Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u utorak, 13. rujna 2016. godine sprovodni ispraćaj pokojnog dr. Jure Radića na zagrebačkom groblju Mirogoj. U svojem je nagovoru Kardinal rekao kako ćemo pokojnog dr. Radića pamtiti kao čovjeka koji je kršćanskom vjerom i životnim optimizmom svim žarom svoga srca svjedočio ljubav prema obitelji, Crkvi i Domovini.
“Bio je veliki ljubitelj života i promicatelj obitelji. To svoje uvjerenje potvrdio je vlastitim životom. S kakvom je samo radošću govorio o svojoj unučadi i ponosno isticao da ih do sada ima sedamnaestero”, kazao je Kardinal, dodajući kako Pokojnik nije bio samo pripadnik Katoličke Crkve, već je svoju vjeru poznavao i svoju Crkvu istinski ljubio. Podsjetio je na njegovo zauzimanje u teškim godinama Domovinskog rata, kao i na sudjelovanje u organizaciji te pripremi pohoda svetog pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj.
Iznimno je zaslužan, nastavio je Kardinal, za sklapanje ugovora između države Hrvatske i Svete Stolice koje je za Republiku Hrvatsku potpisao kao predstojnik Državnog povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama.
“Zadnjih je mjeseci, iskušan bolešću, znao ponavljati kako sada bolje vidi ono što je važnije u životu. Dobri Bog ga je i na taj način pripremio za veliki Susret. A sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, kojega je naš Pokojnik veoma poštivao, naglašavao je da je smrt sveti trenutak rađanja za vječnost”, zaključio je Kardinal, moleći da Pokojnik u vječnosti doživi radost susreta sa svetima i mučenicima iz hrvatskog naroda, a posebno s blaženim Alojzijem Stepincem, kojega je za života osobito štovao.
Prigodne govore održali su i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice dr. sc. Andrej Plenković, te dr. sc. Vladimir Lončarević.
Od Radića su se oprostili rodbina, prijatelji i političari, uključujući zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, Gordana Jandrokovića, Željka Reinera, Franjo Gregurić, Damir Krstičević, Predrag Šustar, Hrvoje Hitres, Vladimir Šeks i mnogi drugi.
Jure Radić preminuo je u 63. godini u noći s petka na subotu na zagrebačkom Rebru od posljedica karcinoma želuca.
Jure Radić preminuo u 63. godini nakon duge i teške bolesti
U osnovnoj školi bio je od najboljih učenika u školi, ali i na vjeronauku gdje redovito ministrira kod fra Anđelka Šimića. Srednju školu je pohađao u Makarskoj. Nakon završene srednje škole odlazi u Zagreb gdje upisuje Građevinski fakultet, a istovremeno sluša i tri godine laičke teologije i Više bogoslovne škole. Na fakultetu je bio predsjednik Socijalističkog saveza studenata i delegat svoje ćelije SSRN-a u Gradskom odboru. Poslije obrane diplomskog rada početkom 1977. godine odlazi na odsluženje vojnog roka.
Po povratku iz JNA završava postdiplomski studij mostogradnje. Do 1979. godine bio je asistent na Građevinskom fakultetu, nakon čega postaje tajnik Društva hrvatskih građevinskih konstruktora. U periodu od 1987. pa sve do 1989. godine na dužnosti je predstojnika katedre za mostove. Dok je bio na toj dužnosti nadizirao je gradnju dubrovačkog mosta (koji za vrijeme njegova mandata nije ni započet s gradnjom). Godine 1988. objavljuje knjigu Sedam tisućljeća gradnje mostova u Jugoslaviji. Godine 1990. postaje predsjednik SIZ-a za znanost, a 1991. predsjednik je Skupštine zagrebačkog sveučilišta. U međuvremenu je imenovan pomoćnikom ministra znanosti, tehnologije i informatike, a vrlo skoro i samim ministrom istog ministarstva.
U kolovozu 1992. godine dotadašnji predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvoje Šarinić postaje novi premijer, a Jure Radić popunjava upražnjeno mjesto predstojnika navedenog ureda. Nedugo nakon što je imenovan na novu dužnost donosi odluku o preimenovanju vile Zagorje u Predsjedničke dvore tvrdeći pri tome kako je to u tradiciji hrvatskog naroda. U listopadu 1993. godine na Drugom Općem saboru HDZ-a predsjednik stranke Franjo Tuđman prijedlozima desne struje suprostavlja svog kandidata za glavnog tajnika stranke – Juru Radića, obrazlažući to riječima: Radić je za središnju politiku, temeljenu na kontinuitetu djelovanja stranke, ali i načelima kršćanske demokracije. Nakon toga Radić je izabran većinom glasova.
Godinu dana kasnije, u listopadu 1994. godine, razriješen je dužnosti predstojnika ureda predsjednika Republike Hrvatske. Nakon toga prelazi na novu dužnost – postaje ministar obnove i razvitka u vladi Nikice Valentića.
U listopadu 2006. godine imenovan je direktorom IGH, a prije toga bio je predsjednik Nadzornog odbora IGH.
