polje za nemoralne igre lokalnih moćnika koji uz pomoć postojećeg izbornog sustava u svojoj maloj korumpiranoj sredini mogu vladati generacijama. I zato se smjenom Kuščevića ništa ne bi riješilo. U našim institucijama rađa se i odgaja mnogo takvih kadrova i sve dok je HDZSDP na vlasti većina od njih nikada neće odgovarati za svoje nezakonito bogaćenje i ostale društveno štetne radnje. Ne samo da neće odgovarati – oni i njihovi nasljednici nastavit će sa štetnim djelima.
Da je Plenković smijenio Kuščevića, na površinu bi iz pričuve iskočio novi hadezeovac s više ili manje jednakom prošlošću i spremnošću na poslušnost u obavljanju prljavih protunarodnih poslova za stranku. Ništa se ne bi promijenilo. HDZ i SDP u svojoj simbiozi odavno su postali opasno političko čudovište koje truje hrvatsko društvo. Teško ga je uništiti jer je poput Hidre – odrežeš jednu glavu i na njenom mjestu izrastu dvije. Njihova pričuva je brojna i željna vlasti. Znači, za nestanak hrvatske političke Hidre bit će potrebna sinergija zdravih snaga koje su zajedno sposobne naći način kako zaustaviti neuništivost te nemani. Kada će se pojaviti hrvatski Heraklo? Vrijeme je stiglo. Što prije se to dogodi, to bolje za Hrvatsku.
* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).
U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.
Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
