Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak sve manje je posljednjih dana na malim ekranima. Na njezinu nazočnost na televizijskim ekranima presudno utječe sve zategnutiji odnos HDZ-a i HNS-a, zbog razlika u pristupu oko povišice plaća prosvjetnim djelatnicima. Zbog toga što se odmetnula od Vlade u “kajaku jednosjedu”, zaslužila je otpust iz kabineta predsjednika Andreja Plenkovića, više čak nego svojedobno i Mostovi ministri. No skoro predsjedanje Vijećem EU-a produžuje joj ministarski život iako za to nema nikakvih razloga.
Najvjerojatnije će produljiti glavinjanje u resoru znanosti i obrazovanja jer već sada je jasno, nakon izjave potpredsjednika hrvatske Vlade Davora Božinovića, da se HDZ ne će dati ucjenjivati, da će HDZ s ostatkom koalicije pokušati prikupiti dovoljno ruku za izglasavanje proračuna, s kojim je HNS, ako se ne prihvate njegovi prijedlozi računao ucijeniti Vladu i dobiti koji jeftini politički bod. Ministrica je cijelu operaciju smišljeno pripremila, računala je uknjižiti neki bod za sebe, a ponajviše za HNS, kojemu na sljedećim parlamentarnim izborima prijeti potpuno rasulo.
Predsjednika Nezavisnoga sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske (NSZSSH) Branimira Mihalinca još u veljači ubacila je u Upravni odbor Agencije za odgoj i obrazovanje, kao da to nije sukob interesa, koju je raznim podzakonskim aktima potpuno imobilizirala, kad već nije mogla dovesti na čelo te agencije svojega čovjeka.
>Dr. sc. Hrvoje Pende: Blaženka Divjak vs. Ivan Milas – pošto kilo mozga?
Ministrica Divjak rado se hvastala pustim milijunima koje je osigurala iz proračuna i europskih fondova za obrazovanje, napose za Školu za život. Kad su se potplaćenim učiteljima i profesorima te svote počele vrtjeti u glavi, naravno da su postavili pitanje – kako se ima novca za hardver, a nema za njih – svojevrsni softver bez kojeg je čitava ta reforma prazna ljuštura.
Otvorene škare jasno su prepoznali Branimir Mihalinec, predsjednik NSZSSH i Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja. Učitelje i profesore nije bilo teško pokrenuti u štrajk. I premda su na prosvjedu na Markovu trgu kroz bećarac prijetili štrajkom do ljeta, već je im je dosta štrajka i ministrice jer su prepoznali i njezin i HNS-ov jeftini populizam. Bez obzira na to kada i kako će se završiti štrajk prosvjetnih djelatnika, hrvatska Vlada mora urediti sustav plaća koje se moraju maksimalno približiti onima u EU jer to je jedini način da se zaustavi egzodus iz Hrvatske. Isto kao što NATO savez traži izdvajanja iz proračuna za naoružavanje, jednako treba u socijalnom dijalogu postaviti rokove za stalan rast plaća djelatnika koje se namiruju iz proračuna, dok se ne dostignu plaće u EU.
No vratimo se ministrici znanosti i obrazovanja. Njezin glasnogovornik Maro Alavanja vrlo selektivno pristupa medijima. Glavna mu je preokupacija plasirati ministričino lice na televizijske ekrane. Malo mari za upite koja mu dostavljaju novinari. I ne samo što na njih ne odgovara nego se nitko ne javlja po čitave dane na telefonski broj službe za odnose s javnošću. Ali zato možemo vidjeti njezina savjetnika i glasnogovornika kako joj otvara vrata automobila pred Banskim dvorima, kako ju uvodi u konferencijske sale i kako ona hoda za njim, osmjehuje se i nastupa, kad joj dade znak, po njegovim notama. Je li to posao glasnogovornika? Bolji hoteli imaju lakeje pa ako je ministrici potrebna i takva osoba, neka ju ima. Novca će se naći, ako ne bude u proračunu iz EU-projekta, kao i za Školu za život, kako to često spominje, ali zaboravlja reći da se mnoge aktivnosti vezano za tu školu plaćaju iz proračuna, a onda se šalju zahtjevi za povrat novaca iz EU-projekta. Tek ćemo vidjeti koliko će troškova u cijeloj akciji ministrice i njezine pomoćnice Lidije Kralj biti priznato, odnosno koliko će zbog loše provedenih procedura biti plaćeno nepredviđeno iz proračuna.
> Plenkovićev koalicijski partner Vrdoljak kupio stan u Zagrebu vrijedan najmanje 2,4 milijuna kuna
Nitko ozbiljan ne računa da bi HNS mogao toliko zaljuljati Vladu da bi došlo do prijevremenih parlamentarnih izbora. Vrlo dobro zna da bi njezin životni projekt Školu za život postao predmet financijskog češljanja, vjerojatno bi u to Ministarstvo ušetala i državna revizija te se konačno javno otkrilo u što je sve trošen novac poreznih obveznika. Primjerice, koliko se bespotrebno ulupalo u razne priručnike, prije negoli su izrađeni kurikuli. A i ti kurikuli da nije u taj posao ušao bivši ministar znanosti Radovan Fuchs, kao savjetnik premijera Plenkovića, završili bi neslavno, došlo bi do loma znatnih razmjera.
Što reći o svim drugim ambarima novca koje nadziru HNS-ovci? Jer oni nisu raspoređeni u tvrtkama koje su na rubu uspješna poslovanja, nego je riječ o najdohodovnijim poduzećima, u većinskom vlasništvu hrvatske države, kralježnici hrvatskoga gospodarstva. Famozna Škola za život trebala je tobože proizvesti preporod školstva, kao da je prethodna škola bila usmjerena protiv života. Uvedena je ne samo bez šire saborske rasprave, nego i bez evaluacije eksperimentalne faze. Njezino frontalno uvođenje početkom školske godine izazvalo je pravi dar-mar u školama. Profesori na mnoga pitanja nemaju odgovora, u školama je golemo nezadovoljstvo. Primjerice, pitanje vrjednovanja znanja i zalaganja učenika dodatno je zakomplicirano pustom papirologijom, ali i uvođenjem samoocjenjivanja učenika, kako bi se potakla navodna kreativnost. U takvoj konstelaciji ministrici je postalo jasno da bi mogla doživjeti fijasko, i zbog toga je podržala štrajk nastavnika, bacila je prašinu u oči javnosti, računajući istodobno da bi mogla dodatno motivirati profesore za posao koji do kraja nije definiran.
Sada već mnogi postaju svjesni da su rezultati državne mature posljednje dvije godine proizvod loše koncipiranih pitanja. Kao da se htjelo da bude rezultat loš kako bi se moglo baratati s argumentom o potrebi uvođenja Škole za život. Sada bi se, kako izgleda, sve trebalo riješiti reformom državne mature. Ministrica Divjak tu reformu već priprema, ali ju kao i evaluaciju Škole za život kani povjeriti British Councilu kao da je hrvatska država bez školske tradicije, bez stručnjaka, nekakva tek oslobođena kolonija. U kuloarima se priča kako taj angažman treba zahvaliti tomu, kao i razna savjetovanja koja su bila povjerena toj međunarodnoj udruzi, što je sestra pomoćnice ministrice znanosti i obrazovanja Lidije Kralj zaposlenica British Councila.
S ministricom obrazovanja, koja je to ministarstvo pretvorila u HNS-ovu ispostavu, čekaju nas mnoga iznenađenja. Jedan od njih bit će novi Zakon o znanosti. Hoće li taj zakon riješiti, uz ino, hrvatski nezavidan položaj u EU glede patenata?
Hvatska je, naime, 2016. imala pet patenata, a nije ništa bolja situacija ni posljednjih godina. Ispod nas su samo Albanija, BiH i Srbija. Madžarska je imala 62, Slovenija 80, Austrija 1.370, Nizozemska 2.784 itd. Postavlja se pitanje jesu li Hrvati glup narod, ili je razlog u nečemu drugom? Ako znamo za izreku Renea Descartesa da ništa na svijetu nije tako dobro raspodijeljeno kao zdrav razum, onda razloge za zaostajanje glede patenata treba tražiti ne u pameti Hrvata, nego sposobnosti ministara, među kojima je i ministrica Divjak. Jer patenti, osim što pokazuju uspješnost obrazovanja i gospodarstva, donose i ogromnu zaradu.
Na kraju – postavlja se pitanje je li premijer Plenković svjestan ministričine igre sa sindikatima, umišljene napuhanom popularnosti da je trebala biti možda kandidatkinjom za predsjednicu države.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
