Kolakušić: Arbitraža je najveća sramota međunarodnog prava u 25 godina, sada moramo biti čvrsti

Sudac Trgovačkog suda, Mislav Kolakušić, bio je gost u emisiji Pressing i komentirao odluku Arbitražnog suda.

“Ova arbitraža je po meni najveća sramota međunarodnog prava koja se dogodila u zadnjih 25 godina”, rekao je Kolakušić, usporedivši sve s nogometnom utakmicom u kojoj sudac prizna da je potkupljen, a glavni sudac kaže da se utakmica nastavlja. “Ovo nije pravovaljan postupak i nije pravovaljana odluka suda”, rekao je Kolakušić.

Upitan što ako Slovenija odluči postrožiti kontrole na granicama i na taj način natjerati Hrvatsku da poštuje odluku o arbitraži, Kolakušić je rekao da bi Hrvatska mogla odgovoriti istom mjerom. “Na nama je da budemo dostojanstveni i čvrsti i da kažemo da ćemo mi biti dostojanstveni i čvrsti i postaviti još strožu kontrolu na granicama i neka kolona bude do Bruxellesa. Moramo biti čvrsti”, rekao je Kolakušić, dodavši da je uvjeren da neće biti pritiska međunarodne zajednice. Za poruku Angele Merkel rekao je da se radi o diplomatskoj rečenici i ničemu više.

“Granice se utvrđuju dogovorom država ili odlukom pravovaljanoga tijela. Ovo nije takvo tijelo”, rekao je Kolakušić. “Bez dogovora nas i Slovenaca granice se neće utvrditi”, rekao je Kolakušić, dodavši da u cijelom događaju uopće nema drame.

Na Odboru za pravosuđe kad su s Vama razgovarali kao s kandidatom za suca Ustavnog suda Bačić vas je pitao zar Vi mislite da Sabor donosi zakone u mraku, kako to vi tvrdite, i to ne za ne za građane već za interesne grupe.

Svaki saziv Sabora se hvali brojem donesenih zakona, s njih oko 400. Znači, 400 puta ogromni broj dokumenata za svaki zakon – to vam je hrpa kao ova soba. Zar Vi mislite da to saborski zastupnici pročitaju? Zastupnici ne mogu znati sve što piše u tim dokumentima.

Ako tako tvrdite, za koga je u tom slučaju pisan Lex Agrokor?

Lex Agrokor je pisan za sadašnjeg vlasnika Agrokora, koji će možda ostati i kada društva budu očišćenja od dugova, jer mu je za sada uzeto samo pravo upravljanja. Znamo tko je sve pokupavao hrvatske tvrtke za jednu kunu.

Za koga je eventualno još donesen Lex Agrokor?

Druga je varijanata za onog tko će postati novi vlasnik za malo novca.

A za koga je pisan Ovršni zakon?

Ovršni zakon je pisan za nekolicinu odvjetnika i nekolicinu javnih bilježnika. Nije za sve odvjetnike, jer vidimo da neki imaju samo nekoliko predmeta ovršnih postupaka, a neki na stotine.

Tvrdite da Sabor donosi zakone po narudžbi, za koga to konkretno? Zašto ne navedete imena?

Zato što ja ukazujem na pojave. Dajte mi uvid u porezne kartice i zemljišne knjige i dobit ćete odgovore. Ja nemam konkretne podatke, a Porezna uprava ih ima. Na meni je da iznosim tvrdnje o tim pojavama, a tim drugim se treba baviti Porezna i DORH.

Hoće li na kraju dugove Agrokora morati platiti građani?

To je velika vjerojatnost, a koliki će biti iznos to ovisi kolika će biti vjerojatnost naplate tijekom ovog postupka koji je u tijeku.

Želite biti sudac Ustavnog suda, a hoće li ako Vas izaberu nastaviti s komentiranjem pojedinih zakona jesu li ustavni ili neustavni. U tom slučaju bili bi u sukobu interesa, zar ne?

Naravno, da ne bih bio u sukobu interesa.

Ima li nešto dobro što radi Ustavni sud?

Vrlo malo, ne bih ništa izdvajao, ali izdvojio bih najgori mogući princip po kojem radi – neodlučivanje o ustavnosti zakona.

Za što se Vi zalažete? Što bi trebao raditi Ustavni sud?

Ustavne tužbe tamo nemaju što raditi.

A trebali li se primjerice baviti ustavnosti Zakonu o abortusu?

To je pitanje koje se može pojaviti eventaualno nekom pojedinačnom slučaju ili donesenim zakonom, tada bi se svaki građanim Sudu mogao obratiti sa zahtjevom za ocjenu ustavnosti.

Zašto Vi želite na Ustavni sud – ako znamo da se tamo suci biraju po političkoj liniji?

Zato što je vrijeme da dođe do promjena.

Vi ste neovsini od politike?

Apsolutno, sto posto.

Vas neće birati politika?

Birat će me saborski zastupnici.

Trebamo li mi imati Ustavni sud kakav danas imamo. Bivši ministar Vlaho Orepić kazao je da je to žabokrečina. Tražio je i ukidanje Ustavnog suda.

Ustavni sud je sigurno potreban, ali pitanje je da li u ovakvom obliku. Primjerice, u nekim je državama Ustavni sud samo mali dio Vrhovnog suda. Uvjeti za ustavnog suca su kod nas sramotni, vi ne morate uopće imati položen pravosudni ispit. To je sramotno, tamo neki prvi put vide spise.

I Milanović je nekada iskazao skepsu prema tom Sudu.

Zamislite da je ukinio Zakon o pretvorbi i privatizaciji, zamslite da je to učinjeno 1993. ili 1994., ne bi bilo štete. To je kontrola zakona. Ja se zalažem za austrijski tip suda, vi ste tamo praktično volonter, biraju se suci i profesori prava i oni se sastaju četiri puta godišnje.

Kažete da ste politički neovisni, a podršku Vam je dala predsjednica Grabar-Kitarović. Kako to?

To mi, moram priznati, godi, a još će mi više goditi ako će mi podršku dati saborski zastupnici.

Pričalo se da ste Vi potencijalni ministar pravosuđa u HDZ-ovoj kvoti.

A sada ću biti potencijalni ministar u SDP-ovoj kvoti. Naravno, to se mijenja.

Jesti li Vi bliski HDZ-u?

Da jesam onda bi me vjerojatno predložili za ministra.

Kakvo je Vaše mišljenje o predsjedniku Ustavnog suda Miroslavu Šeparoviću?

Konkretno obavlja posao, ali statutom Suda svi ostali suci su onemogućeni u djelovanju jer je u rukama predsjednika maksimalna moć. To je više nego faraonska moć i taj bi statut trebalo stavti izvan snage.

Kako komentirate postavljanje ploče s natpisom za “Dom spremni!” u Jasenovcu, je li to protuzakonito?

To pitanje nije pitanje Ustavnog suda. Pitanje ploče je zakonsko pitanje, ako je ime Udruge upisano u registar udruga, to znači da je ime sukladno zakonu, i dok se to ne promijeni, tako je. Imamo slobodu izbora imena i dok se određena imena ne proglase nedopustivim, to je tako.

Treba li biti zabranjen sam pozdrav “Za dom spremni”?

To je pitanje ideologija, to su priče kojima se dijeli ovaj narod i to nisu priče kojima se treba baviti. Prava pitanja su pitanja o gospodarstvu, siromaštvu i radnim mjestima. Konstantno pričamo o ideloškim pitanjima, a to nisu pitanja kojima se treba baviti.

Može li, kao što tvrdi SDP-ovac Peđa Grbin, promjena imena Trga maršala Tita, zapeti na Ustavnom sudu. Što Vi kažete?

Tu su priče o kojima bi trebali prestati pričati.

Treba li antifašizam kao temelj države ostati u u Ustavu?

Naravno da treba. Antifašizam je stvorio RH modernog doba. Ime Trga je manje bitna stvar, bitne su plaće.

Jeste li Vi populist koji priča ono što narod želi čuti?

Kada bi me svi voljeli, onda tu nešto ne bi ‘štimalo’. Populizam su tvrdnje bez ikakvih rješenja, a ja za svaku svoju tvrdnju imam objašnjenje.

Previše ste prisutni u medijima kao i sudac Ivan Turudić. Imate Vi što zajedničko?

Imamo drugačiji način, ja govorim o onom što nije u redu i kako bi trebalo biti.

Prevladava mišljenje da suci ne bi trebali istupati u javnosti, što Vi o tome mislite?

Sada se vraćamo na tamu, donose se propisi o kojima svi šute, i imamo velik broj građana koji postaju siromašniji, a mali dio bogati. Postajemo najsiromašnija država.