Vijest o još jednom načinu na koji se nesavjesno i nezakonito troše sredstva hrvatskih građana odjeknula je u hrvatskoj javnosti. Radi se o projektu zarona na Južni pol, Kristijana Curavića koji se nikad nije ostvario, a dojam je da je poslužio da se iz javnih organizacija prikupe milijunski iznosi za nepoznate svrhe. Cijeli slučaj pokrenuo je naš kolumnist dr. sc. Hrvoje Pende koji je od samog početka imao spoznaje o čemu se tu zapravo radi, ali umjesto da ga u njegovoj organizaciji (Primorsko-goranska županija) poslušaju, oni su učinili suprotno. Priključili su se ostalim tijelima koja su Curaviću dala znatnu novčanu potporu za sporni projekt. Prema istraživanju Slobodne Dalmacije, nitko od darežljivih donatora nije dobio povrat sredstava.
O cijelom slučaju razgovarali smo s Hrvojem Pendeom koji u Primorsko-goranskoj županiji radi kao savjetnik za turizam, doktorom znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013). Bavi se i fotografijom.
Narod.hr: Možete li ukratko opisati kako je ovaj slučaj došao do Vas?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Radim u županijskom upravnom odjelu koji, između ostalog, sufinancira projekte razvoja turizma na području Primorsko-goranske županije. Dugo vremena sufinancirali su se samo projekti turističkih zajednica i jedinica lokalne samouprave na području Primorsko-goranske županije. Od 2017. godine počeli smo i s dodjelom bespovratnih sredstava za mikro i male poduzetnike (obrti i d.o.o.), namjenski, za razvoj turističkog proizvoda. Projekt zarona na Južni pol za županijsko sufinanciranje prijavila je Turistička zajednica Grada Crikvenice na način koji je prethodno opisan u mojoj kolumni.
Narod.hr: Zbog čega ste od početka sumnjali u taj projekt?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Imao sam prilike pročitati zahtjev za sufinanciranje koji je bio napisan tako da bi samo neiskusan čovjek povjerovao u tu bajku. Osim toga, imao sam informacije iz prve ruke, od ljudi koji su radili s g. Curavićem, da od svega toga neće biti ništa. Rekli su mi da je zahtjev za sufinanciranje pun netočnih informacija. Sve sam to prenio odgovornima u županiji, ali nitko me nije htio slušati. To dovoljno govori o stanju stvari. Na kraju se pokazalo da sam bio u pravu.
Dr. sc. Hrvoje Pende: Propala hrvatska ekspedicija na Južni pol
Narod.hr: Kako su reagirali vaši pretpostavljeni kad ste im rekli svoje sumnje?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Jednostavno nisu htjeli slušati. Čak sam etiketiran kao kočničar projekata i razvoja; kao neznalica. Na žalost, ništa neočekivano. Kao i većina zaposlenika u tijelima javne vlasti bio sam svjedok mnogih nesavjesnih trošenja javnog novca, ali ipak – ovo je zbog načina prezentacije projekta bilo lako prepoznati kao sumnjivo i loše.
Narod.hr: Prema vama, je li rukovodstvo Primorsko-goranske županije bilo upleteno u cijeli slučaj?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Naravno, pojedinci iz rukovodstva aktivno, a nebrigom i ostali. Nakon što je novinar Slobodne Dalmacije otkrio da je i HGK unaprijed uplatila 200.000 kuna, narav i cilj tog projekta postali su malo jasniji. Ja sam još na početku te priče saznao za Inu i njezinu još izdašniju donaciju, a bilo je lobiranja da i druga tijela javne vlasti podrže projekt, ali na sreću, neki nisu pristali. Tko je sve uplatio, vjerojatno nikad nećemo saznati. Vidimo da Grad Zagreb nije odgovorio. Prilično sam siguran da su novci uplaćivani s još mnogo „važnih“ adresa. Vrlo se lako može ući u trag svima koji su tada zdušno promovirali taj projekt, a bili su na poziciji moći s koje se dijele javni novci. Svi su oni znali ili su trebali znati doseg te akcije.
Narod.hr: Kad ste i zbog čega odlučili kazneno prijaviti slučaj?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Kad mi je postalo jasno da Županija nema namjeru osigurati svoja potraživanja svim zakonskim sredstvima. Osim toga to me je samo dodatno uvjerilo da su neki ljudi iz Županije upleteni u cijeli slučaj. Ja nisam podnio kaznenu prijavu radi Kristijana Curavića, nego radi visokih predstavnika sustava koji nerazumno i krajnje neprofesionalno gospodare javnim novcem. Usput se služe i nezakonitim sredstvima poput zloporabe položaja i trgovanja utjecajem što je lako vidljivo iz dostupne dokumentacije.
Sjetimo se izjave gospođe Jelenović: „pritisci su bili sve jači; sklopila sam ugovor da bi ostala u dobrim odnosima sa županijom, da ne ugrozim financiranje ostalih projekata“. Malo neobični motivi za sklapanje ugovora o sufinanciranju projekta, zar ne? Jasno je da je organizacija čija je gđa. Jelenović bila direktorica također poslužila kao sredstvo za sumnjiv transfer sredstava.
Znakovito, ovih dana u gotovo svim najčitanijim medijima imali smo prilike dobiti uvid u sudbinu gospodina Curavića koju se pokušalo povezati s ovim slučajem. U stvari, problem nije u gospodinu Curaviću. Svaki „sanjar“ u Hrvatskoj može zamisliti svoj cilj/projekt i zatražiti javna sredstva te pri tome imati najplemenitije misli. Stvar je u tome da bi tijela javne vlasti trebala znati prepoznati što je realno, za društvo važno – u koje svrhe najkorisnije rasporediti sredstva.
Narod.hr: Na što se, po Vama, moglo utrošiti ta sredstva?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Osobno bih na mjestu župana 50.000 kuna radije dao školama i vrtićima nego „zanesenjacima“ s nerealnim projektima. Na mjestu predsjednika HGK-a 200.000 kuna radije bih dao mladim i vrijednim poduzetnicima koji ne sanjaju megalomanske projekte nego u svojem gradu pokušavaju ostvariti svoje talente i pri tome razvijati stvarne proizvode i usluge.
Treba biti skroman, štedljiv i realan. Mi smo siromašna zemlja u kojoj se mnoge bolnice doslovno raspadaju, škole također. Nemamo za lijekove, za udžbenike. Ni ostala javna infrastruktura nije na poželjnoj razini. Stoga, ne treba se razbacivati javnim novcem. Ne treba nam zaron na Južnom polu. To je jednostavno nemoralno.
Narod.hr: Jeste li u Županiji imali neugodnosti zbog ovog slučaja?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Imao sam, a imam ih i sada. Ali to mi je manje bitno. Rukovodim se onim što smatram dobrim. Nikad se nisam rukovodio očekivanjima društva, naročito kad je bolesno poput našeg. Ponajmanje mi je stalo što o meni misle i kako me ocjenjuju korumpirani i nesposobni političari. A što se tiče kolega, znate i sami da se većina naših ljudi u svojoj nesigurnosti uvijek radije skloni pod skute moćnika nego izloži riziku podrške (makar i prešutne) pojedincu koji je u nemilosti. Njihovo ponašanje umnogome ovisi o načinu rukovođenja tijelom.
Ali sve nečemu posluži pa tako i ovakvi slučajevi, pročiste se odnosi, ono površno i nebitno otpadne, a ono što vrijedi se pojavi i jača te. Bivši zamjenik župana čak mi je u razgovoru spominjao i otkaz radi jednog sličnog slučaja koji sam prijavio. To sam doživio kao prijetnju.
Narod.hr: O kojem slučaju se radi?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Ajmo o tome u sljedećoj kolumni? Može?
Narod.hr: Naravno, može. Sudeći po vašoj priči, nije baš sve tako uredno u poslovanju Primorsko-goranske županije, imate li još neki primjer koji biste podijelili s našim čitateljima?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Daleko je od urednog. Primjera ima mnogo, o nekima sam i pisao na vašem portalu. Ali, to vam je kao kod projekta zarona na Južni pol. Slika se lako iskrivi medijskim manipulacijama, pogotovo ako su tekstovi naručeni. Na primjer, župan Komadina u javnosti uživa glas čovjeka iz naroda, dobričine, ali osobno imam posve suprotna iskustva. A u tome nisam usamljen. Razgovor s njim tražio sam u nekoliko navrata od 2010. do danas. Nikad me nije primio. Isto je prošla i moja kolegica koja je bila izložena maltretiranju zbog svojeg mišljenja i stava o poslu. Imao sam prilike rukovoditi ljudima i nikad se nisam ogradio zidom; svatko mi je mogao prići i razgovarati sa mnom, posebice ako je to zatražio.
Meni je jednostavno nepojmljivo da u 7-8 godina čovjek ne može odvojiti malo vremena da razgovara sa svojim zaposlenikom. Znači, to je totalni anti-menadžment i nebriga za ljude. Tim više što sam se pobrinuo da župan i svi njegovi zamjenici budu upoznati s patologijom upravljanja ljudima u odjelu u kojem radim. Znači, ili su tu patologiju podržavali ili ih nije bilo briga. Ne znam što je gore.
Narod.hr: Kako po vama promijeniti stanje? Što je potrebno učiniti da sustav javne uprave napokon postane javni servis građanima koji će postupati zakonito, svrhovito i jednako prema svima?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Da, to je pitanje do danas u hrvatskoj praksi ostalo neodgovoreno, ali odgovor je jednostavan. On se želi učiniti teškim i kompliciranim samo kad se stanje ne želi promijeniti. Činjenica je da bi već postupanje po zakonu, savjesno poslovanje dovelo do vrlo značajne reforme javne uprave. Reforma neće doći zbog uvođenja novih propisa, programa i sl. I unutar postojećih propisa mi možemo imati dobru javnu upravu, bez Sustava upravljanja kvalitetom, E-poslovanja, ocjenjivanja službenika, dodatnih „kompetencijskih okvira“ i sličnog.
Zato, ono što nam najviše treba je novi izborni sustav u kojem će se napokon onemogućiti stranačkim vođama da kadroviraju od formiranja listi, određivanja rukovoditelja komunalnog poduzeća u općini s 1000 stanovnika, sve do direktora HTV-a i HEP-a. Treba spriječiti da velike stranke temeljem prijateljstva i partikularnih interesa sklapaju predizborne koalicije sa strankama koje samostalno ne bi prošle izborni prag, a nakon izbora vladaju Hrvatskom. O predstavnicima manjina je također sve poznato. Uglavnom služe samo za stvaranje parlamentarne većine. S druge strane, građani, pripadnici manjina od toga nemaju nikakve koristi. Oni su i dalje, poput većine Hrvata u stanju apatije, siromaštva, bez posla i mogućnosti samoostvarenja. Uostalom, svi nedostaci postojećeg izbornog sustava mnogo puta su predstavljeni javnosti. Međutim, vladajućoj HDZ-SDP klasi odgovara ovakav izborni sustav jer su na temelju njega izgradili svoju moć (a mnogi i bogatstvo), dok su istovremeno osiromašili hrvatske građane, a mnoge obitelji otjerali u inozemstvo.
Narod.hr: Ali ako državne institucije ne mogu, a najveće stranke ne žele, tko bi onda trebao i mogao mijenjati takvo stanje u državi?
Dr. sc. Hrvoje Pende: Od sadašnjih državnih organizacija ne može se previše očekivati. Jer upravo njih treba iznutra mijenjati. U državi i dalje politički vođa održava autoritet putem osobnog pokroviteljstva, a ne putem argumentiranog uvjeravanja i pravnih normi. Odnosi lojalnosti i ovisnosti još uvijek preplavljuju formalni sustav političkog odlučivanja, kao i ukupnu državnu upravu. Viši položaj u hijerarhiji ne predstavlja veću odgovornost u obavljanju javne službe, nego više služi kao mogućnost pribavljanja osobnog bogatstva i statusa. Javni službenici bespogovorno prihvaćaju sve odluke odozgo kao znak poslušnosti svojim „pokroviteljima“. Kritika ili preispitivanje posla, zadataka, odluka, nije dozvoljeno. Zato naša država 27 godina nakon krvavo izborene nezavisnosti predstavlja tek privatni instrument onih koji su dovoljno moćni da vladaju.
Stoga, treba manje straha i više inicijative na osobnoj razini. Svaki građanin, svaki djelatnik trebao bi preuzeti odgovornost razvoja svoje zajednice. Uspješna organizacija u tome ga potiče. Neuspješna ga sprječava, deaktivira, otupljuje. Svaki djelatnik u svojem okruženju mora pridonijeti ravnopravnim i pravednim odnosima. Ne smije trpjeti loš i neetičan menadžment. Jedino tako ćemo doći do bolje Hrvatske. Nitko, a pogotovo EU i rukovodstvo kakvo Hrvatska ima već 70-ak godina, neće nam donijeti pozitivne promjene, ako se sami ne trgnemo i ne suprotstavimo onima koji Hrvatsku već desetljećima uništavaju. Svatko sa svoje pozicije može dati svoj doprinos pravoj stvari. Ako hrvatski narod ne smogne tu snagu, država će za nekoliko desetljeća, ako to nije već i sada, postati suprotnost onoga za što su mnogi dali svoje živote. U njoj će se najugodnije, kao i danas, osjećati samo lopovi i starlete, zajedno s onima koji slobodnu Hrvatsku nikad nisu ni htjeli.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
