Kakve suce Ustavnog suda predlaže SDP?

Saborski Odbor za Ustav u utorak je odlučio Saboru predložiti da dvoje ustavnih sudaca imenuje između troje kandidata koji su u tajnom glasovanju dobili najveći broj glasova članova Odbora – profesorice ustavnog prava Sanje Barić, sutkinje Ivane Čalić i bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.
Tko može biti ustavni sudac i koliko traje mandat?

Za suca Ustavnog suda može biti izabrana osoba koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koja se u toj struci istakla znanstvenim ili stručnim radom ili svojim javnim djelovanjem. Osoba koja je stekla doktorat pravnih znanosti može se izabrati za suca Ustavnog suda ako ima najmanje 12 godina radnog iskustva u pravnoj struci. Mandat suca Ustavnog suda traje osam godina.

Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.

Saborski odbor za Ustav – predlagač ustavnih sudaca

Gore spomenute osobe kao kandidate za suce Ustavnog suda predložio je Saborski odbor za Ustav.

Predsjednik Saborskog odbora za Ustav je Peđa Grbin iz SDP-a, a potpredsjednik odlazeći Vladimir Šeks iz HDZ-a, barem tako još uvijek piše na aktualnim stranicama Hrvatskog Sabora.

Članovi ovog odbora su Ingrid Antičević (SDP), Goran Beus Richembergh (HNS), Davor Božinović (HDZ), Ivo Jelušić (SDP), Marin Jurjević (SDP), Dragutin Lesar (Laburisti), Davorin Mlakar (HDZ), Milorad Pupovac (srpska manjina), Josip Salapić (HDSSB), Gordana Sobol (SDP) i Nenad Stazić (SDP).

Sve u svemu, šest članova SDP uz podršku njihovih trabanata Pupovca i Beusa, tri člana HDZ-a, te po jedan iz redova Labursita i HDSSB-a.

Imenovani članovi Odbora su ljudi uglavnom bliski vladajućem SDP-u: dr. Branko Smerdel, dr. Sanja Barić (kandidatkinja za suca Ustavnog suda), dr. Ivan Koprić, dr. Nenad Zakošek, Florijan Boras i GONG-ovac Dragan Zelić.

Predloženi suci, jasno je, izbor su vladajućeg SDP-a, zbog toga HDZ nije ni došao na sjednicu Odbora gdje su se predlagali kandidati, a za koje je notorni Peđa Grbin znakovito izjavio pritisnut (ne)opravdanim sumnjama „da se ne biraju suci Ustavnog suda SDP-a, nego suci Ustavnog suda RH“.

Zašto Sanja Barić nije dobar kandidat za suca Ustavnog suda?

Uz više „gafova“ i više nego jasnog opredjeljivanja za određene političke struje i ideje bliske SDP-u dr. Sanju Barić posebno opterećuju tri „gafa“ iz njenog područja prava koji dovode u pitanje njenu stručnost ili dobronamjernost:

1. Dr. Sanja Barić je samouvjereno izjavila da je za referendum o novom izbornom zakonu potrebno sakupiti 450.000 potpisa, uključujući i one u dijaspori. Ekspresni demant stigao je samom odlukom Ustavnog suda čiji dr. Barić želi biti član: nije potrebno sakupiti 450.000 potpisa i ne uračunavaju se potpisi dijaspore!

2. Za vrijeme referenduma o ustavnoj definiciji braka upravo je profesorica Barić, zajedno s predsjednikom Josipovićem i zastupnikom Kregarom, vršila pritisak na Ustavni sud – tražili su da se „zaledi“ izjašnjavanje građana na referendumu 1. prosinca 2013, što je nepoznata ustavna kategorija u svim državama Zapada. Dr. Barić, bivšem predsjedniku Josipoviću i „nezavisnom“ Kregaru to nije ni najmanje zasmetalo da to traže! Tvrdila je da je referendum „gotovo pravno besmislen“, a politička, pravna i društvena stvarnost se pokazala dijametralno suprotnom od želja profesorice Barić.

3. Dr. Sanja Barić je nasuprot Ustavu i važećim zakonima RH proglasila tzv. „Vatikanske ugovore“ Republike Hrvatske i države Vatikan ni manje ni više nego protuustavnim! Barić je u razgovoru za portal h-alter kazala kako hrvatsko društvo mora biti svjesno kako bi se ‘unošenjem definicije braka u Ustav iznimno naštetilo sekularnom karakteru naše države’, te dodala: “Ionako već imamo na snazi Vatikanske ugovore koji su evidentno protuustavni, a koje nitko ne uklanja iz pravnog poretka jer navodno baš nitko za to nije nadležan. Ukoliko referendumska inicijativa urodi plodom, naprosto mi se čini da ćemo za buduća vremena izgraditi argumentaciju za desničarsku provenijenciju.”

Već ovih nekoliko izjava i jasnih opredjeljivanja oko aktualnih političkih stvarnosti i strujanja (a koja su uvijek u korelaciji sa SDP-ovom politikom) postavlja pitanje vjerodostojnosti dr. Sanje Barić za suca Ustavnog suda RH.

Zašto ni Mladen Bajić nije dobar kandidat za suca Ustavnog suda?

Što se tiče Mladena Bajića, taj bivši komunistički zamjenik Okružnog javnog tužiteljstva iz Splita je čovjek koji i ne skriva svoju bliskost sa vladajućom ljevicom, a najviše se kompromitirao prilikom zahtjeva za izručenje Josipa Perkovića i Mladena Mustača Njemačkoj, kada se zalagao protiv interesa strane koju je DORH na čelu sa Bajićem trebao zastupati – države Njemačke.

U nizu prijepora koji prate ime Mladena Bajića izdvojiti ćemo one najsvježije i najvažnije:

1. Posljednji sporni slučaj Mladena Bajića, a koji je odjeknuo daleko izvan granica Hrvatske, bio je Lex Perković. Naime, iako je po Zakonu trebalo zastupati interese Njemačke, Državno odvjetništvo na čelu s Bajićem uputilo je žalbu Vrhovnom sudu na odluku o izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj!

DORH je bio obvezan štititi poštivanje hrvatskih zakona, a u isto vrijeme štititi interese Njemačke kao tražitelja izručenja što je bio jedinstven slučaj. DORH je svojim postupcima i stavovima u više navrata poručio kako je zastara za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. godine nastupila 1998. godine te kako je stoga izručenje i Perkovića i Mustača Njemačkoj nemoguće, pisali su mediji.

Odvjetnik Damir Primorac pojasnio je tada koje su moguće posljedice za DORH. “U slučaju nezadovoljstva ulogom DORH-a, teoretski je moguće da se SR Njemačka obrati nadležnim tijelima Vijeća Europe zbog nepoštivanja važećeg Zakona o međunarodnoj pravnoj suradnji”, pojasnio je tada dr. Primorac

Odvjetnik Zvonimir Hodak tada je izjavio: “DORH u ovom slučaju očito zastupa i Republiku Hrvatsku i privatne stranke Mustača i Perkovića i Njemačku. To je jedinstven slučaj. Vjerojatno će se odsad u svim teorijama proučavati kao jedno novo, socijalističko, revolucionarno pravo”,

2. 2011. Mladen Bajić je sa pozicije Glavog Državnog odvjetnika izjavio je kako DORH-u smeta Vladin prijedlog „Zakona o ništetnosti određenih pravnih akata bivše JNA, SFRJ i Srbije“, a koji je trebao zaštiti branitelje i građane Republike Hrvatske. Bajić je smatrao da je zakon prepreka pravosudnoj suradnji Srbije i Hrvatske, na što mu je premijerka Kosor oštro replicirala da se samo želi „spriječiti nepodnošljivo proširenje jurisdikcije jedne države na području druge“.

3. U posljednjoj točki se može spomenuti više stvari, ali biti će dovoljno spomenuti samo neke kontroverzne teme koje su bile i ostale prisutne u hrvatskoj javnosti: žaljenje finskih državnih pravosudnih organa na nikakvu suradnju (opstruiranje) DORH-a na čelu sa Bajićem oko afere Patria i sumnje za primanje mita visokopozicioniranih članova hrvatske političke scene od strane finskih državljanja, traljavih istraga oko gradonačelnika Milana Bandića i opskurnih optužnica oko izdavanja štandova za prikupljanje referendumskih potpisa, optužbi koje su branitelji, prof. dr. Josip Jurčević i obitelji optuženih iznijeli na račun Bajića u „slučaju Lora“ pa sve do optužabi u aferi Grbić o curenju podataka u istragama pojedinim vlastima bliskim medijima itd.

Iz gore navedenog vrlo se jasno postavlja pitanje: nije li imenovanje sudaca u Ustavni sud Republike Hrvatske, najviše pravosudno tijelo države, uglavnom politički izbor koji se često svodi na vraćanje ‘dugova’ ili drugih parcijalno-političkih interesa?