77 zastupnika tijesnom su većinom u petak donijeli promjene izbornog zakona prema kojima će se moći uvesti preferencijalni glas. Vladajući su time pokušali ponuditi demokratsku ‘kamilicu’ i vještim manevrom tobože povećati razinu demokracije koju su svojski htjeli spriječiti bojkotiranjem i sabotažom referendumske inicijative “Birajmo zastupnike” imenom i prezimenom.
Saborska većina je, dakle, izmijenila Zakon o izborima zastupnika u Hrvatskom saboru i tako uvela preferencijalno glasovanje i na parlamentarnim izborima. Popis zastupnika koji su glasali za taj zakon možete pročitati ovdje.
Oporba u glasovanju nije sudjelovala. Napustili su sabornicu nezadovoljni činjenicom da je predlagatelj, Klub SDP-a, u samom “finišu”, kad je glasovanje već počelo, dva puta promijenio mišljenje o odredbi kojoj se zabranjuje kandidiranje pravomoćno osuđenima na bezuvjetnu zatvorsku kaznu.
No ono što je pažljivim promatračima upalo u oči je činjenica kako su za promjene zakona digli ruke zastupnici nacionalnih manjina.
Klub zastupnika nacionalnih manjina, kojeg čine Vladimir Bilek, Dragan Crnogorac, Mile Horvat, Šandor Juhas, Veljko Kajtazi, Milorad Pupovac te Nedžad Hodžić, koji je i član Kluba nezavisnih zastupnika Slavka Linića i Branka Vukšića, glasali su za promjenu Zakon o izborima zastupnika u Hrvatskom saboru te time dali vladajućoj većini minimalnu prevagu u donošenju kobnog zakona.
Drugim riječima, zastupnici koji u Sabor ulaze s vrlo malim brojem glasova zahvaljujući manjinskim listama odlučili su velikoj većini hrvatskih građana, pa i onima koji pripadaju nacionalnim manjinama koje bi oni trebali predstavljati, uskratiti demokratski iskorak i pripomoći vladajućima u daljnjem karikiranju demokracije, odnosno održanju stranačke partitokracije na vlasti.
Budući da je Republika Hrvatska u svojim načelima i u stvarnom životu ona koja svojim manjinama jamči sva prava i visoku razinu sudjelovanja u političkom životu, odluka manjinskih zastupnika tim više čudi jer i njihovo predstavništvo, ustavno gledajući, proizlazi iz naroda. Ostaje otvoreno pitanje: jesu li manjinski zastupnici zaista narodni poslanici svojih manjina, ili su samo spretni trgovci političkim utjecajem koji dizanje ruku znaju dobro iskoristiti, narod bi rekao – ‘naplatiti’.
Riješimo dilemu: ako su narodni poslanici, zašto su sudjelovali u još jednom cirkusu? Da su napustili sabornicu ili glasali protiv, ovaj zakon ne bi prošao zbog nedostatka ruku i toj toliko potrebnoj promjeni izbornog zakonodavstva pristupilo bi se sistematski, ozbiljno i planski i, što je još važnije, ne u izbornoj godini.
Ako su samo spretni trgovci koji svoje zahtjeve ostvaruju političkom trgovinom oko izglasavanja pojedinih zakona, što po sebi nije nelegitimno, pitanje je što im je nuđeno i što su tražili. Jesu li oni uopće manjinski ili stranački predstavnici. Znamo i sami da je Veljko Kajtazi, zastupnik romske manjine, član HNS-a. I konačno – jesu li to i dobili. Znamo i sami kako narod kaže: politika je – umjetnost mogućega.
U svakom slučaju, kroz prava koja su opravdano dana nacionalnim manjinama, manjinski zastupnici poručili su narodu (i Hrvatima i pripadnicima manjina), iz kojega vlast proizlazi: Hvala vam na demokraciji, ali mi ćemo vam omogućiti još nekoliko godina oligarhije, partitokracije i ovih vječnih stranačkih “elita”.
Tek da podsjetimo: za promjenu izbornog zakona bilo je potrebno 76 glasova, a rezultati glasovanja u Hrvatskom saboru su bili: Ukupno: 82, Za: 77, Suzdržan: 3, Protiv: 2.
Na kraju je prihvaćen amandman Mirele Holy (ORaH) po kojemu se kandidiranje zabranjuje svima koji su u trenutku raspisivanja izbora osuđeni na bezuvjetnu kaznu zatvora dulju od šest mjeseci i to ako su na izdržavanju kazne ili im njezino izvršenje tek predstoji.
Sve do isteka rehabilitacijskog roka neće se moći kandidirati osuđeni za najteža kaznena djela te za zlouporabu položaja i ovlasti.
